Božidar Proročić – Dječje suze Dragana Radulovića

Dragan Radulović rođen je 1. maja 1951. godine u Nikšiću i jedan je od najznačajnijih savremenih crnogorskih pisaca za djecu. Uređivao je televizijske emisije za najmlađe, list ,, Slovo”, organizovao muzičke i književne festivale za djecu i omladinu…

Osim književnim i televizijskim radom, bavio se fotografijom i slikarstvom. Njegove dokumentarne emisije za djecu “Velike nevolje malog Borisa”, “Ljubica ljubičica”, “Gorki slatkiši”, “Kolijevka”, i brojne druge priče iz ciklusa “Mali veliki”, nagrađene su kako domaćim, tako i međunarodnim priznanjima. Najznačajnije nagrade koje su mu dodijeljenje su Zmajeva za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za djecu, 1992. godine, Trinaestojulska nagrada za najveće domete u oblasti kulture i umjetnosti, 1993 godine, 18. septembar, Nagrada oslobodjenja Nikšića za vanredno zalaganje i postignute rezultate u oblasti književnog stvaralaštva, Ratkovićeva nagrada, 19. Decembar, Nagrada oslobođenja Titograda za najbolje ostvarenje iz oblasti umjetnosti, 1988. godine. Nagrada UNICEF-a dodijeljena mu je 1996. godine. Radulovićeve pjesme dio su obavezne školske lektire; veliki broj je preveden na strane jezike i komponovan. “Strmoglavi”, “Nijesmo odavde”, “Okrpljene cipelice”, “Planeta đeteta”, “Nemoj ovo nikom reći”, “Šta ćemo s nama”, “Krilati dječaci” “Leptir na asfaltu”, “Hoću kući”, “E baš neću”, “Dječak sa zelenim krilima”, samo su neke od mnoštva objavljenih knjiga čuvenog pjesnika.

 Dragan Radulović pisati o njemu je isto što i puštiti suzu na tvrdom cronogorskom ljutom kamenu. Dragane Raduloviću hvala ti za sva sretna djetinstva kojima si ispunjavao naše dječje osmjehe u godinama pred samo kucanje rata na vratima. Mi tvoji ,,Mali Veliki” koji smo odrastali uz tvoj nevin osmjeh uz tvoju gorko-slatku suzu koja nas je odgajla i vaspitala da budemo ,,Ljudi” jer ovo je  omaž tebi ne nama. Mi nismo više ,,Mali Veliki” sada smo samo, “Veliki” odrasli uz tvoje “Iščašene Bajke” sjetivši se tebe koji si nas bodrio koji si svaku svoju suzu posvetio nama pretočio u stihove. Mi ti se nismo odužili nikada i nećemo nikada, sjetimo se samo tebe u ,,nekim emisijama” proplakaćemo ne ,,oni” već mi koji smo te dječjim srcem iskreno voljeli. Teško je pisati o tebi, teško se sjetiti svih tvojih osmjeha uz gorku čašu “vina” života i žuči, pamtićemo tvoje stihove kao vječito spominanje tebe. Je li teško bilo biti Dragan Radulović jeste jer niko sem tebe nije umio biti toliko orginalan duhovit i dječji kao što si to ti.

Dragane Raduloviću mi znamo da si ti prešao na ,,drugu obalu” nismo više ,,Mali Veliki ” sada smo samo ,,Veliki” pamtimo sve tvoje emisije hvališ nam više nego ikada da svim mladim novim narastajućim generacijama, vratiš tvoj osmjeh da nas podržiš na surovom putu ,,odrastanja.” Možda te Crna Gora neće zapamtiti nikada i neće postojati festivali tebi u čast. Ali hoćemo svi mi koji smo odrastali uz tebe. Tvoja matična kuća TVCG sjetila se tebe u ovom teškom vremenu da ti oda svojevrsni omaž, a ti zapravo živiš u svima nama, onakvog kako te mi pamtimo. Postali smo dobri ljudi, u vremenu ,,zla” ti bi nam se samo osmjehnuo i rekao: “Moji Mali Veliki” budite dio života kakvim sam vas ja doživio. Pretočite vaše suze u moje osmjehe i darujte novi život za sjutrašnjicu. Uz ovaj (bolni) osvrt hvala ti što si postojao u našim srcima uz tvoje stihove: ,,Laku noć maleni laku noć i piscu”. Hvala ti……


Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


four × four =