Poštovani pośetioci, javljanje novih saradnika koji žele svojim radom da doprinesu kvalitetu ovog portala, uvijek je za uređivački tim predstavljalo veliko zadovoljstvo. Ono je još i veće i posebno, ukoliko se radi o mladim saradnicima – stvaraocima koji po prvi put objavljuju svoje radove. Montenegrina je za njih uvijek otvorena i vrlo rado prezentujemo njihov rad. Ovaj put vam predstavljamo rad “Petar Lubarda i Milo Milunović: srodnosti i razlike” Anje Marković, istoričarke umjetnosti.

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa našeg portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.

 

Anja Marković je rođena u Baru ali je period odrastanja i školovanja provela u Budvi, gdje je završila OŠ “Stefan M. Ljubiša” i srednju “Danilo Kiš”, smjer gimnazija. Paralelno sa redovnim školovanjem u Budvi, vanredno je završila nižu baletksu školu “Vasa Pavić” u Podgorici. U Beogradu na Filozofskom fakultetu završila je smjer Istorija umjetnosti. Govori engleski i italijanski, a služi se i španskim. Svira gitaru. 

 

 

 

„Jedna važna osobina, međutim, povezuje najveći broj ovih umjetnika, i ona, naravno govori ponešto i o sudbini malih kulturnih sredina kojima pripada i Crna Gora; to su umjetnici koji najveći dio života provode u dijaspori, i najveći broj njihovih radova nastaje u dijaspori, uprkos činjenici da u najdubljim slojevima njihovog života, a preko suptilnih mahanizama kako i u njihovim slikama, šumi biće njihovog zavičaja.“– Ovakvo je Ćuković ukratko opisao živote najslavnijih slikara porijeklom iz Crne Gore. Pa tako se i životi Mila Milunovića i Petra Lubarde prepliću konstantno sve do Milunovićeve smrti. Oba slikara porijeklom su sa Cetinja (Lubarda iz okoline), obojica su se od rane mladosti selili stalno, što im je, kasnije će se ispostaviti, rasplamsalo slikarsku maštu. Milunović kreće iz Firenece u Pariz odlučan da usavrši slikarstvo, Lubarda se nada da će mu Grad svijetlosti pružiti više nego Beograd. Jugoslavija je širokih ruku dočekala i jednog i drugog, proslaviši ih. Zajedno, na Cetinju su sporvodili „akciju“ oživljavanja umjetničkog, kulturnog i obrazovnog života, i zajedno se brzo vratili Beogradu. Ali kad god je slikarskom duhu trebalo malo inspiracije, vraćali su se, jedan na Cetinje, a drugi na Primorje. Ipak, sve to vrijeme njihovo slikarstvo se potruno razilazi u tehnici. Lubarda tvrdi da ga je neznanje sačuvalo dok Milunović slavi sve svoje uzore, otvoreno priznajući svoje umjetničke zaljubljenosti, posebno i sa velikim akcentom na Sezana. Jedan je poznat po slikanju mrtvih pridoda dok je drugog proslavio pejzaž. Lubardine slike ne djeluju promišljeno, matematički proračunato, one su više kao izraz neke ekspresije, emocije naslikane na platnu, dok se kod Milunovića ipak stiče utisak kao da se vodio svim slikarskim pravilima, ništa nije ni za milimetar drugačije nego što bi trebalo biti. Milunović je poznat kao neprevaziđeni kolorista dok se Lubarda više bavio problemom forme. Kada se ugrubo uporede ova dva slikara, sve izgleda potpuno suprotno. Ali ako se, bar i malo dublje uđe u slikarstvo koje su ostavili, vidi se da je mnogo toga krenulo sa istog mjesta i postiglo isti efekat koristeći različite metode.

 

KOMPLETAN RAD MOŽETE PROČITATI
AKO KLIKNETE NA SLIKE LUBARDE I MILUNOVIĆA 

 

 

 

 

Tagovi: , , ,

 

Bez komentara

Budite prvi.

Poruka


 

 
 

Advertisement

Advertisement

Kalendar

November 2017
M T W T F S S
« Oct    
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
27282930