Poštovani pośetioci, nedavnim objavljivanjem prvog rada Anje Marković, istoričarke umjetnosti, naglasili smo da je za uređivački tim uvijek veliko zadovoljstvo kad nam se javljaju novi i uz to mladi saradnici. Drugi rad i posebno aktuelna tema koju je Anja odabrala, govore da smo osim novog, dobili kvalitetnog saradnika, koji studiozno obrađuje životne probleme i ukazuje na moguće posljedice nerešavanja istih, ali i na korake koje treba uraditi da do takvih problema ne bi dolazilo. Preporučujemo vam da rad pod naziv “Kotorsko-UNESCO-vsko pitanje” obavezno pročitate. 

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa našeg portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.

 

Anja Marković je rođena u Baru ali je period odrastanja i školovanja provela u Budvi, gdje je završila OŠ “Stefan M. Ljubiša” i srednju “Danilo Kiš”, smjer gimnazija. Paralelno sa redovnim školovanjem u Budvi, vanredno je završila nižu baletksu školu “Vasa Pavić” u Podgorici. U Beogradu na Filozofskom fakultetu završila je smjer Istorija umjetnosti. Govori engleski i italijanski, a služi se i španskim. Svira gitaru. 

 

Kotorsko-UNESCO-vsko pitanje

Značaj kulture i naslijeđa postao je svetski problem poslije Drugog svjetskog rata. Veliki broj muzeja je pokraden, mnoga djela su izgubljena, mnoga i uništena. Da se to ne bi ponovilo, mnoge države su pristupile Organizaciji Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) koja je osnovana 16. novembra 1945. godine. Šta je cilj te organizacije? Ona prvenstveno prepoznaje, štiti i održava određeno mjesto koje je prepoznato kao mjesto od velikog kulturnog značaja i koje ima vrijednost koje nije samo važno na lokalnom, već i na globalnom nivou.

            Crna Gora je zvanično postala članica UNESCO-a 1. marta 2007. godine, ali ona je pripadala toj organizaciji još od potpisivanja sporazuma Jugoslavije. Nakon razornog zemljotresa 1979. godine koji je pogodio crnogorsko primorije, ozbiljno je oštećen jedan od najstarijih gradova na Jadranu, Kotor. Od izuzetno velike kulturne, istorijske, materijalne vrijednosti, ovaj grad je privukao pažnju naučnika i obožavaoca ne samo kulture nego i prirode, i Kotor je stavljen na UNESCO-vu listu kulturnih baština u opasnosti. Grad je obnovljen, stara slava mu je vraćena. Međutim…

            Decenije nestabilnosti, podijela, rata, bivše članice Jugoslavije ostale su slomljene i kulturno devastirane. Sve manje ljudi mari za kulturni značaj, sve manje se zna o istoriji, koja, ruku na srce, se mijenja vrlo često i jako mnogo. Sa velikim uplivom novca, velikih investicija, na do tada, malo ratničko društvo, koje je još uvijek gradilo svijest o sopstvenom značaju na kulturnoj mapi svijeta, dozvolili smo da pravimo kompromise (da li su uopšte bili kompromisi?) i time dovedemo sopstveno blago na ivicu devastacije.  

            Šta zapravo znači za Kotor postojanje na UNESCO-voj listi? 

            To znači da je taj grad i njegova okolina prepoznata kao jedinstvena cjelina i da ima kulturno-istorijski značaj za čitav svijet. Samo mjesto na kojem je Kotor zajedno sa Risnom, Perastom i ostalim manjim naseljima smješten je prirodni fenomen. Istorija Boke je toliko značajna ne samo za Bokelje već i druge države, jer upravo je Kotor bio važno strateško mjesto oko kojeg su se otimali Turci, Mlečani, Austorugari, Crnogorci, Srbi još u doba Nemanjića… Kotor je bio izuzetno bogat trgovački i pomorski grad koji je imao i svoju flotu i koji je, kao i Perast izrodio brojne vične moreplovce koji su služili drugim velesilama na moru. S toga, izuzetno je važno, da i mi sami prepoznamo značaj i bogatstvo koja je naša odgovornost.

            Kriterijumi su jasni:

1.Mora biti remek djelo ljudske ruke

2.Važnost razmjene kulturnih vrijednosti

3.Da posjeduje jedinstveno svjedočanstvo o istoriji i tradiciji

4.Da bude jedinstven tip arhitekture

5.Dobar primjer čovjekovog napretka u skladu sa prirodom koja ga okružuje

6.Da posjeduje i druga dokumenta koja svjedoče o tradiciji

7.Da sadrži prirodnu ljepotu, da zadovoljava estetska načela

8.Da su značajni pokazatelji geoloških promjena u prirodi

9.Da je primjer ekoloških i bioloških procesa (očuvanje ekosistema)

10.Da sadrži najvažnije i značajne prirodna staništa koja čuvaju biološku raznovrsnost, čak i ugrožene vrste.

Ovi kriterijumi su jasno izloženi na sajtu UNESCO-a. Ovo je slobodan i pojednostavljen prevod tih kriterijuma, koje i na prvi pogled, Kotor sve zadovoljava. Ovaj grad jeste remek djelo ljudske ruke koja je uspjela da na strateški važnom mjestu vijekovima razmjenjuje sa ostatkom svijeta kulturu i bogatstvo. Ovaj grad i dan danas čuva svjedočanstvo na to kako je bilo ranije ali i čuva i živi tu tradiciju u skladu sa životom modernog čovjeka. Iako pravi mediteranski grad, Kotor isto ima jedinstven tip arhitekture koji je prilagođen mjestu na kom je grad nastao, iako nije baš na terenu koje je bio lak poduhvat za antičke i srednjevjekovne graditelje, ono upravo zbog toga pokazuje čovjekov napredak ali i suživot sa prirodom oko njega. Zaliv je sam po sebi prirodni fenomen, pokazatelj geoloških promjena, kao i stanište mnogih biljaka i životinja i ta raznovrsnost je nedavno takođe narušena.

      Zašto se Kotoru prijeti brisanje sa UNESCO-ve liste?

Svi podaci kao i dokumenti mogu se naći na sajtu ove organizacije te je tu i izloženo da je 2006. godine zaključeno da svi objekti koji su većih površina moraju biti razmotreni prije gradnje od strane Visual Impact Studies (VIS), koji vrše procjenu štetnosti takvih objekata na zaštićeno područje. Potreban je plan za zaštitu grada koji uslijed velikog broja turista, povećanog saobraćaja i izgradnje prijeti Kotoru. VIS nije dao zeleno svjetlo za idejni projekat za igradnju mosta na Verigama i predlažu  traženje novog  rješenja. Takođe, potreban je i bolji menadžment kao i efikasan plan za zaštitu Kotora i okoline. 

      Kotor se i ranije mučio sa problemima koji su poznati kao čuveni zemljotres iz 1979. godine, nedostatak dobrog urbanističkog planiranja, dobrog pravnog sistema, nagli rast stanovništva, pritisak na grad, plan za izgradnju mosta na Verigama, i nedostatak “buffer” zone, koji se traži i predlaže od 2003. godine.  

      Zaključci UNESCO-a iz 2016. godine su vrlo alarmanti i po nas sramni. Više puta je Kotor opominjan na bespavnu gradnju, nedostatak pravnih regulativa, velika izgradnja u Morinju, Koštajnici i Glavati u kojima je grad odobrio gradnju iako je izričito rečeno da ne bi trebalo to raditi. Uvala Glavati je autentično srednjevjekovno imanje kotorske vlastele Glavati a sastavni dio te cjeline čini i crkva Svete Ane.

      Kako smo uspjeli da ugrozimo Kotor?

Prije svega prevelikom gradnjom grad estetski ne izgleda lijepo, “sezonski” izgled grada zapravo uništava autentičnost grada i njegovu ljepotu, njegov jedinstven duh ne dolazi do izražaja. Time ugrožavamo i njegovu tradiciju i one kulturne i edukativne sadržaje. Kotor više nije primjer čovjekovog napretka u skladu sa prirodom već čovjekovu zloupotrebu moći nad prirodom. Prevelikom gradnjom mi mjenjamo izgled okoline i ime narušavamo ekosistem ne samo mora već i kopna!

            Kako se čuva kulturno-istorijsko blago?

Prvenstveno edukacijom! Ukoliko nešto ne znate nije ni moguće prepoznati značaj toga. Važno je edukovati mlade ljude. Postoji toliko načina koji ne moraju biti primjenjeni kroz školski sistem. Trebalo bi edukovati i javnost. Postoji veliki broj načina da se to blago unovči a da ne podrazumijeva narušavanje kulurno-istorijske cjeline Kotora i okoline i one ne podrazumijevaju samo muzeje i ture sa vodičima oko grada. Kada spoznamo značaj i korist iliti u narodu poznato kao “lijepo i korisno”, shvatićemo da je važno to i sačuvati. Spomenici kulture štićeni su od velikog broja organizacija kao što su UNESCO, ICCROM, Evropski savjet, veliki broj vladinih organizacija koje se bave zaštitom kulture, Međunarodni savjet za spomenike kao i veliki broj konvencija i povelja koje se potpisuju. Članice ovih organizacija pristaju da međusobno sarađuju, zajedno unaprijeđuju načine zaštite kulturnih  i prirodnih dobara ali takođe i same uređuju zakone koji će se baviti načinima zaštite.

            UNESCO-ve preporuke i šta sa njima?

Kada je Crna Gora postala članica UNESCO-a, ona je odlučila da prihvati određene zakone, pravila ali i preporuke koje se tiču upravljanjem i zaštitom spomenika. Ovdje ćemo pomenuti samo neke od preporuka kako bi se najbolje sagledao porblem Kotora i okoline i da bi smo shvatili zašto smo neuspješni da sačuvamo to blago koje UNESCO želi da skine sa svoje liste.

            -Mjere zaštite – “Države članice treba da u granicama mogućnosti preduzmu potrebne naučne, tehničke, administrativne, pravne i finansijske mjere neophodne za obezbeđivanje zaštite kulturnog i prirodnog nasleđa koje se nalazi na njihovoj teritoriji. Te mjere se određuju u skladu sa zakonodavstvom i organizacijom države.” – Crna Gora, nažalost, prije svega nema obrazovani, naučni kadar koji će preduzeti te tehničke, administrativne i pravne, a ni velike finansijske mjere koje će se brinuti o zaštiti. Ne postoje ni precizni zakoni koji će štiti i spriječiti uništavanje spomenika.

            – Pravne mjere- “Kada se jedna zgrada nalazi unutar zaštićenog dobra ili u njegovoj neposrednoj okolini, nikakva dozidavanja, rušenje, uklanjanje drveća, preobražavanja ili izmjene koje mogu uticati na njegov izgled ne treba preduzimati bez odobrenja stručnih službi.” – U slučaju Kotora jasno je da smo neuspješni u svim navedenim segmentima. U neposrednoj blizini gradi se na sve strane, dozidava se i ruši sa i bez građevinskih dozvola. To je moguće jer ne postoji precizno određen zakon, te se u okviru postojećih može improvizovati u korist graditelja. Ne postoji ni hijerarhija odgovornosti sektora i ministarstava kao ni biroa, firmi, te se krivci ni ne mogu naći.

            Prosvetno-kulturna djelatnost – “Uzimajući u obzir veliku ekonomsku i društvenu vrijednost kulturnog i prirodnog nasleđa, potrebno je preduzimati mjere za unaprijeđenje i jačanje visoke kulturne i obrazovne vrijednosti tog naslijeđa koja predstavlja osnovnu motivaciju njegove zaštite, očuvanja i popularisanja.” – Fakultet za istoriju umjetnosti na Cetinju je ugašen. Danas se može neki oblik ove nauke proučavati na Univerzitetu Donja Gorica (tek odnedavno otvoren) ali ovaj fakultet neće specijalizovati studenta samo za vizuelnu umjetnost. Takođe ne postoji ni smjer na Pravnom fakultetu koji će usmjeriti studente da se bave pravnom regulativom spomenika i zaštite kulturne baštine. Imamo veliki broj studenata turizma i menadžmenta, a jako mali broj njih je svoje znanje dopunio i ozbiljnijim znanjima menadžmenta u kulturi i značaju kulturnih dobara.

            Šta znači skidanje sa liste?

            Ono je sramno pokazivanje svijetu da smo nesposobni da zapravo brinemo o sopstvenom blagu, koje su prepoznali svi ostali u svijetu kao i najveći stručnjaci iz oblasti kulture. Ljudi iz svih krajeva svijeta dolaze da vide Kotor, da mu se dive, a mi, državljani i građani to uzimamo zdravo za gotovo i uništavamo ga pokušavajući, ne da izvučemo maksimum od grada, već da ga apsolutno uništimo svojim lošim i gigantskim ambicijama. Ukoliko dođe do skidanja sa liste, Kotor će ostati u istoriji kao treće mjesto skinuto sa liste. Prvo je zauzeo Osman 2007. godine a drugo Drezden 2009. Na listi ugroženih iz naše okoline su manastiri dinastije Nemanjić koji se danas nalaze na teritoriji Kosova a kao primjer priče sa srećnim krajem je Dubrovnik koji je uništen 1991, obnovljen uz pomoć UNESCO-ve pomoći i skinut sa liste ugroženih 1998. godine.

            Crna Gora ima 27 muzeja, nebrojeno galerija, 5 nacionalnih parkova: Durmitor, Biogradska gora, Skadarsko jezero, Lovćen i Prokletije. Takođe Crna Gora posjeduje i 3 mjesta na UNESCO-voj listi a to su Kotor, Durmitor i srednjevjekovni Stećci koje dijeli sa Bosnom i Hercegovinom i Srbijom. Takođe postoji i kao prijedlog za dodavanje na UNESCO-vu listu Mletačkog sistema odbrane između 15. i 17. vijeka. Tu bi Crna Gora čast dijelila sa Italijom i Hrvatskom.

            Ako čitav svijet prepoznaje Crnu Goru kao riznicu kulturnog i prirodnog blaga, koja je od značaja ne samo za nju samu, već i za čitav svijet, zašto ne možemo mi?

 

Informacije korišćeni u ovom radu preuzete sa: http://whc.unesco.org/en/list/125

 

 

 

 

Tagovi: , , , ,

 

Bez komentara

Budite prvi.

Poruka


 

 
 

Advertisement

Advertisement

Kalendar

September 2017
M T W T F S S
« Aug    
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
252627282930