Crnogorska akademija nauka i umjetnosti organizuje promociju knjige Pjesme nepokorne, izbor iz poezije Radovana Zogovića, koju je sa uvodnim predgovorom i pratećim komentarima priredio Miraš Martinović.
Promocija će se održati u utorak, 26. juna 2018. godine, u 12 časova, u sali Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Ulica Rista Stijovića 5. Podgorica.
O knjizi će govoriti: Jevrem Brković, vanredni član CANU, Zuvdija Hodžić, vanredni član CANU i priređivač Miraš Martinović. Stihove Radovana Zogovića govoriće glumac Slobodan Marunović.
Radi pravilnog uvida u sadržaj knjige, prenosimo recenziju pod nazivom “Pjesnik posvećen pjesniku” koju je napisao Jevrem Brković.
PJESNIK POSVEĆEN PJESNIKU
U savremenoj crnogorskoj književnosti nema ličnosti kompetentnije od Miraša Martinovića, kada je riječ o djelu i životu Radovana Zogovića, svakako najvećeg našeg pjesnka poslije ili uz Njegoša. Niko tako detaljno, analitički i znanstveno ne poznaje velikog usamljenika, progonjenog gotovo cijelog života, sve dok se Krleža nije usudio da na Dedinju izdejstvuje odobrenje da može u tada čuvenom časopisu FORUMU objaviti osamanaest pjesama Radovana Zogovića, nakon čitavih šesnaest godina totalnog bojkota, klevatanja velikog pjesnika Revolucije, ignorisanje svih njegovih zasluga za književnost, komunističku ideologiju i Crnu Goru kao državnu i nacionalnu posebnost.
Zogović je doživio da za života bude štampan, čak i u beogradskoj PROSVETI, ali je sve to moralo proći kroz nekoliko iglenih ušiju. On je zogovićevski podnosio sve te zamke, sačekuše, optužbe da je on za sve, što u socijalističkoj kulturi nije bilo dobro kriv, čak i za jednu predstavu beogradskog baleta.
Miraš Martinović je s punom odgovornošću i estetskom bitnošću, intelektualnom preciznošću i emotivnom privrženošću odabrao ono što će za sva vremena biti dostojnim reprezentom Zogovićevog pjesničkog talenta, znanja, upornosti, preciznosti i osobenosti u jednoj literaturi kakva je crnogorska! Zapravo tu je ono što je najesencijalniji dio Zogovićevog pjesničkog bića. Tu je jedanaest ciklusa, s dvije izvanciklusne pjesme, na početku i na kraju, koje je Martinović pravio ciklusima po srodnosti temata, poetike, versifikacione raskošnosti, jezičke, tipično zogovićevske, originalnosti kada se riječima poigrava, kada ih utkiva tamo gdje nikada prije njega nijesu bile. To je ta njegova čuvena lingvistička osobenost, nadmoć i umješnost da jeziku da šifrovano značenje i semntičku tajanstvenost! Miraš Martinović je o svemu tome, o svim tim zogovićevskim bitnostima, vodio računa, čineći Zogovićev jezik esenncijalno crnogorskim!
Ovaj zaista dragocjeni izbor iz Zogovićevog pjesništva čine posebno zanimljivim Martinovićeve obrade Zogovićevog književnog djela, a zašto ne i SUDBINE, dodajući poeziji bilješke o Zogoviću onih koji su imali hrabrostti da o ovom velikom crnogorskom pjesniku govore onako kako treba govoriti o velikim pjesnicima. Tu je i nekoliko odlomaka iz tekstova o Zogoviću, naslovljenih DRUGI O ZOGOVIĆU. Tu je, možda najzanimljivi prilog što ga je Miraš valjda preko Zogovićeve kćerke Mirke obezbijedio, a koji je Zogović napisao svojom rukom. To je autentična bibliografska ispovijest kako je Zogović vidio jednoga sebe.
Prava je znanstvena i poetska vještina kako je Miraš Martinović napravio jedanaest ciklusa iz cjelokupnog Zogovićevog pjesničkog djela:
More pod Lovćenom, Venecijansko more, Pejzaži i nešto se dešava, Do Petrograda i natrag, Povremeno zauvijek, Kula ćutanja, Knjažeska kancelarija, Da ruke ne skrstiš čak ni mrtav, Došljaci – pjesme Ali Binaka, Iz šatora od sastanka, Ni konac ni skončanje. Na počeku izbora je pjesma Svjetionik malen i zabačen i na kraju Neusmrćeni pogibalac i hajka.
U ovih jedanaest ciklusa ušlo je sve ono iz velikog Zogovićevog pjesništva što je pjesnik Miraš Martinović smatrao da može dobiti propusnicu za budućnost.
Radovan Zogović (1907-1986) pjesnik, pripovjedač, romansijer, esejista i kritičar rođen je u selu Mašnica u Polimlju. Gimnaziju je učio u Beranama, a studirao je u Skoplju.
Njegova najpoznatija djela su: Plameni golubovi, Povremeno zauvijek, Došljaci;
Pripovjetke: Pejzaži i nešto se dešava, Noć i pola vijeka…
Uz Majakovskog, Zogović je kao poetski uzor redovno isticao Njegoša. O “Gorskom vijencu“ često je pisao, a posebno o likovima Vuka Mandušića i sestre Batrićeve. Zanimao se i za prozu Stefana Mitrova Ljubiše, o kojoj je objavio zapažene radove
Njegovo djelo, u svemu savremeno i autentično, prilog je poeziji i literaturi 20. vijeka na mnogo širim prostorima.
Miraš Martinović jedan je od najznačajnih crnogorskih pisaca. U literaturu je ušao knjigom „Mit o Trešnji“ (prvijenac nagrađen književnim priznanjem Lazar Vučković). Na regioinalnim i širim prostorima postao je prepoznatljiv po antičkim temama i zaboravljenim pejzažima Crne Gore koje je oživio u romanensknoj prozi: „Putevi Prevlise“, „Otvaranje Agruvijuma“, „Teuta, Snovi u Doklei“ i „Antički gradovi/snovi i sudbine“. Objavio je i romane: „Jeretik“, „Vavilonski mudraci“, „Poslednji Eshilov dan“, „Harfistkinja iz Ura“, roman o Njegošu „Drugoga sunca luče“ i knjigu priča „Povatak u Aleksandriju“. Bogatu stvaralačku riznicu Martinović upotpunjuje pjesničkim knjigama: „Nevidljivi ljetopis“, „Govor kraljeva“, „Govor zemlje“, „Sašpatavanje s memorijom“, „Luk i lira“, „Glasovi iz kamena“ i „Dan koji nije prošao“. Djela su mu prevođena na nekoliko jezika. Dobitnik je Regionalne književne nagrade Teuta i Oktobarske nagarde Herceg Novog grada u kome živi. Član je Crnogorskog PEN-a i Matice Crnogorske.
Biografija i fotografija Radovana Zogovića preuzeti sa sajta poetikazemlje.me
