Zahvaljujemo se gospodinu Borisu Jabučaninu, koji je omogućio da se ovaj vrijedni dokument o izdanjima crnogorskih maraka u periodu 1874-1916. godine nađe na stranicama Montenegrine.

 

 

 

Boris Jabučanin

Izdanja crnogorskih maraka 1874-1916. godine

 

 

 

Boris Jabucanin 220Boris Jabučanin rođen je 19. decembra 1969. godine u Titogradu.

Obrazovanje:

Institut za internacionalni menadžment, Beograd – Viši kurs za menadžere

Institut za unapređenje robnog prometa, Beograd – Viši kurs poslovnog engleskog jezika

Viša elektrotehnička škola, Beograd – Apsolvent

Elektrotehnički fakultet – VRŠ, Podgorica – Apsolvent

Zanimanje:

Grafički dizajn • Kopirajting – pisanje reklamnih tekstova i slogana za različita sredstva marketing komunikacije • Planiranje, kreiranje i reazlizacija marketing kampanja

Poslovno iskustvo i realizovani projekti:

NVO “Društvo za zaštitu životinja – Podgorica”

Kompletna organizacija i realizacija PR aktivnosti Društva, uz ostvarenje glavnog cilja – izgradnja azila za nezbrinute životinje u Podgorici. Profesionalno vođenje kampanje pohvaljeno od strane inostranih stručnjaka iz oblasti marketinga i PR-a.

Nezavisni dnevnik “Vijesti”

Poslovi vezani za tehničku pripremu dnevne novine “Vijesti”, uključujući izradu reklama i oglasa.

Dnevna novina “Dan”

Organizacija marketing službe i priprema komercijalnih stranica dnevne novine “Dan”.

“Grafo Crna Gora”

Organizacija i rukovođenje sektorom za dizajn i tehničku pripremu štampe.

Marketing agencija “Mont Imprex”

Priprema i realizacija marketing kampanja za klijente Agencije.

“Turistički vodič Crne Gore”

Organizacija i realizacija projekta. Prodato preko 100.000 primjeraka Vodiča. 

“Crnogorski državni i dinastički grbovi – serigrafije”

Izložba serigrafija u crnogorskim gradovima, izrada ekskluzivne publikacije u ograničenom tiražu. 

Marketing agencija “KGB – Kreativni grafički biro” d.o.o.

Vlasnik i direktor. 

“Minicards maximum Montenegro”

Ugovorni partner i direktor (za Crnu Goru) međunarodnog projekta Minicards v.o.f. Amsterdam, prisutnog u više od 50 država i preko 100 gradova svijeta.

Hobi:

Filatelija

Bas gitara

Organska proizvodnja

Kontakt:

27. marta 62, Podgorica
069 325 838
e-mail:
bjabucanin@hotmail.com

 

 

IZDANJA CRNOGORSKIH MARAKA 1874-1916. GODINE

 

 

Knjaževina Crna Gora

(1851-1910)

 

Nakon višegodišnjih pregovora, konačno je 1. maja 1874. godine po novom Gregorijanskom (19. aprila po starom, Julijanskom kalendaru), poštanska konvencija između Crne Gore i Austro-Ugarske stupila na snagu. Na svečanosti koja je bila priređena u tu čast, na Cetinju, prisustvali su mnogi ugledni građani prijestonice, zaslužni gosti, pa i sam knjaz Nikola I.

Tog istog dana, trebala je biti otvorena poštanska stanica na Cetinju. Međutim, prema arhivskim dokumentima, pošta na Cetinju je počela sa radom tek 22. maja 1874. godine (10. maja, po “starom” kalendaru), a razlozi kašnjenja još uvijek nijesu poznati. Ne uzimajući ovaj podatak u obzir, mnogi katalozi, članci i druga literatura, kao datum prvog izdanja crnogorskih maraka navode 1. maj 1874. godine, što je, imajući u vidu prethodnu činjenicu – pogrešno!

Crtež na prvim crnogorskim markama nastao je prema skici vojvode Sima Popovića, tadašnjeg ministra prosvjete i crkvenih djela, što on sam navodi u svojim Memoarima. Nažalost, ne može se sa sigurnošću reći koji je majstor napravio takozvani rez za kliše. Ali, upoređivanjem sa drugim, u Beču urađenim radovima, neki su istraživači došli do opravdanog zaključka da je gotovo izvjesno da je profesor Luj Jakobi (Louis Jakoby), zaslužan za izgled prvih crnogorskih maraka.

Ove marke prikazuju lik (mladog) knjaza Nikole I, uokviren sa dvije prepletene lovorove grane. Kompozicija je jednostavna – nepretrpana i čini dobar utisak. Natpis na markama je ispisan u negativu – u okviru koji je boje marke, i to: lijevo – BILJEGA, gore – POŠTE, desno – CR. GORE, a u donjem dijelu – vrijednost i oznaka – NOVČ. sve ćirilicom. U sva četiri ćoška su ukrasi – palmete[1], okrenute u pravcu lika.

Papir na kome je štampano prvo izdanje imao je vodoznak koji se prostirao kroz sredinu dva šalterska tabaka (200 maraka), horizontalno, što je slučaj i kod drugih maraka štampanih u to vrijeme, u Beču.

Štamparska ploča se sastojala od 100 klišea (10×10), a međuprostor između maraka nije bio podjednak i iznosio je od 1,75 do 2 mm, pa se zato kaže da ove marke imaju uske rubove.

Prvo izdanje maraka obuhvata sedam vrijednosti, a kako je u to vrijeme u Crnoj Gori u opticaju bila austrijska valuta (1 fiorin, forinta = 100 novčića, filera), tako su bile izražene i vrijednosti na markama.

Marke sa ovim izgledom, uz varijacije boja i dr, bile su u opticaju punih 28 godina tj. do 1902. godine, kada su se, zbog promjene valute (kruna), morale izdati nove.

 


[1] palmeta – ukras na grčkim svodovima u obliku palminog lišća ili grančica

 
 

Prvo štampanje (izdanje)

 

1874, 22. maj. Redovno izdanje. Lik knjaza Nikole I; nacrt Sima Popovića; knjigotisak Državne štamparije u Beču; papir bijel, mekan i puniji – neproziran; vodoznak “Brief-Marken”, rubovi uski; guma bijela, različite debljine; zupčanje linijsko, nepravilno i oštro 101/2 – 11, 12, 13 i mješovito.

 

Prvo stampanje 1874. godine

 

2 novčića, žuta (20.000)

3 novčića, zelena (10.000)

5 novčića, crvena (20.000)

7 novčića, ljubičasta (30.000)

10 novčića, plava (10.000)

15 novčića, smeđa (10.000)

25 novčića, siva (5.000)

Kod svih maraka postoje odstupanja od osnovnih boja (2 novčića – smeđežuta; 3 novčića – plavkastozelena, žućkastozelena; 5 novčića – ružičastocrvena, tamnocrvena; 7 novčića – blijedoljubičasta, blijedoljubičastosiva; 10 novčića – svijetloplava, tamnoplava; 15 novčića – žućkastosmeđa, crvenkastosmeđa; 25 novčića – svijetlosiva, tamnosiva, ljubičastosiva). Ova odstupanja nastala su, vjerovatno, zbog nesavršenosti knjigotiska kao štamparske tehnike, ali i zbog mogućeg štampanja u više navrata tj. po potrebi.

Po definiciji, zupčanje je linijsko, približno 101/2, sa veoma velikim rupicama i šiljastim zupcima. Međutim, vjerovatno usljed duge upotrebe tj. zastarjelosti mašine za perforaciju, iglice za zupčanje nijesu se nalazile u podjednakom razmaku jedna od druge, tako da stvarno zupčanje iznosi od 101/4 do 11. Bez obzira na ova odstupanja, marke sa ovakvom kombinacijom se ne bi trebale smatrati mješovitim zupčanjem.

“Pravo” mješovito zupčanje “nastalo” je prilikom štampanja drugog izdanja maraka (1879. god.). Naime, praksa je da štamparije uvijek prilikom štampe proizvedu veću količinu maraka od potrebne (makulatura), pa je tako nakon izrade prvog izdanja, Državna štamparija u Beču isporučila Crnoj Gori tačnu količinu maraka, a višak je ostao u Štampariji. Među zaostalim markama bilo je nezupčanih ili djelimično zupčanih, sa gumom ili bez itd. Kad su se odštampale nove marke drugog izdanja, zajedno sa njima su i ove zaostale marke bile zupčane i/ili gumirane. Tako, marke koje su bile zupčane u jednom smjeru – zupčane su onda i u drugom, nezupčane su u cjelosti zupčane, ali sa zupčanjem drugog izdanja (12 do 13), a negumirane su gumirane. Kako su ove marke štampane zajedno sa prvim i imaju sva obilježja tog izdanja, smatra se da i one pripadaju “prvom štampanju”. Pošto se radilo o manjoj količini, ove marke su znatno rjeđe, pa samim tim i veoma cijenjene.

Dok je originalna guma prvog izdanja potpuno bijela, kod “zaostalih” maraka je bila malo žućkasta. Marke sa originalnom gumom kad se stave na ravnu površinu blago se odižu od podloge.

Greške u zupčanju poznate su samo kod jednog para maraka red. br. 5. (10 novč.) koji je po sredini nezupčan. Ostale nepravilnosti zupčanja (nezupčane ili djelimično zupčane marke) nijesu poznate.

Marke Prvog izdanja sa vodoznakom veoma su rijetke. Postoje one koje sadrže djelove vodoznaka ili čak cijelo slovo, što je velika rijetkost. Ovakve marke imaju veoma veliku – ljubiteljsku vrijednost.

Rubovi oko maraka na tabaku, skidali su se već u Štampariji, što je bila ustaljena praksa… Zbog toga, kod ovog izdanja ne postoje marke sa “privjescima” (tabs).

Marke red. br. 1. do 5. postoje u parovima, dok za marke br. 6. i 7. ne postoje potvrde o tome.

Četverci i nizovi maraka bilo koje vrijednosti ovog izdanja gotovo da i ne postoje. Razlog za to su oštri zupci i jaka guma, zbog čega su se i svi eventualno sačuvani blokovi vremenom raspali.

Marke iz ovog izdanja pojavljuju se kao čiste ili poništene (žigosane), a cijela pisma sa njima gotovo da i ne postoje. Originalne žigosane marke, poništavane su samo jednom vrstom žiga (natpis: Cetinje, sa datumom), jer je za vrijeme njihovog važenja postojala samo pošta u crnogorskoj Prijestonici!

Marke prvog izdanja, mogu se prepoznati i po relativno blijedoj boji. Osim toga, za razliku od onih kasnijih izdanja, štampa je “finija”, a linije na čelu i vratu lika (knjaza Nikole I) su tanke i jasne.

Kod ovog izdanja postoje falsifikati, kako žigova tako i maraka, pa je iz tog razloga za potvrdu ispravnosti tj. autentičnosti, neophodan atest!

*  *  *

Punih pet godina je prošlo dok 105.000 maraka prvog izdanja nije potrošeno. Tako je, 1879. godine, od strane Knjaževine Crne Gore, Državnoj štampariji u Beču, naručena nova količina maraka poznatija pod nazivom

 
 

Drugo štampanje (izdanje)

 

1879 – 1890. Redovno izdanje. Lik knjaza Nikole I; nacrt Sima Popovića; knjigotisak Državne štamparije u Beču; papir srednje debljine, tvrđi i blago providan; vodoznak “Brief-Marken” (dvije varijante) i “Zeitungs-Marken”; rubovi uski; guma bijela ili žućkasta; zupčanje linijsko, nepravilno 12 – 13.

 

Drugo stampanje 1879-1890

 

2 novčića, žuta (75.000)

3 novčića, zelena (50.000)

5 novčića, opekastocrvena (60.000)

7 novčića, ljubičasta (125.000)

10 novčića, plava (50.000)

15 novčića, smeđa (40.000)

25 novčića, sivosmeđa (40.000)

Zvaničnih podataka o tiražu ovog, drugog izdanja, nema. Jedini raspoloživi podaci (navedeni nakon opisa boja) potiču od belgijskog trgovca Genija (Geny) koji je bio dobar poznavalac crnogorskih maraka.

Pretpostavlja se da marke drugog izdanja nijesu dobavljane (štampane) odjednom, već po potrebi, u nekoliko navrata. Na ovo ukazuju razlike u bojama, papiru, a naročito u zupčanjima.

Kod svih maraka postoje odstupanja od osnovnih boja (2 novčića – svijetložuta, zlatnožuta, maslinastožuta; 3 novčića – svijetlozelena, žućkastozelena; 5 novčića – ružičasta, krvavocrvena; 7 novčića – ljubičastosiva, ljubičastoružičasta, tamnojorgovanasta, tamnoružičasta; 10 novčića – svijetloplava; 15 novčića –  žućkastosmeđa, crvenkastosmeđa; 25 novčića – sivoljubičasta, smeđeljubičasta).

Postoje marke sa izrazito nepravilnim zupčanjem 12, kao i veoma rijetka zupčanja 111/2:11 i 111/2:12.

Pojedine linije na crtežu su deblje, a neke marke su čak i umrljane, pa cijela slika djeluje grublje. Razlog tome je što štamparske ploče nakon prvog izdanja nijesu adekvatno održavane (čišćene) i kao takve su korišćene za drugo štampanje.

Sve marke postoje nezupčane, negumirane i na debelom papiru – probne.

 
 

Treće štampanje (izdanje)

 

1890 – 1893. Redovno izdanje. Lik knjaza Nikole I; nacrt Sima Popovića; knjigotisak Državne štamparije u Beču; papir tanji, tvrd; štampa providna; vodoznak “Zeitungs-Marken”; rubovi uski; guma žućkasta; zupčanje linijsko, različito (tupo i oštro).

 

Trece stampanje 1890 - 1893

 

2 novčića, žuta

3 novčića, zelena

5 novčića, opekastocrvena

7 novčića, ružičasta

10 novčića, tamnoplava

15 novčića, svijetlosmeđa

25 novčića, sivosmeđa

Kod svih maraka postoje odstupanja od osnovnih boja (2 novčića – zlatnožuta; 3 novčića – tamnozelena, žutozelena; 5 novčića – krvavocrvena, blijedocrvena; 7 novčića – jorgovanastoružičasta, mutnoružičasta, ružičastosiva; 10 novčića – svijetloplava; 15 novčića – tamnosmeđa, maslinastosmeđa; 25 novčića – ljubičastosmeđa, siva).

Zvanični podaci o tiražu nijesu poznati, ali se pretpostavlja da je on bio mali. Veći dio ovog izdanja je upotrijebljen za preštampavanje za prigodno izdanje “Proslava štamparije”.

Zupčanje je različito 101/2 ili 111/2; Marka od 2 novčića postoji sa dvostrukom štampom i zupčanjem 13: 101/2;

Marka od 25 novčića postoji i sa oštrim zupčanjem 111/4:11.

Neke od maraka iz ovog izdanja postoje i na debelom papiru – probe.

 
 

Četvrto štampanje (izdanje)

 

1893. Redovno izdanje. Lik knjaza Nikole I; nacrt Sima Popovića; knjigotisak Državne štamparije u Beču; papir tanji, tvrd; štampa providna; vodoznak “Zeitungs-Marken”; rubovi široki; guma bijela ili žućkasta; zupčanje linijsko, različito.

 

Cetvrto stampanje 1893

 

2 novčića, žuta

3 novčića, plavkastozelena

5 novčića, opekastocrvena

7 novčića, ružičasta

10 novčića, tamnoplava

15 novčića, svijetlosmeđa

25 novčića, sivkastosmeđa

Kod pojedinih maraka postoje odstupanja od osnovnih boja (2 novčića – limunžuta; 3 novčića – žutoze-lena; 7 novčića – jorgovanastoružičasta; 10 novčića – svijetloplava; 15 novčića – žućkastosmeđa; 25 novčića – ljubičastosmeđa, crvenkastosmeđa).

Zvanični podaci o tiražu nijesu poznati.

Marka  od 5 novčića postoji zupčana 101/2:111/2.

Pisma sa markama ovog izdanja su veoma rijetka, a naročito ona sa većom frankaturom.

Veći dio poništenih maraka uslužno je žigosan.

*  *  *

Godine 1893. Crna Gora je proslavljala značajan, čak veoma začuđujući jubilej. Naime, 400 godina ranije (1493.) iz obodske štamparije izašla je prva knjiga kod Južnih Slovena – “Oktoih”, štampana ćirilicom. Štamparija “Obod” je te davne 1493. godine, bila prva državna štamparija na svijetu. U to vrijeme čak ni u Moskvi nije bilo štamparije, a i mnogi drugi evropski kulturni centri se nijesu mogli pohvaliti takvom tekovinom. Tako, samo petnaest godina nakon što je u Rimu osnovana prva štamparija na svijetu, jedna mala brdovita zemlja Crna Gora dobila je svoju prvu knjigu. To je zaista bio događaj koji je zaslužio da se proslavi…

Štamparija na Cetinju bila je u to vrijeme (1893. god.) vrlo siromašno opremljena, možda čak i siromašnije nego obodska, 400 godina ranije. Ipak, Knjaževina Crna Gora nije propustila priliku da proslavi taj značajan događaj i tom prilikom je izdala prigodnu seriju maraka. Tačnije, ovo izdanje se sastojalo od predhodnih redovnih izdanja (II, III i IV štampanje) koje su, u cetinjskoj štampariji, bile preštampavane pretiskom: “Proslava štamparije 1493 – 1893”.

Kako ovo preštampavanje maraka ne bi išlo na uštrb drugih poslova u Štampariji, mogao se raditi samo po jedan slog za 25 maraka (5×5). Tako se, prvobitno odštampan tabak prethodnog izdanja (100 komada) dijelio na četiri jednaka dijela. Ovakvi, podijeljeni tabaci, se smatraju originalnim. Međutim, pronađeni su tabaci koji su imali više od pet uspravnih redova, pri čemu je peti i šesti red imao pretisak u obrnutom smjeru. S tim u vezi, može se zaključiti da su ovi tabaci nastali pretiskivanjem nepodijeljenih tabaka (100 kom.) tako što su oni četiri puta stavljani u mašinu, pa se tek onda dijelili. Na taj način se mogu objasniti pojave dvostrukih pretisaka i “tete-beche” parova, jer se smatra da na ovo izdanje, u to vrijeme, nije bilo špekulativnih uticaja.

 
 

Prvo preštampavanje

 

1893. Redovno (prigodno) izdanje. Pretisak na markama Drugog štampanja; knjigotisak; tekst pretiska u crnoj ili crvenoj boji, ćirilicom: gore – “Proslava”, dolje – “Štamparije”, lijevo – “1493” i desno – “1893”. Karakteristike maraka su kao i u osnovnom izdanju – “Drugo štampanje” iz 1879. i 1883. god.

 

Prvo prestampavanje 1893

 

7 novčića, ljubičastoružičasta, pretisak crn

15 novčića, žutosmeđa, pretisak crn

25 novčića, siva, pretisak crven

I kod maraka ovog izdanja, kao i ranije, postoje odstupanja od osnovnih boja.

Postoje greške u pretisku (dvostruki, pomjereni, obrnuti, “tethe-beche” i sl.) nastale usljed tehničkih nedostataka štamparije. Osim ovih grešaka, postoje brojna oštećenja pojedinih slova pretiska. Tako je, od ukupno 25 maraka u tabaku, ispravno svega njih četiri.

*  *  *

Nakon što je prvobitno predviđena količina preštampana, Štamparija je rastavila štamparski slog, pošto su slova trebala za druge poslove. Ispostavilo se međutim da je to bio pogrešan potez, jer se ubrzo pojavila potreba za novom količinom maraka, nakon što su prve bile brzo rasprodate. Iz tog razloga je formiran drugi štamparski slog kojim je urađeno

 
 

Drugo preštampavanje

 

1893. Redovno (prigodno) izdanje. Pretisak na markama Trećeg štampanja; knjigotisak; tekst pretiska u crnoj ili crvenoj boji, ćirilicom: gore – “Proslava”, dolje – “Štamparije”, lijevo – “1493” i desno – “1893”. Karakteristike maraka su kao i u osnovnom izdanju – “Treće štampanje” iz 1890/1893. god.

 

Drugo prestampavanje1893

 

2 novčića, žuta, pretisak crn ili crven

3 novčića, zelena, pretisak crn ili crven

5 novčića, opekastocrvena, pretisak crn ili crven

7 novčića, ružičasta, pretisak crn ili crven

10 novčića, tamnoplava, pretisak crn ili crven

15 novčića, svijetlosmeđa, pretisak crn ili crven

25 novčića, sivosmeđa, pretisak crn ili crven

Kod svih maraka postoje odstupanja od osnovnih boja. Kao i kod osnovnog “Trećeg štampanja” postoje razlike u zupčanju.

Slova pretiska ovog sloga su slična kao kod prethodnog, ali sa mnogo manjim oštećenjima. Karakteristična greška u pretisku je ona koja se odnosi na godinu, kod koje umjesto “1493” stoji “1494”.

Postoje veoma “vjerni” falsifikati ovog izdanja. Neophodan atest!

*  *  *

Zanimanje filatelista, ali naročito špekulanata i trgovaca, bilo je za ovo izdanje veoma veliko. Tako se nakon veoma kratkog vremena i rasprodatog “Drugog preštampavanja”, morao pripremiti i treći slog. Njime su se preštampale velike količine maraka, uglavnom “Četvrtog štampanja”. U tu svrhu naručena je velika količina ovih maraka od štamparije u Beču.

Ispostavilo se, međutim, da je Crna Gora precijenila mogućnosti tržišta i da je, ipak, naručila preveliku količinu maraka. To se može objasniti ogromnom količinom nepreštampanih (ali i preštampanih) maraka “Četvrtog izdanja”, koje su ostale neprodate.

 
 

Treće preštampavanje

 

1893. Redovno (prigodno) izdanje. Pretisak na markama Četvrtog štampanja; knjigotisak; tekst pretiska u crnoj ili crvenoj boji, ćirilicom: gore – “Proslava”, dolje – “Štamparije”, lijevo – “1493” i desno – “1893”. Karakteristike maraka su kao i u osnovnom izdanju – “Četvrto štampanje” iz 1893. god.

 

Trece prestampavanje 1893

 

2 novčića, žuta, pretisak crn ili crven

3 novčića, plavkastozelena, pretisak crn ili crven

5 novčića, opekastocrvena, pretisak crn ili crven

7 novčića, ružičasta, pretisak crn ili crven

10 novčića, tamnoplava, pretisak crn ili crven

15 novčića, svijetlosmeđa, pretisak crn ili crven

25 novčića, sivkastosmeđa, pretisak crn ili crven

Kod svih maraka postoje odstupanja od osnovnih boja. Kao i kod osnovnog “Četvrtog štampanja” postoje razlike u zupčanju.

Pretisci obiluju brojnim greškama usled izlizanosti ploča, ali i zbog vađenja slova i brojeva iz štamparskog sloga i umetanja drugih.

Postoje veoma “vjerni” falsifikati. Neophodan atest!

Marke ovog izdanja važile su do 13. maja 1898. godine.

*  *  *

Promjenom tarife za naplatu običnih i uvođenjem vrijednosnih pisama, kao i paketa, pošta Crne Gore je imala potrebu za novom emisijom maraka. Da bi se izbjegli dodatni troškovi, marke ovog izdanja imale su isti izgled kao i prethodna izdanja (I – IV štampanje), ali različite (dopunjene) vrijednosti.

 
 

Redovno (dopunsko) izdanje 1894. god.

 

1894, 13. mart. Redovno (dopunsko) izdanje. Lik knjaza Nikole I (I – IV štampanje) sa promijenjenim vrijednostima valute (6 vrijednosti); nacrt Sima Popovića; knjigotisak Državne štamparije u Beču; papir tanji i tvrd; štampa providna; čista, dobra izrada; vodoznak “Zeitungs-Marken”; rubovi široki; guma bijela ili žućkasta; zupčanje linijsko različito 101/2 i 111/2.

 

1894 Redovno (dopunsko) izdanje

 

1 novčić, sivoplava

20 novčića, narandžastosmeđa

30 novčića, čokolada

50 novčića, ultramarin

1 fiorin, zelena

2 fiorina, crvenosmeđa

 

Kod marke br. 50. (1 fiorin) postoji odstupanje od osnovne boje (plavozelena, tamnozelena, smaragdnozelena).

 

Od svih vrijednosti postoje nezupčane i negumirane marke. One potiču od probnih i nedovršenih tabaka.

Postoje falsifikati maraka ovog izdanja. Neophodan atest!

Ove marke važile su do 14. jula 1902. godine.

 
 

Izdanje porto maraka – 1895. god.

 

1895, 13. januar. Oznaka vrijednosti (brojke i slova) u krugu, po sredini marke; preko brojke je ćiriličkim slovima naznačena vrijednost marke; oko brojke, u kružnom ramu, je ćirilični tekst: ПОШТЕ ЦРНЕ ГОРЕ ТАКСЕНА БИЉЕГА, u donjem dijelu oznaka valute (novčić); knjigotisak; papir tvrd; vodoznak “Zeitungs-Marken”; guma žućkasta; zupčanje linijsko različito 101/2,11 i 111/2.

 

1895  Porto marke

 

1 novčić, crvena

2 novčića, zelena

3 novčića, narandžasta

5 novčića, maslinasta

10 novčića, ljubičasta

20 novčića, plava

30 novčića, plavozelena

50 novčića, zelenosiva

Kod maraka od 1 novčića i 3 novčića postoji odstupanje od osnovne boje (svjetlije nijanse).

Marke ovog izdanja postoje nezupčane ili djelimično zupčane, dvostruko štampane, bez gume, kao i sa drugim greškama… Sve ovakve marke potiču od probnih i nedovršenih tabaka.

 
 

Izdanje maraka za potvrdu prijema – 1895. god.

 

1895, 13. oktobar. U kružnom medaljonu, prikazana glava knjaza Nikole u desnom profilu; oko medaljona, u polukrugu, ispisan je ćirilični tekst – gore: ПОШТЕ ЦР. ГОРЕ, a ispod medaljona, u dva reda, ćirilični tekst: БИЉЕГА/ НОВЧ; u gornjim uglovima marke su slova “A” i “R” (Avis de reception), a dolje u ćoškovima oznaka vrijednosti; knjigotisak u dvije boje; papir bijel i veoma tvrd; vodoznak “Zeitungs-Marken”; guma bijela ili žućkasta; zupčanje linijsko različito 101/2, i 111/2.

 

1895 Potvrda prijema

 

10 novčića, plava, crvena

Postoje nezupčani i negumirani primjerci, a potiču od probnih i nedovršenih tabaka.

Postoje primjeci ove marke sa tzv. oštrim zupčanjem.

*  *  *

Prema predanju, porodica Petrović – Njegoš doselila se iz Bosne u Crnu Goru, za vrijeme vladavine Ivana Crnojevića. Nakon što je do temelja porušen manastir Ivana Crnojevića, što je i simbolički značilo kraj te dinastije, Crnogorci, na zboru održanom krajem 1697. godine, biraju Nikolu (Danila I) Petrovića Njegoša za vladara i vladiku. Od tada, pa sve do 1918. godine sedam članova dinastičke porodice Petrović Njegoš suvereno vlada Crnom Gorom:

vladika i mitropolit Danilo I (1697 – 1735)

vladika i mitropolit Sava (1735 – 1782)

vladika i mitropolit Vasilije (1750 – 1766)

vladika i mitropolit Petar I, sveti Petar Cetinjski (1782 – 1830)

vladika i mitropolit Petar II (1832 – 1851)

knjaz Danilo (1851 – 1860)

kralj Nikola I (knjaz 1860 – 1910 i kralj 1910 – 1918)

Povodom tog jubileja, dva vijeka vladavine dinastije Petrović – Njegoš, Crna Gora izdaje

 
 

Prigodno izdanje maraka – 1897. god.

 

1897, 25. januar. Prigodno izdanje povodom 200. godišnjice vladavine dinastije Petrović – Njegoš; slika Cetinjskog manastira sa brdovitom pozadinom i Tabljom; crtež je uokviren ornamentisanim okvirom u kome je ispisan ćirilični tekst: gore – ЦРНА ГОРА, a u donjem dijelu oznake vrijednosti skraćene sa NOVČ. odnosno ФИОР; u gornjim uglovima okvira su ispisane godine: lijevo – 1696, desno – 1896, a u donjim grb Crne Gore; kamenotisak u dvije boje; papir tanak; guma bijela; zupčanje linijsko različito 101/2, i 121/2.

 

1897 Prigodno izdanje maraka

 

1 novčić, plava, blijedosmeđa

2 novčića, crvenoljubičasta, žuta

3 novčića, smeđa, žutozelena

5 novčića, plavozelena, smeđa

10 novčića, žuta, ultramarin

15 novčića, plava, zelena

20 novčića, plavozelena, ultramarin

25 novčića, tamnoplava, žuta

30 novčića, crvenoljubičasta, smeđa

50 novčića, smeđecrvena, tamnoplava

1 fiorin, ružičasta, tamnoplava

2 fiorina, smeđa, crnosiva

Postoje probni otisci ovog izdanja, rađeni na punijem papiru, bez gume i nezupčani.

Marke sa dvostruko ili okrenuto štampanom sredinom, djelimično zupčane i nezupčane, u promijenjenim bojama, sa okvirom na poleđini i drugim vidnim greškama, potiču iz makulature.

Postoje i falsifikati ovog izdanja.

Ove marke važile su do 14. jula 1902. godine.

 
 

Redovno izdanje 1898. god.

 

1898, 13. maj. Redovne marke prvog štampanja (izdanja) u promijenjenim bojama. Lik knjaza Nikole I; nacrt Sima Popovića; knjigotisak; papir tanak i tvrd; vodoznak “Zeitungs-Marken”; guma žućkasta; zupčanje linijsko različito 101/2 i 111/2.

 

1898 Redovno izdanje

 

2 novčića, smaragdnozelena

3 novčića, karmincrvena

5 novčića, smeđenarandžasta

7 novčića, jorgovanastosiva

10 novčića, purpurna

15 novčića, jorgovanastosmeđa

25 novčića, tamnoplava

Marka od 15 novčića postoji i u vinskocrvenoj boji.

Postoje određene osobenosti štampe kod pojedinih maraka: dvostruko štampane, otisak na poleđini…

Sve vrijednosti postoje nezupčane, na punijem papiru, bez gume i pripadaju probnim otiscima.

*  *  *

Zbog promjene valute (1 kruna = 100 helera), prestaje važenje prethodnih izdanja maraka sa oznakama vrijednosti u novčićima i fiorinima i Crna Gora pušta u promet

 
 

Redovno izdanje 1902. god.

 

1902, 14. jul. Redovno izdanje. Lik knjaza Nikole I u desnom poluprofilu; knjigotisak; papir bijel; guma žućkasta; zupčanje linijsko 121/2 i češljasto 13:121/2 i 13:131/2.

 

1902 Redovno izdanje

 

1 heler, ultramarin

2 helera, jorgovanasta

5 helera, zelena

10 helera, ružičasta

25 helera, plava

50 helera, plavozelena

1 kruna, čokoladna

2 krune, žutosmeđa

5 kruna, oker

Postoje nezupčane i/ili dvostruko štampane marke koje potiču od nedovršenih (probnih) tabaka. Uz to, marka od 2 helera postoji u crnoj, a od 25 helera u indigo boji, i one su takođe proizvod makulature.

Ove marke važile su do 13. januara 1906. godine.

 
 

Izdanje porto maraka – 1902. god.

 

1902, 14. jul. Oznaka vrijednosti (brojke i slova) u krugu, po sredini marke; preko brojke je ćiriličnim slovima naznačena vrijednost marke; oko brojke, u kružnom ramu, je ćirilični tekst: ПОШТЕ ЦРНЕ ГОРЕ ТАКСЕНА БИЉЕГА, u donjem dijelu oznaka valute (heler/kruna); knjigotisak; papir bijeli, tvrd; guma žućkasta; zupčanje linijsko 121/2.

 

1902 Porto marke

 

5 helera, narandžasta

10 helera, maslinastozelena

25 helera, mutnojorgovanasta

50 helera, smaragdnozelena

1 kruna, zelenkastosiva

Kod maraka od 10 i 50 helera, kao i od 1 krune postoje odstupanja od osnovne nijanse zbog tzv. “razribavanja” tj. miješanja boje u mašini, pa ove marke pripadaju makulaturi.

Postoje nezupčane i/ili dvostruko štampane marke koje potiču od nedovršenih (probnih) tabaka.

 
 

Izdanje maraka za potvrdu prijema – 1902. god.

 

1902, oktobar. U kružnom medaljonu, prikazana glava knjaza Nikole u blagom desnom poluprofilu; oko medaljona, u polukrugu, ispisan je ćirilični tekst – gore: ПОШТЕ ЦР. ГОРЕ, a ispod medaljona dvoredni ćirilični tekst: БИЉЕГА/ ХЕЛЕРА; u gornjim uglovima marke su slova “A” i “R” (Avis de reception), a u donjim oznake vrijednosti; knjigotisak u dvije boje; papir bijel; guma bijela; zupčanje linijsko 121/2.

 

1902 Potvrda prijema

 

25 helera, narandžasta, karmincrvena

Postoji mali broj primjeraka ovih maraka sa dvostrukom štampom, nezupčani i djelimično zupčani i pripadaju makulaturi.

*  *  *

Pod pritiskom spoljnih sila, a po ugledu na druge evropske zemlje, prije svega na savezničku Rusiju, knjaz Nikola, na Nikoljdan 1905. godine, Crnoj Gori “podaruje” prvi ustav. Time se Crna Gora, definisana kao ustavna monarhija svrstala u red modernih država. Iako je svu vlast zadržao knjaz Nikola, ustavom su definisana sva važna državna pitanja, a bilo je omogućeno i njegovim političkim protivnicima da se organizuju u stranačke klubove. Time počinje period veoma oštre političke borbe između njegovih pristalica i protivnika. Ustav je suspendovan austrougarskom (1916. god.), a ukinut „savezničkom“ okupacijom – 1918. godine.

 
 

Prigodno izdanje maraka – 1905. god.

 

1905, 19. decembar. Redovno (prigodno) izdanje povodom proglašenja Ustava; lik knjaza Nikole I u desnom poluprofilu; pretisak na markama izdanja iz 1902. godine; tekst pretiska u crnoj ili crvenoj boji, latinicom i ćirilicom: “Constitution – Ustav – Nikoljdan – 1905”; knjigotisak Državne štamparije u Cetinju; papir bijel; guma žućkasta; zupčanje linijsko 121/2 i češljasto 13:121/2 i 13:131/2.

 

1905 Redovno (prigodno) izdanje

 

1 heler, ultramarin (pretisak crven)

2 helera, jorgovanasta (pretisak crn)

5 helera, zelena (pretisak crven)

10 helera, ružičasta (pretisak crn)

25 helera, plava (pretisak crven)

50 helera, plavozelena (pretisak crven)

1 kruna, čokoladna (pretisak crven)

2 krune, žutosmeđa (pretisak crven)

5 kruna, oker (pretisak crn)

Preštampavanje maraka iz 1902. godine za potrebe ovog izdanja vršilo se u tri grupe:

Pva grupa je preštampavana na tabacima od 25 maraka i izdata je 23.12.1905. godine.

Druga grupa je preštampavana na tabacima od 100 maraka i izdata je 26.12.1905. godine.

Za ove dvije grupe zajedničko je malo slovo “c” u tekstu “Constitution” i dužina teksta “УСТАВ” koja je iznosila 111/2 mm.

Treća grupa je preštampavana na tabacima od 100 maraka i bila su tri izdanja: 16.01.1906, 20.02.1906 i 05.09.1906. godine.

Za sve marke ove grupe zajedničko je veliko slovo “C” u tekstu “Constitution“, a različita je dužina teksta “УСТАВ” i ima četiri vrijednosti: 93/4 mm, 111/2 mm, 101/4 mm i 81/2 mm.

Ranije su, umjesto kompjutera, štamparije imale tzv. slovoslagačnice. One su sadžavale niz regala sa velikim brojem ladica za smeštaj istih slova. Ladice su bile podijeljenje po vrstama pisma, veličinama i tipovima slova. Nakon ručnog slaganja i korekture, slog je odlazio na štampu. Posle završetka štampe, forma se vraćala slovoslagaču da je rasklopi i sva slova vrati na svoja mesta u ladice, da bi bila spremna za upotrebu u nekom od narednih slogova.

Kako su se u Državnoj štampariji pored pomenutih preštampavanja obavljali i drugi poslovi, slogovi su se, dakle, morali rasklapati kako bi se slova koristila za neku drugu štampu. Tako, kad bi na red ponovo došlo preštampavanje maraka pravili su se novi slogovi što je za posledicu imalo nejednak razmak između slova tj. riječi pa otuda i ove anomalije tj. razlike u dužini teksta i veličini slova, kod treće grupe.

Kod svih maraka ovog izdanja postoje odstupanja u bojama pretiska – osim crne i crvene, postoje i pretisci u drugim bojama. Ove marke potiču od probnih tabaka.

Osim ovih, postoje i druge greške u pretiscima: parovi sa po jednom preštampanom markom, sa jako pomjerenim pretiskom, dvostruki, obrnuti “tete-beche” pretisci i sl. I ove marke pripadaju makulaturi.

Postoje brojni falsifikati pretiska u originalnim i drugim bojama. Neophodan atest.

Ovo izdanje maraka važilo je do 1. juna 1907. godine.

 
 

Izdanje porto maraka – 1905. god.

 

1905, 19. decembar. Oznaka vrijednosti (brojke i slova) u krugu, po sredini marke; preko brojke je ćiriličnim slovima naznačena vrijednost marke; oko brojke, u kružnom ramu, je ćirilični tekst: ПОШТЕ ЦРНЕ ГОРЕ ТАКСЕНА БИЉЕГА, u donjem dijelu oznaka valute (heler/kruna); pretisak na markama izdanja iz 1902. godine; tekst pretiska u crnoj ili crvenoj boji, latinicom i ćirilicom: “Constitution – Ustav – Nikoljdan – 1905”; knjigotisak; papir bijeli, tvrd; guma žućkasta; zupčanje linijsko 121/2.

 

1905 Porto izdanje

 

5 helera, narandžasta (pretisak crn)

10 helera, maslinastozelena (pretisak crven)

25 helera, mutnojorgovanasta (pretisak crn)

50 helera, smaragdnozelena (pretisak crn)

1 kruna, zelenkastosiva (pretisak crn)

Ove, kao i prethodne marke preštampavane su u tri grupe.

Postoje marke sa obrnutim pretiskom kao i one sa pretiskom u drugoj boji. Ova pojava je objašnjena u opisu prethodnog izdanja.

Postoje falsifikati ovih maraka. Neophodan atest.

 
 

Izdanje maraka za potvrdu prijema – 1905. god.

 

1905, 19. decembar. U kružnom medaljonu, prikazana glava knjaza Nikole u blagom desnom poluprofilu; oko medaljona, u polukrugu, ispisan je ćirilični tekst – gore: ПОШТЕ ЦР. ГОРЕ, a ispod medaljona dvoredni ćirilični tekst: БИЉЕГА/ ХЕЛЕРА; u gornjim uglovima marke su slova “A” i “R” (Avis de reception), a u donjim oznake vrijednosti; pretisak na markama izdanja iz 1902. godine; tekst pretiska u crnoj boji, latinicom i ćirilicom: “Constitution – Ustav – Nikoljdan – 1905”; knjigotisak u dvije boje; papir bijel; guma bijela; zupčanje linijsko 121/2.

 

1905 Marka za potvrdu

 

25 helera, narandžasta, karmincrvena (pretisak crn)

I za ovo preštampavanje korišćene su tri grupe slogova opisane prethodno.

Postoje falsifikati ovih maraka. Neophodan atest.

*  *  *

Zbog promjene valute (1 kruna = 100 para), prestaje važenje prethodnih izdanja maraka sa oznakama vrijednosti u krunama i helerima i u promet se pušta novo

 
 

Redovno izdanje 1907. god.

 

1907, 1. jun. Redovno izdanje. Lik knjaza Nikole u an fasu prema crtežu Ilije Šobajića; vrijednosti u parama i krunama; linijska duboka štampa; papir srednje debeo, bijel; guma žućkasta; zupčanje linijsko 12.

 

1907 Redovno izdanje

 

1 para, maslinastožuta

2 pare, crna

5 para, zelena – svijetlozelena

10 para, karmincrvena

15 para, ultramarin

20 para, narandžasta

25 para, plava

35 para, maslinastosmeđa

50 para, ljubičasta

1 kruna, ružičasta

2 krune, tamnozelena

5 kruna, crvenosmeđa

Sve vrijednosti maraka postoje nezupčane i bez gume – probni tabaci.

Ove marke, preštampane tekstom “Žigovinska marka, zakon od 16. VI 1909. godine” služile su za naplatu za žigosanje (punciranje) raznih predmeta. Marke sa pomenutim pretiskom rijetko su upotrebljavane u poštanske svrhe, a na pismima gotovo da nijesu poznate.

Postoje primjerci obostrano gumiranih maraka.

Ovo izdanje maraka važilo je do 28. avgusta 1910. godine.

 
 

Izdanje porto maraka – 1907. god.

 

1907, 1. jun. Oznaka vrijednosti u štitu sa krunom; vrijednost u parama; oko krune, u kružnom ramu je ćirilični tekst: ПОШТЕ ЦРНЕ ГОРЕ, u gornjem dijelu ispis: ДОПЛАТНА БИЉЕГА; knjigotisak; papir kredast; guma bijela; zupčanje češljasto 13:121/2.

 

1907 Porto izdanje

 

5 para, narandžastosmeđa

10 para, plavoljubičasta

25 para, ružičasta

50 para, zelena

Sve vrijednosti maraka postoje nezupčane i bez gume – probni tabaci.

Marke od 5 i 10 para postoje preštampane tekstom “Žigovinska marka, zakon od 16. VI 1909. godine” služile su za naplatu za žigosanje (punciranje) raznih predmeta.

Pisma i dopisnice sa ovim markama veoma su rijetki.

 
 

Izdanje maraka za potvrdu prijema – 1907. god.

 

1907, 1. jun. Lik knjaza Nikole u an fasu prema crtežu Ilije Šobajića; vrijednosti u parama i krunama; u gornjim uglovima marke su slova “A” i “R” (Avis de reception), a u donjim oznaka vrijednosti; linijska duboka štampa; papir srednje debeo, bijel; guma žućkasta; zupčanje linijsko 12.

 

1907 Potvrda prijema

 

25 para, maslinasta

Postoje nezupčane i djelimično zupčane marke (parovi u sredini nezupčani) sa i bez gume, kao i obostrano gumirani primjerci. Sve ovakve marke potiču od probnih, nedovršenih tabaka.

 
 
 

Kraljevina Crna Gora

(1910-1918)

Ranije nagovještaje uzdizanja Crne Gore na rang kraljevine, Nikola I realizuje u avgustu 1910. godine. Kao mudar vladar koji je na čelu države bio već 50 godina, procijenio je da bi takav čin imao višestruku korist, kako za njega lično, tako i za Crnu Goru. S jedne strane ovaj čin bi ga ojačao na unutrašnjem (da suzbije destruktivna i zavjerenička djelovanja opozicije), ali i na međunarodnom planu, jer su tada velike sile blagonaklono gledale na taj čin. S druge strane ovo je bio pokušaj da se odbrani od velikosrpske propagande dinastije Karađorđević i njenih istomišljenika, koji su imali za cilj da unište crnogorsku nezavisnu državu i da njenu teritoriju pripoje Srbiji. Pored toga ovaj čin bi, po njegovom planu, trebao da kod pravoslavnog stanovništva podigne njegov ugled, čime bi dobio primat u odnosu na Karađorđeviće. Time bi se realizovao njegov raniji plan o stvaranju srednjebalkanske države čiji bi Pijemont bila Crna Gora.

Na manifestaciji povodom proglašenja Nikole I za kralja, na Cetinju su se okupili predstavnici mnogih evropskih država i monarhija. Proslava je trajala tri dana. Prvi je počeo svečanom ceremonijom u novom Vladinom domu da bi se kasnije slavlje nastavilo zajedno sa narodom, a naveče je priređen i vatromet. Drugi dan je bila proslava pedesete godišnjice braka Kralja i Kraljice, a treći je obilježila smotra crnogorske vojske na Obilića poljani i svečana unapređenja oficira crnogorske vojske.

Čin proglašenja Crne Gore za kraljevinu je bio lijep povod za izdavanje novog (prigodnog) izdanja poštanskih maraka. Zbog promjene valute (1 perper = 100 para), prestaje važenje prethodnih izdanja i Crna Gora pušta u promet novo

 
 

Prigodno izdanje maraka – 1910. god.

 

1910, 28. avgust. Prigodno izdanje povodom krunisanja kralja Nikole I i kraljice Milene, proslave 50. godišnjice vladavine i zlatne svadbe; različite slike kraljevskog para; idejni crtež Ilije Šobajića; linijska duboka štampa; vrijednost u parama i perperima; papir čvrst, bijel; guma žućkasta; zupčanje linijsko 121/2.

 

1910 Prigodno izdanje

 

1 para, crna

2 pare, čokoladna

5 para, tamnozelena

10 para, crvena

15 para, sivoplava

20 para, maslinasta

25 para, tamnoplava

35 para, smeđa

50 para, ljubičasta

1 perper, tamnosmeđa

2 perpera, žutozelena

5 perpera, svijetloplava

Marka od 2 pare postoji u maslinastoj boji zbog greške u štampi i ona postoji samo kao nezupčana (probni tabak).

Marka od 5 perpera postoji linijski zupčana 101/2 i potiče od proba.

Postoje nezupčane i djelimično zupčane marke i one potiču iz makulature.

Ovo izdanje maraka važilo je do 14. aprila 1913. godine.

*  *  *

Malo je poznato da je za proslavu krunisanja bila predviđena štampa jedne druge serije poštanskih maraka. Njihov autor bio je Rudolf Mosinger, poznati zagrebački fotograf, koji je čak dobio i odobrenje za štampu maraka, a odabrani su bili sledeći motivi: Mačevanje – slika Paje Jovanovića, Ranjeni Crnogorac – slika Jaroslava Čermaka, kralj Nikola na konju, Kralj Nikola poprsje i Luka Bar sa italijanskom flotom.

Predviđeno je da se ove marke izrade u svjetlotisku u dvije boje (što je za to vrijeme bila prava rijetkost) i to, okvir u jednoj, a marka u drugoj boji, ali do realizacije iz nepoznatog razloga nije došlo. Kompletna proslava krunisanja kralja Nikole bila je finansirana zajmom od jedne engleske banke, pa se pretpostavlja da zbog uštede ovo izdanje nije prihvaćeno, već je kao i do tada, “običnu” štampu radila Državna štamparija u Beču. Ipak, na tržištu postoje eseji ovih maraka koji su urađeni u finom svjetlotisku, sa pomenutim motivima. Postoje primjerci u jednoj ili dvije boje, rezani i zupčani, koji su izuzetno rijetki…

 
 

Redovno izdanje 1913. god.

 

1913, 14. april. Redovno izdanje; Lik kralja Nikole, crtež Ilije Šobajića; knjigotisak; papir kredast, bijel; guma žućkasta; zupčanje linijsko 121/2.

 

1913 Redovno izdanje

 

1 para, narandžasta

2 pare, jorgovanasta

5 para, zelena

10 para, jorgovanastoružičasta

15 para, plavosiva

20 para, smeđa

25 para, plava

35 para, cinober

50 para, svijetloplava

1 perper, svijetlosmeđa

2 perpera, tamnoljubičasta

5 perpera, žućkastozelena

Ove marke postoje u parovima koji su nezpčani po sredini a potiču od probnih tabaka.

Ovo izdanje maraka zvanično je važilo do kapitulacije Crne Gore, januara 1916. godine.

 
 

Izdanje porto maraka – 1913. god.

 

1913, 14. april. Redovno izdanje; Lik kralja Nikole, crtež Ilije Šobajića; knjigotisak; papir kredast, bijel; guma žućkasta; zupčanje linijsko 121/2.

 

1913 Porto izdanje

 

5 para, siva

10 para, ljubičasta

25 para, svijetloplava

50 para, crvenojorgovanasta

Od ovih maraka postoji i nezupčana serija i potiče od makulature.

Veoma su rijetka pisma sa ovim porto markama.

 
 

Izdanje maraka za potvrdu prijema – 1913. god.

 

1913, 14. april. Redovno izdanje; Lik kralja Nikole, crtež Ilije Šobajića; u gornjem lijevom uglu nalazi se slovo “A”, a u desnom “R” (Avis de reception); knjigotisak; papir kredast, bijel; guma žućkasta; zupčanje linijsko 121/2.

 

1913 Potvrda prijema

 

25 para, maslinasta

*  *  *

Nakon prvog svjetskog rata ovo izdanje maraka iz 1913. godine završilo je u beogradskim poštanskim depoima, da bi se nekoliko godina kasnije (1922. godine) ove marke pojavile na tržištu, posredstvom jednog sarajevskog trgovca.

 

LITERATURA:

Velimir Vujačić – Crnogorska poštanska istorija i poštanske marke, Izdavački centar Cetinje, 2001. god.

Periodični časopis Filatelista, Zagreb, 1953. god.

Katalog maraka Jugoslavije, Jugomarka, Beograd, 1991. god.

Centralna narodna biblioteka “Đurđe Crnojević”, Cetinje, Legat dr. Pera Šoća.

dr Šerbo Rastoder – Crna Gora u egzilu I i II, Istorijski institut Crne Gore, Almanah, Podgorica, 2004. god.

 

RJEČNIK FILATELISTIČKIH TERMINA:

 

Aerofilatelija – sakupljanje i proučavanje poštanskih maraka i svega ostalog povezanog s vazdušnom tj. avionskom poštom.

Albumi, klaseri. Nekada se za čuvanje poštanskih maraka koristila tzv. filatelistička bilježnica. U nju su se marke lijepile, uz pomoć falca, što je osnovni razlog zašto je ovaj način čuvanja bio nepraktičan. Naime, falc je papirić koji je s jedne strane samoljepljiv; jedan rub samoljepljive strane lijepio se na marku, a drugi na bilježnicu. Zbog toga marke nije jednostavno premještati i vaditi iz bilježnice, a pri skidanju falca s marke lako nastaju oštećenja na poleđini marke. Danas se za čuvanje poštanskih maraka koriste albumi (klaseri) različitih veličina i broja stranica. Listovi su izrađeni od kartonskog materijala koji je obično bijele ili crne boje. Na svakoj stranici se nalazi određeni broj redova (džepova) za ulaganje maraka. Ti redovi su najčešće izrađeni od prozirnog ili pergamentnog materijala. Između pojedinih listova u albumu nalaze se zaštitni, koji isto mogu biti od prozirnog ili pergamnog materijala. Ovakvi albumi predstavljaju prijeko potreban dio pribora.

Kao posebna i najinteresantnija vrsta su tzv. ilustrirani albumi. Oni na svojim stranicama imaju već naslikanu marku (uglavnom u crno-bijeloj tehnici) i pripremljen džep za prikazanu marku. Ovakvi listovi se mogu kupovati po godištima, kako je koja zemlja izdavala svoje marke. Ova vrsta arhiviranja maraka najinteresantnija je za filateliste koji skupljaju samo marke određene zemlje, te na taj način stvaraju najbolji i najlijepši pregled vlastite zbirke.

Arak – štamparski tabak.

Atest – pismeni nalaz o (ne)ispravnosti marke, serije, poštanske cjeline ili pisma. Pregledani materijal se obilježava (najčešće na poleđini) puncom (punctio – lat, punzone – ital. okrugao ili četvrtast žig za oznaku vrijednosti plemenitih metala).

Atestator – stručnjak, ovlašćeni ispitivač, koji na osnovu znanja, iskustva i raspoloživog uporednog materijala daje mišljenje o određenom filatelističkom objektu (marka, žig, cjelina i dr.).

Avionske marke su namijenjene frankiranju avionskih pošiljki. Nekada je njihova upotreba bila zabranjena za pošiljke koje nisu avionske (i obratno).

Blokovi – jedna ili nekoliko poštanskih maraka, koje čine seriju, štampanih u obliku minijaturnih tabačića radi kvalitetnijeg opisa teme koju predstavlja izdanje. Blokovi imaju prigodni karakter i štampaju se povremeno. Postoje verzije zupčanih i nezupčanih blokova. Kako je na njima tematika opisana i na okolnom papiru, a ne samo na poštanskoj marki, vrlo često spadaju u izuzetno atraktivna izdanja.

Boja se najčešće koristi pri opisu motiva na marki, a rijetko za papir. Veliki problem u određivanju boja javlja se kod maraka (uglavnom redovne, franko) koje su se štampale u više navrata (ranija izdanja). Tada se u ponovnom štampanju koristila boja koja nije potpuno iste recepture kao kod prethodnog izdanja, već je manje ili više “slična”. Za jednobojnu i dvobojnu štampu, opisi nijansi boja često su složenice (npr. jorgovanasto-crvena, žuto-zelena) kod kojih je pravilo da je preovlađujuća boja ona na kraju riječi. Osim kod doštampavanja, različite nijanse boja javljaju se i kod nekih izdanja sa velikim tiražom.

Greške u bojama, kao i ostale štamparske greške su mnogo tražene kod sakupljača – specijalista.

Cijela pisma – koverte ili dopisnice na kojima su zalijepljene ili poništene poštanske marke. Ovakve cjeline se mnogo više cijene od odlijepljenih maraka, naročito kod rijetkih tj. starijih izdanja.

Doplatne marke. Lijepe se u određenom vremenskom periodu pored redovnih franko maraka (npr. Nedjelja Crvenog krsta i sl.). Njihov iznos ne ulazi u propisanu poštansku tarifu, već ide u dobrotvorne svrhe.

Eseji – odštampani nacrti (skice) maraka koji nijesu usvojeni i odobreni za izdavanje.

Falc – papirić koji je s jedne strane samoljepljiv. Koristio se za lijepljenje maraka na papiru, tako što se rub samoljepljive strane lijepio na marku, a drugi dio na list tzv. filatelističke bilježnice.

Falsifikati mogu biti potpuni ili djelimični (nepotpuni). Potpuni su oni kod kojih su svi elementi poštanske marke falsifikovani (boja, papir, pretisak, zupčanje…). Nepotpuni ili djelimični falsifikati se odnose na pojedine elemente (lažno zupčanje, lažni pretisak, naknadno gumiranje i sl.).

Prema motivu, razlikujemo dva tipa falsifikata. Prvi – sticanje materijalne dobiti, pojedinca ili grupe koja proizvede ili nabavi falsifikat i prodaje ga na tržištu kao original. Drugi, koji je naročito bio izražen u toku Drugog svjetskog rata, kada su se falsifikati maraka koristili u propagandne svrhe.

Filatektor – naprava za čitanje vodoznakova na markama. Isto tako služi za provjeru krivotvorenih i dorađivanih maraka (i novčanica). Naziv “filatektor” nije originalan, pa slične uređaje možemo naći i pod nazivima UV – ispitivački uređaji. Neki od tih uređaja mogu čitati vodoznakove i s onih maraka koje su na omotnicama.

Filatelija (filos – grč. onaj koji voli, ljubitelj; atelia – grč. oslobođeno plaćanja) je naziv za ljubav prema poštanskim markama (jer se na frankirano pismo ne plaća nikakva druga nadoknada). Odnosi se na sakupljanje i proučavanje kako maraka, tako i pisama, dopisnica, žigova i drugog poštanskog materijala.

Filatelistički pribor – neophodan “alat” za rad sa markama. U najosnovniji pribor spadaju: pincete, lupe, albumi (klaseri), zubomjeri i sl.

Frankaturna važnost predstavlja period u kome je određena marka u upotrebi. Primjena određenog izdanja maraka može biti ograničena ili neograničena. Takođe, marke mogu biti puštene u prodaju i prije datuma njihove frankaturne važnosti, što se mora definisati odgovarajućim rješenjem nadležnog poštanskog organa.

Graver – potpis ili znak autora (crtača ili gravera) marke. Najčešće je ovaj znak dobro ukomponovan u sam motiv marke, a ovakav potpis obično ima samo jedna marka u tabaku tj. tabačiću.

Greške pri štampanju mogu nastati na više načina. Događa se, da se pojedine marke štampaju u boji ili na papiru koji ne odgovaraju opisu originala. Takođe, postoje i greške kod kojih se dijelovi slike marke (okvir, sredina ili natpis) izrade obrnuto ili u bojama nekih drugih maraka. Ove greške se uglavnom javljaju zbog pogrešnog postavljanja štamparskih ploča ili usled promjene boje u mašini. Obaveza štamparija i poštanskih uprava je da marke sa ovim i sličnim greškama komisijski unište. Međutim, nerijetko se dešava da se i takve marke (sa greškom) nađu u upotrebi, nekad zbog nesavjesnosti odgovornih, a nekad zbog nedostatka ispravnih maraka (kao dopuna).

Guma – ljepilo na poleđini marke, koje služi da se, u dodiru sa vodom, marka zalijepi na kovertu, dopisnicu, razglednicu i dr. Marke kojima je guma originalna uvijek se više cijene od onih koje se naknadno gumiraju.

Gumiranje. Nežigosane marke na poleđini su gumirane, iako neke zemlje izdaju marke i bez gume iz klimatskih ili drugih razloga (Kina, portugalske kolonije i dr.). U početku je postojalo samo ručno, a sada se sve više koristi mašinsko gumiranje. U posljednje vrijeme upotrebljava se i prethodno gumirani papir. Guma može biti različitog izgleda, kvaliteta i boje (glatka, brazdasta, bijela, smeđa itd.). Marke bez gume imaju manju, katkad i znatno manju vrijednost. Da bi povećali vrijednost takvih maraka, pojedinci pribjegavaju naknadnom – lažnom gumiranju.

Izložbeni listovi (izlošci) služe za prezentovanje poštanskih maraka na filatelističkim izložbama. Marke u pomenutim listovima su zaštićene od “dodira” posjetilaca, a izlažu se u specijalnim vitrinama. Jedna vitrina najčešće sadrži 16 izložbenih listova, a to je ujedno minimalna količina materijala koji se može izložiti.

Kamenotisak – tehnika izrade maraka kada se crtež prenosi na posebni kamen kojim se štampaju marke. Kod ovog načina, marka je savršeno glatka sa obije strane.

Karnetcarnet – fr. bilježnica, notes. Karnet čine jedan ili više listova maraka koji su vezani u korice od kartona. Karneti se štampaju već duže od pola vijeka i u njima mogu biti redovne ili prigodne marke. Osnovna zamisao pri izradi karneta je bila mogućnost lakšeg prenošenja poštanskih maraka npr. u džepu košulje ili sakoa i sl. No, u današnje vrijeme karneti su nadišli svoju prvobitnu namjenu. Prigodnim oslikavanjem njihovih korica dobivaju se izuzetno zanimljiva izdanja koja imaju posebno veliki turistički značaj.

Katalozi poštanskih maraka – osnovni oblik literature koji treba posjedovati svaki ozbiljniji filatelista. Katalozi poštanskih maraka mogu biti teritorijalno i tematski obrađeni. Marke u katalozima su prikazane u crno-bijelom obliku (ranije) ili u boji (u novije vrijeme). Ono što je najvažnije kod svih kataloga je sistematizacija poštanskih maraka. Uz svaku marku nalazi se jedinstveni kataloški broj, godina izdavanja, značaj izdanja, vrsta zupčanja, papira i tehnike štampe, ime autora, te boje na markama, tiraž, nominalna vrijednost, cijena poništene i “čiste” marke itd.

Knjigotisak – tehnika štampe kod koje je kliše izbočen i primljenu boju pritiskom prenosi na papir. Kod ovog načina štampe (naročito kod neupotrebljenih maraka) vide se konture pojedinih jačih linija slike marke i njenih natpisa.

Koverte prvog dana First Day Cover – engl. ili skraćeno FDC je pismo sa nalijepljenim markama, koje su žigosane žigom datuma izdanja, odnosno prvim danom frankaturne važnosti tih maraka. Ovakve koverte često su žigosane žigom koji nosi i oznaku “Prvi dan” (ta oznaka odštampana je na koverti ili obilježena ručnim žigom), čime se ističe karakter ovakvih koverata.

Na FDC-u se obično nalaze ilustracije ili crteži vezani uz poštansku marku koja je na toj koverti, te žig prvog dana izdanja te marke. Ukoliko se radi o izdanju serije poštanskih maraka, na jednoj koverti se mogu nalaziti sve marke iz serije ili mogu biti raspoređene na dvije ili više, koje su slično ili jednako ilustrovane.

Kredasti papir naziva se onaj, čija površina odaje naročiti sjaj i glatkoću. Ovaj papir nije zahvalan, jer se marke pri najmanjem savijanju prelome, a pri pranju boje se razliju i iskvare marke. Kredasti papir je prevučen tankim slojem rastopljene krede i lako se raspoznaje po sjaju na prednjoj strani.

Kvalitet je izraz kojim se opisuje stepen (I, II ili III) sačuvanosti određene marke, cjeline, pisma i sl. Marka prvog stepena je besprekornog kvaliteta (svježa boja, pravilni zupci, originalna i čista guma, neoštećen papir…) i dobro je centrirana tj. kod nje je rub oko slike jednak na sve četiri strane. Isptavnom markom smatra se ona koja nije nimalo zarezana (zacijepljena) ili savijena, kod koje nijedan zubac nije otkinut, niti je papir poderan (kako s lica, tako s naličja). Ako je zupčanje i sječenje marke loše obavljeno, tako da sa slike na marki nedostaje jedan dio, onda se takva marka ne smatra potpuno ispravnom i za nju se kaže da je decentrirana. Kod nezupčanih maraka, što je rub širi – marka se smatra ljepšom.

Poništena marka mora imati “čist” žig. Žigosana marka se smatra neispravnom ukoliko je žig suviše zamrljan ili je marka uprljana bojom. Pojedini filatelisti u svoje zbirke stavljaju samo marke s netaknutom gumom. Međutim, kada su u pitanju klasična izdanja, neopravdano je tražiti da kod tih  maraka guma bude netaknuta. Uostalom, na filatelističkim su izložbama marke nerijetko zalijepljene na albumske listove, iako se radi i o najvećim raritetima.

Linijska duboka štampa je ona kod koje je slika marke je urezana u metalu ili nagrižena kiselinom tako da boja ispuni udubljenja crteža i napisa. Dio matrice (klišea) koji nema ureza, očisti se od boje i zatim se jakim pritiskom ploče na vlažan papir boja prenese iz ureza. Zbog oštrine urezanih linija, boja na papiru ostaje ispupčena, tako da se dodirom osjeća kako je crtež kod ovog tipa štampe – hrapav.

Linijsko zupčanje – tip zupčanja kod koga zupci stoje u ravnoj liniji u odnosu na prostor između dva reda maraka. Prvo se zupčaju marke u jednom pravcu, a potom u drugom. Kod ove vrste zupčanja, često se pojavljuju decentrirane marke. Ovo zupčanje se prepoznaje po tome što uglovi maraka nijesu ni pravilni ni jednaki, a često izgleda da neki od njih i nedostaje.

Listovi prvog dana – poštanska izdanja različitih veličina s markom na prednjoj strani koja je poništena žigom prvog dana. S druge strane lista nalazi se detaljan tekst o temi koju opisuje poštanske marka. Listovi prvog dana se zavisno od tradicije izdavanja štampaju redovno ili povremeno u manjim tiražima.

Lupe mogu biti raznih oblika, ali i različitog stepena uvećanja. Služe za lakše analiziranje maraka i kao takve nijesu prijeko potreban pribor svakog filateliste, već samo onih koji su skloni dubljim analizama pojedinih maraka.

Maksimum karte – carte-maximum – fr. ili skraćeno CM, je ilustrovana poštanska dopisnica veličine 9 x 14 cm ili 10.5 x 15 cm. Ilustracija na karti se treba prostirati na barem 75% površine jedne strane karte. Ta ilustracija mora biti povezana s motivom marke koja se lijepi na istu ili drugu stranu karte. Ilustracija nikako ne smije biti ista na marki i na dopisnici. Žig kojim je marka poništena mora biti čitak i može se koristiti žig prvog ili zadnjeg dana važnosti dotične marke. Ukoliko je maksimum karta u cijelosti poštansko izdanje (poštanska karta, marka i žig) onda se radi o ‘’poštanskoj maksimum karti’’. Ukoliko je maksimum kartu štampala neka druga organizacija radi se o ‘’filatelističkoj maksimum karti’’ ili, ako je izdavač pojedinac, onda se radi o ‘’privatnoj maksimum karti’’.

Makulaturamaculatura – lat. umrljani, pokvareni štamparski tabak. Marke iz makulature su one koje imaju određene greške pri štampi ili doradi (nedostatak jedne ili više boja, različiti tonovi boje, obrnuta, pomjerena ili dvostruka štampa, bez zupčanja, dvostruko zupčanje, bez gume, dvostruki ili pomjereni pretisak i sl).

Proces štampanja maraka je veoma kompleksan tako da nije moguće odmah započeti štampu definitivnog tiraža, već se prvo radi probni otisak tj. probni tabak. Iz tog razloga, u štampariji se ukupni tiraž uvijek uveća za određeni procenat, a ti prekobrojni tabaci se tretiraju kao škart (makulatura). Oni obično koriste za postizanje pravog kvaliteta štampe tj. za “razribavanje” boje u mašini. Nerijetko  se prekobrojni tabaci koriste i nakon završene kompletne štampe za podešavanje tj. centriranje zubaca za perforaciju (zupčanje), a neznatan dio se “upropasti” i prilikom gumiranja.

Ovakvi tabaci sa greškama se, strogo gledano, ne bi smjeli pojaviti izvan štamparije, već bi se trebali uništiti. Međutim, u filatelističkim krugovima, tzv. marke iz makulature su jako cijenjene, što zbog rijetkosti (jedinstvenosti) – što zbog studijske obrade i analize pojedinih izdanja.

Marke s privjescima. Komadić papira spojen s poštanskom markom čiji motiv upotpunjava značaj poštanske marke naziva se privjesak – “tabs”. Pretežno se prigodne marke izdaju s privjescima, iako postoje rjeđi primjeri izdavanja redovnih maraka s tabsovima. Marke sa privjeskom imaju veću ljubiteljsku vrijednost od onih bez.

Ministarski album – naročito opremljena, reprezentativna, filatelistička cjelina sa markama jednog izdanja. Ranije su ovi albumi bili namijenjeni određenim ličnostima (vladarima, predsjednicima država, ministrima i dr.) po čemu su i dobili naziv.

Češto se u njima nalaze četverci nezupčanih maraka štampanih na istom papiru, u istoj boji i s istim motivima kao i zupčane marke i blokovi pušteni u promet. Marke iz ovih albuma se štampaju u malim tiražima i zato su puno vrijednije od sličnih izdanja za masovnu upotrebu.

Neizdane – marke koje su bile pripremljene, ali nekim slučajem, od poštanske uprave nijesu bile puštene u prodaju i promet.

Nezupčane su marke čiji rubovi nijesu perforisani, a od prodajnog (šalterskog) tabaka odvajaju se rezanjem makazama.

Novotisak, novoštampa – naknadno štampanje (doštampavanje) maraka sa originalnih klišea ili ploča. Nastaje usled nestašice određenog izdanja, ili zbog špekulativnih manipulacija sa markama, čime poraste interesovanje (potražnja) za određenim markama. Iako se rade sa originalnih klišea i ploča, marke se, po pravilu, u mnogim detaljima i elementima razlikuju od prvobitnog izdanja. Obično se razlikuju od izvornih u boji, papiru, zupčanju ili gumiranju.

Novinske marke nekad su se lijepile na pošiljke s novinama (povlašćena tarifa). Danas se više ne koriste.

Običan papir. Marke se najčešće štampaju na običnom papiru. To je papir za svakodnevnu upotrebu (za knjige, časopise i dr.). Ovaj papir nije jednoobrazan i istog kvaliteta. Razlikujemo: ručni, mašinski, glatki, itd. U ovu grupu dolaze svi oni papiri, kod kojih se ne uočavaju karakteristike niže nabrojanih naročitih vrsta papira.

Porozni, sjajni i papir sa mrežastom strukturom smatraju se podvrstom običnog papira.

Obojeni papir takođe se upotrebljava za štampanje. Papir može biti obojen samo s jedne ili sa obije strane.

Ofset štampa off-set engl. prenijeto, pomaknuto. Tehnika štampe kod koje se slika motiva prenosi sa štamparske ploče na gumeni valjak, a sa njega na papir.

Okvirno zupčanje – zupci su postavljeni tako da se sve marke zupčaju istovremeno, sa sve četiri strane. Razdvojene marke na ovaj način su iste kao i kod češljastog zupčanja.

Papir. Za izradu maraka upotrebljava se različit papir. Kod nekih je razlika očigledna, a kod drugih tako mala da se teško može raspoznati. U drugom slučaju preporučljivo je da se, radi određivanja vrste papira, vrši uspoređenje sa što većim brojem maraka istog izdanja.

Papir sa mrežastom strukturom dobio je naziv po tamnim i providnim kratkim prugama. One se pružaju uzduž i poprijeko preko cijelog papira a uočavaju se kada ovaj papir gledamo okrenut prema svjetlosti.

Papir sa svilenom niti. Mnoge marke su štampane na papiru u kojem su provučene jedna ili više svilenih niti razne boje. Ovaj papir se koristio da se spriječe eventualni falsifikati maraka, kad je izrada istih bila u velikoj tajnosti.

Pincete spadaju u prijeko potreban pribor iole ozbiljnog filateliste, samim tim što je osnovno pravilo u filateliji da se marke “ne smiju dirati rukama”. Osnovna funkcija pinceta je prenošenje poštanskih maraka, ponajviše da bi se izbjeglo ostavljanje otisaka prstiju i oštećenje maraka. Takođe, olakšavaju stavljanje i vađenje maraka u i iz albuma. Veličine pinceta mogu biti različite, kao i njihovi vrhovi (šiljati, kljunasti, trapezasti oblik i dr.).

Poništene marke su one, koje su na pismu ovjerene poštanskim žigom, prekrižene ili potpisane perom činovnika dotične poštanske uprave. Razni žigovi daju markama višu cijenu, ali samo onda, ako su zajedno sa markama – na pismu.

Porozan papir prepoznaje se kada marku gledamo prema jačoj svjetlosti, pa izgleda da je ona izbušena iglom, negdje više, negdje manje.

Porto marke se koriste kad pošiljalac uopšte ne zalijepi marku (ili zalijepi nedovoljnu vrijednost). Prijemna pošta tada lijepi porto marku, čiju vrijednost plaća primalac. Obično se radi o dvostrukoj poštarini. Posebne porto marke danas više nijesu u upotrebi.

Poštanske cjeline – svako poštansko izdanje na kojem je unaprijed otisnuta (uštampana) poštanska marka. Takva izdanja su dopisnice, standardne koverte, razne uputnice i slično. Ranije su se te otisnute marke izrezivale, dok se u novije vrijeme sakupljaju kompletne poštanske cjeline. Uz redovne, koje su štampane za opštu upotrebu i vazdušnu poštu, štampaju se i prigodne poštanske cjeline.

Presa je naprava koja služi za ravnanje maraka.

Pretisak se na markama radi kad se mijenja vladavina u zemlji ili na području okupiranom od neke druge države. Takođe, pretisci na markama mogu biti urađeni nekom prigodom – svečanost, jubilej itd.

Prigodna koverta – specijalno izrađena koverta s crtežom ili simbolom na lijevoj strani, i prigodnim tekstom, kojim se obiljeležava određeni dogadaj, jubilej i slično. Na njima mogu biti nalijepljene marke bilo kojeg izdanja i žigosane odgovarajućim prigodnim poštanskim žigom. Prigodne koverte najčešće izdaju filatelistička društva ili organizatori proslava, jubileja i dr.

Prigodne marke izdaju se povodom neke proslave ili kada se markama želi obilježiti važan događaj ili njegova godišnjica i slično.

Prigodni poštanski žig sadrži ime mjesta i datum sa crtežom, simbolom ili prigodnim tekstom kojim se i na ovaj način obilježava neki događaj, proslava i sl. Upotrebljava se samo u određenoj pošti za određeno vrijeme. Ovaj žig može imati različite oblike i može biti u upotrebi sa nepokretnim datumom – samo jedan dan, ili sa pokretnim datumom – više dana. Ako se ovim žigom poništavaju marke na dan njihovog izdanja, onda on ujedno predstavlja i žig “prvog dana”.

Prigodni tematski listovi i listovi prvog dana su slična poštanska izdanja koja se razlikuju u dva važna detalja. Prvi je taj što se kod prigodnih tematskih listova koristi žig s datumom vezanim za neki događaj, a ne žig prvog dana. Druga razlika je što na poleđini lista ne postoji tekst kao kod listova prvog dana. Ovakvi listovi se štampaju povodom raznih priredbi, kongresa, sajmova i sličnog.

Probni otisci mogu biti ručni (u crno-bijeloj varijanti) ili mašinski (u originalnim bojama). Osnovna namjena im je da se naručiocu tj. poštanskoj upravi prezentira finalni izgled tj. onako kako će marka izgledati kada bude odštampana. Probni otisci se rade u nijansama željenih boja sve do konačnog prihvatanja i odobrenja za štampu.

Prodajni (šalterski) tabak je drugi naziv za prodajni list maraka. On sadrži uglavnom 50 ili 100 istih maraka. Postoje i mali tabaci tzv. tabačići, koji sadrže do 25 istih maraka, a po ivicama imaju odštampan prigodan tekst. Ovakvi tabačići za sakupljače imaju posebnu vrijednost i predmet su interesovanja mnogih filatelista.

Provizorije se kaže za marke, koje su štampane (u većini slučajeva pretiskivane) privremeno, u nedostatku redovitih maraka. Radi se, dakle, o markama, koje se upotrebljavaju za kratko vrijeme. Provizorne marke redovno su štampane u manjim količinama, pa su prema tome rijetke i skupe.

Prugasti papir. Ova vrsta nastaje kada vlažna masa za pravljenje papira prođe ispod valjka koji ima pričvršćene tanke žice. Ove se žice utisnu u masu, koja dalje prolazi kroz valjke za glačanje, pa se ta udubljenja ispune žitkom smjesom, koja je prozirna kada se osuši. Marke štampane na ovom papiru lako se raspoznaju kada ih držimo prema svjetlosti. Zavisno od toga kako je tabak pušten u mašinu za štampu, pruge na papiru odnosno markama, mogu biti uspravne ili vodoravne.

Raster duboka štampa je ona kod koje se upotrebljava raster pomoću kojeg se pojedine linije crteža “razbijaju” na tačkice. Time se postiže veća mogućnost gradacije tonova. Raster može biti krupniji ili sitniji.

Rebrasti, brazdasti papir – nastaje u procesu izrade prugastog papira, prilikom ravnanja žitke papirne mase, kada se na drvene valjke nalijepi tanak sloj koji se vremenom stvrdne.

Retuši retouche – fr. popravka, dorada. Manje ili veće intervencije na štamparskoj ploči u cilju popravljanja crteža.

Serije maraka predstavljaju niz od više vrijednosti jednog izdanja, a mogu sadržati dvije i više maraka. Cifre u zagradama, posle oznake serije, označavaju od kolikog se broja primjeraka sastoji data serija. Kompletnom serijom se naziva ona koja sadrži sve primjerke maraka jednog izdanja. Pojedini primjerci iz serije nazivaju se raspari.

Službene marke koriste za frankiranje službene državne prepiske. Izdavane su uglavnom ranije, za vrijeme II svjetskog rata.

Sredina obrnuta. Događa se, ali rijetko, kod maraka koje su štampane u dva navrata tj. sa dva klišea tako, da sredina (broj ili lik) leži obrnuto od ostalog crteža. Takva je marka za sakupljače specijaliteta prava “poslastica” i veoma se mnogo cijeni.

Stanje maraka. Marke se sakupljaju nežigosane ili žigosane. Nežigosane marke moraju biti očuvane, sa svježom i originalnom bojom i ispravnom gumom. Ukoliko je guma potpuno neoštećena i bez “falca”, marka je vrijednija. Žigosane marke moraju biti čiste i uredno žigosane. Neke žigosane marke znatno su rjeđe od nežigosanih. Zbog toga treba obratiti pažnju na ispravnost žigova tj. da li se radi o originalnom poštanskom žigosanju ili su marke žigosane uslužno (na zahtjev pojedinaca) ili su čak naknadno žigosane (poslije njihovog povlačenja iz upotrebe).

Štamparski tabak je list na kome su odštampane marke. Broj maraka u jednom tabaku zavisi od formata papira kao i od tehničkih uslova izrade tj. vrste i obima štampe.

Tehnike štampe maraka mogu biti: knjigotisak, kamenotisak, ofset, linijska duboka štampa, raster duboka štampa i heliogravura.

Tet-beštete-beche – fr. Predstavlja grešku u štampi koja se javlja kad se u sastavljanju štamparske ploče jedan ili više klišea umetnu nepravilno, tako da stoje obrnuto u odnosu na druga susjedna klišea. Ovako odštampane marke mogu biti u vodoravnom ili uspravnom paru. Vodoravno okrenuti parovi su više cijenjeni nego oni uspravni.

Tiraž opisuje ukupnu količinu ispravnih maraka predatih nekoj državi tj. poštanskoj upravi od strane štamparije. Ukoliko je poznat, ovaj broj se najčešće navodi u zagradama, poslije opisa boja tj. dizajna maraka.

Triptih, trojac, četverac i sutisak. Izdanje maraka kod kojeg su tri različite marke neke serije međusobno povezane u cjelinu naziva se triptih. S druge strane, trojac čine tri identične marke izdvojene iz šalterskog tabaka. Ukoliko su iz šalterskog tabaka izdvojene četiri marke dobija se četverac. A, ukoliko su dvije ili više različitih poštanskih maraka štampane zajedno i predstavljaju zajednički motiv, radi se o markama izdatima u sutisku.

Vlaknasti papir. Kada se u masu za pravljenje papira pomiješaju tanki svileni končići, nastaje vlaknasti papir. Svileni končići, vlakna, raspoznaju se slobodnim okom na poleđini marke ili na neobojenim rubovima oko slike. Vlakna mogu biti raziičite boje.

Vodoznak. U cilju sprečavanja falsifikata, marke se štampaju i na papiru sa vodoznakom, koji se sastoji iz pravih ili krivih linija, slova, grbova i drugih raznih znakova. Izrada ovog papira je ista kao kod prugastog. Prema tome i prugasti papir je u suštini papir sa vodoznakom. Vodoznak se često dobro primjećuje kada se marka gleda prema svijetlosti. Ako se tako ne vidi, marka se  stavi licem na crnu podlogu koja ne upija benzin, pa se poleđina marke prelije sa nekoliko kapi čistog benzina.

Vrste maraka. Poštanske uprave izdaju više vrsta maraka koje se međusobno razlikuju po tome da li se koriste za plaćanje poštanskih usluga prilikom prijema, ili isporuke pošiljaka, kao i prema vrsti i načinu otpreme pošiljaka.

Ipak, osnovna podjela maraka je prema četiri kriterijuma: oblik, namjena, vrsta prometa i vrsta materijala na kome su štampane.

Tako po obliku razlikujemo: pravougaone, kvadratne, trouglaste, okrugle, kao i one nepravilnog oblika…

Prema namjeni, marke dijelimo na: franko, porto, posebne (paketske, telegrafske, željezničke, te marke za i iz automata), službene (poreske, poštanske obračunske, taksene i marke za osiguravanje imovine i pošiljki), dobrotvorne (doplatne i marke s doplatom) i privatne.

Prema vrsti prometa marke mogu biti za: vazdušni (avionske, balonske i svemirske), kopneni i vodeni promet (brodske i podmorničke).

Manje je poznato da se poštanske marke izdaju, osim na papiru, i na drugim materijalima. Neki od upotrebljivanih materijala su tekstil, drvo i metal. Pojedine tropske zemlje su štampale marke s folijama radi zaštite od vlage. Tako se upotrebljavaju zlatne, srebrne i bronzane folije koje se najčešće nalaze sa zadnje strane marke. Ovakve poštanske marke spadaju u posebno atraktivna izdanja.

Zaštitne trake – koriste se pri pravljenju izložbenih listova, kao i za kvalitetnu zaštitu maraka u zbirkama.

Zubomjer – služi da bi se ustanovio broj zubaca na marki. To je najčešće komad kartona na kome su označene tačne mjere zubaca. Naslanjajući marku na odgovarajuću sliku pod tim brojem možemo tačno ustanoviti broj zubaca marke. Pomoću zubomjera se kontroliše ispravnost zupčanja maraka, pretisci i veličina maraka. Osim od kartona, zubomjeri mogu biti plastični i metalni. Spadaju u jeftiniji dio pribora. Kao i lupe, običnim skupljačima maraka vjerojatno neće prečesto zatrebati, dok ozbiljnim filatelistima čine dio pribora koji je potreban svakodnevno.

Zupčanje – marke se štampaju u većim ili manjim tabacima. Jedna od druge se odvajaju sječenjem, probodom ili zupčanjem. Sječene marke se nazivaju nezupčanim. Probod može biti u ravnim linijama ili u obliku pile. Odvajanje maraka s probodom nije jednostavno, a savršeno odvojene marke su rijetke, pogotovo ako su taj posao obavili poštari pri službenom poslu. Zupci kojima se marke zupčaju nisu jednaki. Jedni su gušći, drugi rjeđi. Za određivanje veličine zupčanja su usvojene mjere kod kojih se utvrđuje koliko ima rupa na 2 cm dužine. Veličina zupčanja je navedena kod opisa izdanja. Zupčanje se obavlja mašinama s raznim zupcima, pri čemu (zavisno od vrste) postoje linijsko, češljasto i okvirno zupčanje.

 

 

 

Tagovi: , , ,

 
 

Kalendar

May 2019
M T W T F S S
« Apr    
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031