U srijedu, 01. avgusta 2018. godine, otvorena je izložba Jovana Jerkova. Izložbu je u Galeriji Velimir A.Leković u Baru otvorila dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti i selektorka likovnog programa Barskog ljetopisa.
Tekst dr Anastazije Miranović, pod nazivom Jovan Jerkov – “Anima oliva” objavljujemo integralno. Zahvaljujemo se gosp. Miranović, koja je omogućila objavljivanje teksta.
„Anima oliva“ – najnoviji ciklus radova cnogorskog umjetnika Jovana Jerkova otkriva dijapazon spektra intresovanja ovog mladog umjetnika. Prirodnim biva tražnje /traganje za izrazom, smislom, adekvatnim egzekutivnim činom, koji će poruku transponovati u vidljivo, nakanu u interakciju.
Jerkov je gotovo generacijski vezan sa prvim CD-ima i IT inovacijama, zajedno su rasli i napredovali, od tih, ne tako davnih osamdesetih do danas. No, ipak, umjetniku je imanentna jedna druga realnost, koja se sve više zaboravlja, zapušta i potiskuje, upravo od svijeta IT tehnologija.
Kako pomiriti te paralelene svjetove, da li je to moguće? Svojim umjetničkim djelom Jovan Jerkov u tome uspijeva.
Priroda u nama i oko nas je ono što interesuje umjetnika. Podrzumijevajuća, okružujuća realnost postaje uporište i ishodište Jerkovog umjetničkog iskaza u posve nočekivanim formama, od ikona do utilitarnih predmeta primjenjene umjetnosti. Dakle, mladi autor pored instalacija, robotizujućih formi biophotonic-a, svoju pažnju usmjerava na produkte kulturno – prirodnog pejzaža, a drvo masline postaje idelana podloga i sredstvo eksplikacije ideje.
Jovan Jerkov ta dva svijeta koje paralelno/prožimajuće živimo promišljeno konteksuira u svom umjetničkom djelu. Komadi namještaja rađeni od maslinovog drveta nisu samo utilitarni predmeti, već svojevrsna artefakta koja imaju adekvatnu, praktičnu primjenljivost. Čiviluci, stolovi istovremeno mogu biti eksponati za gledanje, ali i vrlo upotreblji komadi namještaja. Kada se tome dodaju ikone manjih i većih formata, takođe rađene u maslinovom, ali i drugim vrstama drveta ovdašnjih prostora, zapravo bivamo posjetioci Jovanove „mentalno-kreativne sobe“, svojevrsnog psihološko-emocionalnog „enterijera“. Kombinovanje različitih slikarskih tehnika, fluoroscentnih boja, korišćenje šablona, i slojevitih islikavanja površina, otkriva nam Jerkova kao inovatora osobenog egzekutivnog postupka, što njegov izraz čini specifičnim i prepoznatljivim. Vještom simbiozom tradicionalnih materijala i savremene materijalizacije Jerkov stvara svoj svijet umjetnosti. Njime pita – Što je duhovnost? Što je duh prirode našeg okruženja? Može li se duša reciklirati? Kuda ide ovaj svijet/društvo?
Ako ostanemo na tragu Lubardine izjave, da se novo sastoji „…ne u izmišljanju, već u nadovezivanju“, onda je sigurno, da je Jovan Jerkov umjetnik koji na temeljima izvornog, iskonskog, tradicionalnog uspješno nadovezuje/uvezuje savremena dostignuća i iskaze u djelu koje osvaja lucidnom neposrednošću.
