Intervju sa Judy Ferguson – Gordan Stojović

 
 
Ferguson i Stojovic

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Judy Ferguson je pisac iz Fairbanksa sa Aljaske. U svojoj knjizi „Paralel Destinies“ (Paralelne Sudbine) opisala je nastanak i razvoj Fairbanksa krož životnu priču Johna i Rike. John Hajdukovich Crnogorac i Rika Wallen Šveđanka ljudi koji su naselili daleka prostranstva novog kontinenta, proistekli iz potpuno različitih sredina i ostavili neizbrisiv pečat u istoriji svoje nove domovine.

Judy je nedavno opet boravila u Crnoj Gori zbog prikupljanja građe za novi projekat koji će opet govoriti o našim iseljenicima i njihovim sudbiama na Aljasci.

O svom boravku u CG, našim ljudima na Aljasci, novim i starim projektima i o mnogim drugim stvarima govori za Pobjedu.

Knjiga Judy Ferguson

Već nekoliko puta ste boravili u Crnoj Gori, prvi put je to bilo kada ste prikupljali građu za vašu knjigu o Johnu Hajdukoviću. Možete li nam reći kakvi su vaši utisci nakon prve posjete, šta ste osjetili kada ste prvi put došli u zemlju odakle je John Hajdukovich i mnogi drugi poznati građani Aljaske?

Ja sam u Crnoj Gori bila već sedam puta. Prvi put je to bilo u oktobru 1998 godine u vrijeme kada su sve ambasade bile zatvorene i kada se očekivalo bombardovanje, a posljednji put je to bilo u maju ove godine. Tada sam došla na poziv dr Dragana Hajdukovića. Teško vam mogu opisati moj susret sa Crnom Gorom, jednostavno samo doći u Podgor-Utrg naći se u kući gdje je rođen John ( Jovo) Hajdukovich za mene je bilo nevjerovatno, osjetila sam se kao da je vrijeme stalo i da sam još uvjek kod kuće na Aljasci.

Nikada neću zaboraviti kakav je izraz na licu imao g Branko Hajduković moj domaćin kada je vidio mene, nekoga iz dalekog svijeta koji piše knjigu o njegovom slavnom pretku.

Takvi trenutci su zaista nezaboravni. Upravo tada sam na moje veliko iznenađenje pronašla još mnogo tragova koji vode od Crne Gore ka Aljasci. Stvari za koje sam znala, ali nikada nisam mogla ni da zamislim da će mi se tako lako otvoriti i da ću uspjeti da pronađem sve te ljude.

Cilj mog boravka je bio isključivo da prikupim što je više moguće podataka o životu Johna (Jova) Hajdukovića, ali tokom mog boravka sam stupila u kontakt sa mnogim drugim familijama širom Crne Gore čiji su preci naselili Aljasku. Kada sam otišla u Risan i srela se sa porodicama Mihaljević, Stijepović, Bigović… bukvalno sam se osjećala kao da sjedimo negdje u Fairbanksu. Sve su to familije koje su ostavile značajan trag u istoriji grada i države odakle dolazim. Risan sam tada nazvala „Mali Fairbanks“

Kakva su bila vaša očekivanja prije dolaska u Crnu Goru, dali ste pronašli upravo onu zemlju o kojoj ste prije toga toliko mnogo čuli iz životnih priča naših doseljenika?

Vidite, ljudi sa kojima sam komunicirala na Aljasci prije dolaska su uglavnom bili 2 i 3 generacija i oni uglavnom sami nikada nijesu bili u Crnoj Gori, njihovo poznavanje zemlje odakle su im došli preci se svodilo isključivo na roditeljske priče iz istoriji male i hrabre zemlje. Jedine osobe iz prve generacije bile su pokojna Vuka Radović i Angie „Anđe“, još se sjećam Vuke kad mi je rekla „ Judy ti moraš da vidiš tu prugu….ti jednostavno moraš da vidiš kakva je to ljepota, niko nikada nije mogao ni da zamisli da će uspjeti da prođe kroz te klance i kanjone to mora da je fantastično“. Anđe mi je rekla „oni su tako siromašni, a ponosni, njihov ponos je nešto najvrijednije što imaju“. U suštini sam pronašla ono što sam u sebi očekivala, iskrene i tople ljude istinski odane prijatelje i prirodu koja svojom divljom ljepotom podsjeća na moju Aljasku.

 Možete li nam nešto više reći o tome šta vas je inspirisalo da napišete knjigu o životu Johna Hajdukovića?

Istinski su me inspirisali vaši ljudi koji su naselili Aljasku, oduvjek sam se čudila i divila tome kako je moguće da je toliko veliki broj ljudi iz jedne toliko male zemlje kao što je vaša došao tako daleko, na gotovo drugi kraj svijeta i da su gotovo svi uspjeli da se istaknu među velikim brojem doseljenika iz cijelog svijeta. Snalažljivost, sposobnost preživljavanja i odlučnost vaših ljudi koji su početkom prošlog vijeka naselili Aljasku je za svako poštovanje.

Kako danas gledate na knjigu i na ono što je pokrenula?

Nemogu ništa drugo reći nego da je kao od boga poslata. Nevjerovatno je koliko ljudi je životna priča Johna Hajdukovića povezala i koliko je čitaocima u mojoj zemlji pružila fantastičan prozor u prošlost i dane kada je Aljaska tek stvarana od ljudi kao što je John.

 Kakve su danas veze potomaka naših iseljenika na Aljasci sa Crnom Gorom, kako se oni danas osjećaju i može li se makar približno odrediti njihov broj?

Oni su već svi toliko dugo ovdje da sebe smatraju Aljaskanima, oni su kao i svi mi, najčešće se razlikuju samo po nastavku „vich“ na prezimenu i ničemu više.

Mnogi u svakodnevnom govoru još uvjek koriste riječi koje su ih naučili njihovi očevi, djedovi „doviđenja“, „laku noć“ itd., ali niko ne govori jezik. Sačuvali su neke običaje okupljaju se na porodičnim slavljima i prepričavaju stare priče. Neki od njih s vremena na vrijeme otputuju u Crnu Goru, neki uspiju da pronađu rodbinu tamo, a drugi ne.

Dosta njih je na Aljasku stiglo iz grada Butte u Montani gdje se nalazila najveća kolonija vaših ljudi, mnogi imaju rodbinu tamo ili u drugim djelovima SAD. O broju je teško govoriti, mnoga su prezimena promijenjena, djelimično ili skroz, a ako pokušamo da napravimo neko prebrojavanje na osnovu starih useljeničkih lista teško da možemo doći do tačnih podataka. Doseljenici iz vaše zemlje su veoma rijetko zasnivali porodice, mnogi su opet se vratili u Crnu Gori ili se preselili u druge krajeve USA tako da broj ljudi vašeg porijekla na Aljasci danas je izuzetno teško odrediti.

U Crnoj Gori se često mogu čuti priče o tome kako su mnogi naši doseljenici oženili indijanke i to baš na Aljasci, recite nam jeste li sretali takve primjere?

Kako da ne, Aljaska je bila zemlja gdje je jedno vrijeme broj bijelih doseljenika bio mnogo manji od domorodačkog stanovništva i to je bio veoma čest slučaj.

Tokom mog rada upoznala sam jednu predivnu familiju Mellick ( Mihaljević) zaista divni ljudi mješavina Yupik Eskimo i Crnogorskih doseljenika. A ima i dosta drugih primjera.

 Čuo sam da radite na jednom novom projektu koji je vezan za život naših doseljenika na Aljasci, možete li nam ekskluzivno za čitaoce Montenegrine reći nešto više o tome?

Vaši iseljenici i uopšte ljudi sa Balkana su stigli do svakog i najzabačenijeg ugla ove velike zemlje, a poseban pečat su ostavili na Aljasci. Najveći akcenat ću u narednom projektu staviti na porodice crnogorskog porijekla koje su ostavile značajan pečat u političkoj istoriji i životu Aljaske, prije svega na porodice Milaić, Dapčević, Stijepović kao i na druge značajne ličnosti koje su porijeklom sa prostora bivše Jugoslavije, porodice Butrovich, Begich i druge u šta ću uključiti i moje četrdesetogodišnje iskustvo u proučavanju vaših prostora i zemalja.