Anastazija Miranović – PSIHODINAMIKA PORTRETA Bratislava-Bata Medojevića

U četvrtak, 13. februara 2020. godine, u barskom Dvorcu kralja Nikole, otvorena je prva izložba likovne selekcije ovogodišnjeg izdanja Zimske scene „Ljetopisa“ Postavku koja nosi naziv „Psihodinamika portreta“ čine šesdeset dva crteža Bratislava-Bata Medojevića.

Izložbu je otvorila selektorka likovnog programa „Ljetopisa“ dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka.

Autorski tekst dr Anastazije Miranović, pod nazivom „Psihodinamika portreta“ iz kataloga koji je pratio ovu izložbu objavljujemo integralno. Zahvaljujemo se gosp. Miranović, koja je omogućila objavljivanje teksta.


PSIHODINAMIKA PORTRETA

Iz ciklusa SAROS ( III kvartal )

Umjetnik, Bratislav – Bato Medojević definiše SAROS kao: „vremenski period koji obuhvata 6 585 dana  (18 godina, 11 dana i 8 sati). Taj ciklus svih pomračenja sunca i mjeseca poznavali su drevni asirovavilonski narodi od kojih i nosi naziv. Tri nebeska tijela kao tri tačke u trouglu u tih osamnaest godina opisuju konfiguraciju kretanja svoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti…“

Ono što umjetnika zanima su permanentna, kontinualna kretanja/ponavljanja. Otuda naziv ove izložbe  „Psihodinamika/psihodelija portreta“. Odabrani crteži za ekspoziciju pripadaju trećem kvartalu, sveobuhvatnog, višegodišnjeg ciklusa crteža Saros. Čitav opus, zapravo, za umjetnika predstavlja svojevrsni, nedovršeni eksperiment – eksperiment u trajanju, jer se Medojević bavi licem svijeta – onog vidljivog, koji nas okružuje, ali još više onim nevidiljivim, zatomnjenim u dubinama bića/tvari/pojava koji se nerijetko ispoljava u vidljivom kroz pokret, grimasu, titraj, let… svaku primjetno-neprimjetnu mobilnost koja izazva promjenu forme i/ili stanja, raspoloženja.

 Međuodnos spritualnog i materijalnog na Batovim crtežima predstavljen je u korelaciji očiju – simbola duše/duhovnog i usana, simbola materijlanog, čulnog. Buljooke, natekle, podmukle, sjetne, kose, krive, zatvorene, spuštene, lukave, nevjerne, lijepe, namigujuće – oči Batovih portreta govore karakterom ličnosti, dok usne – pohotne, željne, vlažne, razjapljene, nabrekle, silikonske mame taktilnu haptiku dodira, interakciju trenutka koji nas (raz)otkriva mimo svih kontrolisanih kretnji i voljnih radnji.

Medojević hvata stanja i mijene ljudskog i karaktera priprode, one u nama i oko nas.  Na tim licima/portretima nerijetko postoje samo oči, nosevi i/ili usta falusoidne forme…Ili izgužvana lica izbrazdana ožiljcima, prutevima u kojima vidim Platije, dok u mreži kubističkih faseta pronalazim bankovne indentifikacione kartice koje nas  određuju/kontrolišu u svijetu potrošačkih/konzumerističkih vrijednosti. Smjenjuju se, nadovezuju asocijacijativno-aluzivni oblici, i pri svakom novom/ponovljenom pogledu na njih stvaraju priliku drugačijeg čitanja. Na nekima postoji i tzv.“treće-svevideće oko“, oko upozorenja/uprizorenja, koje iako  posjedujemo nedovoljno artikulišemo iz neznanja i /ili nemoći. I baš onda kada se čini da ovi crteži liče jedan na drugi, uočava se razlika, i tihe/ nečujne kretnje, pokadkad jedva primjetne, u zavisnosti od senzibiliteta, spremnosti i otvorenosti za čitanija duha, shvatajući da ovi portreti (pro)izilaze iz jednog lica – lica svijeta koje se u onim suštinskim/suštastvenim stvarima nikada ne mijenja, uvijek ostaje isto…

Mijenjaju se, ponavljaju i kreću selfiji civilizacije, zadobijaju različite forme, oblike, stanja. Otuda umjetnikova potreba i za različitim egzekutivnim tretmanima – od reljefnih, strukturalno slojevitih crteža ili kombinacija više njih u jednom, do krokija iscrtanih u jednom dahu, od naznaka do studioznih postavki, grafitna olovka Bata Medojevića, bez sjenčenja iscrtava/cizelira portret čovječanstva i čovjeka pojedinca, sa manama i vrlinama, ljepotama i demonima, usudima vremena prošlih i budućih, u trenutku ushićenja životom u svojoj jalovoj, sterilnoj nepatvorenosti, podbuhloj nabreknutosti nagomilanih istina i laži  (što silikoni simolizuju – jer tendiraju da sakriju/nadomjeste nenadomjestivo), do pucanja, do bolnih perforacija, koje samo život može da zaliječi i stvori.   Možda baš zbog toga, i teze da sve nastaje iz nadovezivanja i gomilanja, pronalaze se u ovim Batovim crtežima tragovi rukopisa slavnih imena istorije umjetnosti, znanih i neznanih umjetnika, analitičara, psihologa/filozofa, koji su se bavili i onih koji će se tek baviti tzv.velikim temama/pitanjima postanja /ostanja, života, ljubavi, istine…Umjetnik zaključuje: “… portreti su u svakom pokretu oka ili usana..i svaki od njih, noseći svoj prethodni ili budući lik, ima svoju suptilnu sadašnjost, svoju bitnost, porijeklo i sud.“


Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


sixteen − 4 =