VLADIKA CRNOGORSKI U ITALIJI

(Iz projekta:“2013. NJEGOŠ ZA SVE“)

 

 

UMJESTO UVODA

Prije nego se otisnemo, uz pomoć pisama Ljubomira P. Nenadovića (1826 – 1895), prema Italiji, zastaćemo  na trenutak u jednu interesantnu luku.  Inače, Italija je  vjekovima imala ulogu u kulturnom i istorijskom razvoju, pa je danas jedno od najvećih centara kulture i umjetnosti na svijetu, tako da je Njegoš, iako već dobro narušenog zdravlja, znao da odabere pravu zemlju…

 

I

Lovćenac  

        

Mojaš Zorić (1934.) slikar-vizionar  i njegova slika: NJEGOŠEV SAN U NAPULJU –  urađena prije tri  godine.

Mojaš ZorićMojaš Zorić, (slikar, grafičar, vajar, penzionisani nastavnik likovne kulture) rodom iz  mjesta Gornja Bijela (Crna Gora), završio je Umjetničku  školu u Herceg-Novom, a potom u Beogradu Višu likovnu. Poslije službovanja po Crnoj Gori i BiH godine 1965. postaje pravi Lovćenčanin… Imao je više samostalnih i kolektivnih izložbi od Lovćenca, Feketića, Vrbasa, Sremske Mitrovice, preko Subotice do Švajcarske…

– Prije više godina, sanjao sam, u više navrata, Lovćen i svaki put nestajao je po jedan skalin, pa sam san pretvorio u sliku jer osjećao sam da se na vladiku, vladara, pjesnika i filozofa – sprema atentat… U poeziji još nisam susreo  da se u istom liku pojave epske i lirske suze: san Mandušića Vuka – pred likom snahe Milonjića bana, koja tuži đevera Andriju, a druge suze su nad slomljenim  džeferdarom, tako da je moja slika okupana i lirskim i epskim suzama – govori slikar-vizionar i nastavlja:

 – Ili kako je lijepo rekao Crnjanski ’’Tada zaplaka u vodi i zvono Svetog Marka“ ( pjesma Njegoš u Veniciji) Ovo što mu danas rade i dušu mu vade, za mene nije ništa novo… reče Mojaš  poslije male stanke.

Slika je, možemo slobodno reći, antologijsko djelo jer ovakvog Njegoša još niko nije  naslikao i to još prije više godina pa su ga mnogi umjetnici kao i publika čudno gledali i govirili kako je promašio temu…

Zaželjeli smo da ga još dugo slušaju boje, ulje, gvaš, akvarel, najnoviji rad u akriliku i da ga drži interesovanje koje obuhvata svakoliku životnu zbilju, a posebno  fascinirajući  duh…

 

Rad Mojasa Zorica

 

II

NJEGOŠ U ITALIJI

(Najljepše crnogorske pjesme  i italijanske kancone i serenade – kako se smjenjuju učesnici, a njih je četvoro i moderator.)   

(Muzika)

MODERATOR: Ovdje ćemo upoznati Njegoša kakvog nijesmo znali. U Italiji je tražio lijek, jer već je bio teško bolestan. Godina 1850/51.

*

(Muzika)

NapuljUČESNIK (1): Neću ti pisati  o ljepoti Neapolja i njegovog zaliva, ali  ovdje sam naišao na jednu važnu i divnu znamenitost. Ovdje je  vladika carnogorski i o njemu ću ti, od sada, pisati više nego o cijeloj Italiji…

*

UČESNIK(2) Ja sam sebi predstavljao vladiku crnogorskog kao i druge vladike: u dugoj crnoj mantiji, s kamilavkom na glavi, s brojanicama u ruci. Takvu sam i sliku iz mlađih godina njegovih viđao…U velikoj sniskoj stolici sjedio je  jedan krupan čovjek – u crnogorskim hljinama i crnogorskom kapom na glavi, i držao je gvozdene mašice u ruci, te  njima džarao vatru…

 

Venecija_Wikipedia_540– Sjedite – reče – mi ka da smo stari poznanici. – Sam Vas je bog poslo da me u ovoj samoći razgovorite…

*

   (muzika)

UČESNIK(3) Opet ću ti govoriti o vladici; samo  o vladici. Neprestano sam s njim. Ako izostanem jedno prije ili poslije podne, eto ti Vukana ili Đuka k meni: ‚‚Đe si, čoče? Hajde, zove te gospodar”!

Duži govor mu katkd škodi. On često, po nekoliko sati sjedi u svojoj velikoj stolici i ćuti. Za to vrijeme ja mu pričam, novine ili kakvu knjigu čitam. Igramo i šaha, ali on nema strpljenja…ništa ne pije, jede obično mnogo  grožđa…

*

(muzika)

FirencaUČESNIK(4) Vladika slabo što čita i piše. Bolijest njegova smeta mu da radi. Ja mu čitam novine, pišem pisma i drugo što mu zatreba. Kaže mi da se zimus zanimao opisivanjem Crne Gore i njene istorije, na francuskom jeziku. ‚‚Ovo je djelo, kako vladika reče, udešeno za strance koji nas ne poznaju…”

         Englezi ga, takođe, vrlo uvažavaju. Jedan lord se prijavi i uđe s riječima:

– Nisam mogao otići iz Neapolja a da se ne oprosatim sa Vama; I budite uvjereni da mi je milije što sam vidio  i poznao Vas – nego Neapolj…” Englezi rijetko laskaju, bogati lordovi nigda. Ako kome laskaju, to samo damama. Pri polasku, molio  je vladiku  da mu da jednu svoju sliku I da mu za spomen napiše dva-tri stiha – ispod slike.

Moji su stihovi svi žalosni; ja ih ne pišem više! Ja pred sobom vidim grobnu ploču, na kojoj stoji napisano: „Ovdje leži vladika crnogorski; umro je, a nije dočekao da vidi spasenje svojega naroda”…

 

*

(muzika)

UČESNIK(1) Jedno veče proveli smo kod Rotšilda u njegovoj vili. Društvo je bilo lijepo i odlično. Vladika se obično nosi crnogorski; I tada je Picture 590bio obučen u crnogorske haljine, kojemu vrlo lijepo dolikuju. Razgovor se gotovo svuda  vodio na francuskom. Do vladike se nije moglo  doći, jednako su ga okruživale najljepše dame i molile ga da im priča o Crnoj Gori, o četama, o ratovanju Crnogoraca… Ja, koji ga svaki dan slušam, divio sam se sada njegovom govoru, njegovim pričama i jezgrovitim dosjetkama, Picture 604Kud god je koračao, svuda  su ga pratili  najveća gospoda i gospođe… Samo na jednoj ovakvoj večeri mogao je svaki vidjeti da je to poeta, da je veliki poeta. On je govorio onako kao što je u Gorskom vijencu – govorio. Svaki od mladih Neapoljaca i putnika koji ga slušahu te večri, želio je ići u Crnu Goru. On ih odvraća od toga:

– U Crnoj Gori -veli  – nema hotela, ni mekanih postelja; nema putova, ni šetališta; nema pozorišta, ni balova. Samo sinovi Šparte u njoj bi se zadovoljili. Crna Gora je kamen – koji na svaki udar oganj daje…

 

*

(Muzika)

UČESNIK(2) U crkvi Svetoga Petra kao  osobita svetinja čuva se lanac kojim je sveti Petar u Jerusalimu u tamnici bio vezan.To je onaj lanac što je u našem narodu poznat pod imenom  Č a s n e  v e r i  g e. Taj lanac se čuva kao svetinja i stoji u kovčegu svagda pod ključem…Kad je kaluđer prinio vladici ove verige, vladika ih odmah uze u svoje ruke,  rasteže ih da vidi kolike su i, čudeći se kako su dugačke, reče:

– Ala su ga dobro vezali! – zatim ih vrati kaluđeru, koji od čuda jedva je mogo zapitati:

Zar ih neće vaša svjetlost cjelivati?!

Crnogorci ne ljube lance! – vladika mu, prolazeći, odgovori.

*Napomena: Njegoš je crkvu Svetog Petra, premjeravo koracima – tražeći da se mjere zapišu – po kazivanju Đuka Srdanovića, najvjernijeg  Njegoševog kamerdinera a iz pera Vuka Vrčevića,  Njegoševog znanca i životopisca iz Primorja.

*

(muzika)

Aleksandra Popović ZlatkovićUČESNIK(3)  Kada smo se pred veče vraćali kući, iz Rima, najedanput naš kočijaš pritjera kola kraju, i zaustavi, skoči dolje, otvori vrata na karucama i brzo reče:

– Ečelenca, zapovjedajte izaći!

Zašto?! – upita ga vladika začuđeno.

Ide – veli – Sveti otac, i sad će ovuda proći.

Pa neka ga, nek’ ide! – odgovori vladika – On ima svoj put, a mi imamo naš! Boža ti vjera, ja ne hoću sramotiti ono malo crnogorskoga naroda. Neka ide papa svojim putem, neka silazi s kola ka što je do sada silazio, a vladika crnogorski zaista neće…

Kada je sve prošlo, vladika nam, smješeći, kaže:

Jedan od onih što idu naprijed, kad je bio prema meni, maše mi glavom za znak da izađem iz kola; a ja  njemu mahnu’ dva-tri puta rukom, za znak  da ide svojim putom…

*

(muzika)

Kuljaca VladimirUČESNIK(4):Na željeznici dvije    deputacije su pozdravile vladiku; jedna je bila od strane varoši, a  druga od neke učene akademije. Dvije ruske grofice predale su mu jedan veliki i neobično lijepi vijenac – od samog proljećnog cvijeća. Vladika je svima zahvalio i sjeo u kola. Kondukter mu priđe i kaza:

Imate još vremena…

Vladika me zovnu,  k prozoru od kola, pa mi preporuči da pišem u Trst i na Cetinje za neke njegove narudžbine, i da  javim da sam krenuo iz Florence i da je dobro sa zdravljem…

(muzika)

MODERATOR: Pisma iz Italije Ljubomir P. Nenadović, pisao je 1850. a posebno s proljeća 1851. Kao znak duboke odanosti crnogorskom gospodaru, pjesniku i vladici. Pisma su se prvi put pojavila 1868. godine.  Zašto su čuvana punih 17 godina od Njegoševog  upokojenja – ostaće, zacijelo, još dugo tajna, a u pitanju su NAJSJAJNIJI MEMENTO – IL PRINCIPE DI MONTENEGRO  i predstavljaju najsjajnije stranice koje su ikad napisane i posvjećene Njegošu – gdje traju –  dva crnogorska kolosa: Lovćen i vladika Rade.

 

(muzika – Carmina Burana – O Fortuna, a onda B. Tomović Dobro jutro Crna Goro)

 

Fotografije:

Napulj – http://sr.wikipedia.org

Venecija – www.index.hr

Firenca – https://commons.wikimedia.org

 

 

 

 

Tagovi: , , , ,

 
 

Kalendar

June 2019
M T W T F S S
« May    
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930