
Savremena drama „Severoistok“, za koju se na Zimskoj sceni „Barskog ljetopisa“ tražila karta više, odigrana je u četvrtak, 7. marta 2019. godine, u dupke punoj sali Dvorca kralja Nikole.

Tom prilikom, publika je 60 minuta svjedočila maestralnim glumačkim bravurama Katarine Žutić, Jovane Gavrilović i Milice Janevski, koje su vjerodostojno na scenu donijele svjedočenja preživjelih u talačkoj krizi 2002. godine, kada je grupa čečenskih fundamentalista upala u pozorište „Dubrovka“ i prekinula izvođenje ruskog nacionalnog mjuzikla „Nordost“ zatočivši pritom 850 talaca.
Čečenka iz grupe terorista, Ruskinja iz publike i Letonka, medicinska sestra koja je spasavala žrtve, u ovom komadu iznose svoja potresna sjećanja i ponovo ih proživljavaju. Njihove priče kreirane su suptilnim pozorišnim jezikom, insistirajući na istinitosti i tananosti ljudskih osjećanja, a ne na političkom kontekstu događaja.
Iako je motiv za komad bio sami teroristički čin, Katarina Žutić smatra da se u srži ove predstave ipak nalazi jedan mali čovjek koji podnosi žrtvu zarad velikih ideja koje su mu servirane, osvrnuvši se pritom na lik Olge koju tumači, a koja u predstavi simbolizuje upravo publiku, tj. jednog običnog čovjeka.
„Ova predstava je osvrt na ono što se dešava u svijetu, na terorističke napade, i uopšte serviranje ideja kao što su „nezavisnost“, „sloboda“, i koliko to znači zapravo jednom običnom čovjeku? Zapitajmo se koliko to stvarno korespondira sa normalnim običnim ljudima, kao što su ove tri žene koje ste večeras vidjeli na sceni. Moja uloga je interesantna jer ja sam predstavnik publike, i jako je uzbudljiv trenutak kada se ljudi koji sjede u publici poistovjete sa mnom tj. Olgom, jednom običnom građankom koja, eto, voli teatar“, kazala je Žutićeva.
U ovom produkcijskom ostvarenju „Bitef teatra“i Beoarta iz Beograda, rađenom po tekstu njemačkog pisca Torstena Buhštajnera, a u režiji Jane Maričić akteri priče nemaju različite lične istine, već komad predstavlja sklop individualnih doživljaja koji se slivaju u jednu, zajedničku istinu: nepodnošljivi bol zbog gubitka najbližih, koji svoj izlaz nalazi u mržnji prema drugome.
Govoreći o velikim idejama i nametnutim filozofijama, Žutićeva se osvrnula i na regionalno stanje u kulturi, i naglasila da će se posljedice zanemarivanja umjetnosti tek osjetiti u godinama koje dolaze.
