Božidar Proročić i Lena Ruth Stefanović – Prijevod pjesama Nigar Arif


Nigar Arif rođena je 1993. godine, 20. januara, u Azerbejdžanu. Završila engleski jezik i književnos na Azerbejdžanskom državnom pedagoškom univerzitetu. Nigar Arif je član „Svjetskog saveza mladih Turskih pisaca.“ Završila je „Školu mladih pisaca“ u „Udruženju književnika Azerbejdžana“. Pjesme su joj objavljivane mnogobrojnim časopisima za književnost. Prevođena je na engleski, ruski, i iranski. Učesnik je ,,Internacionalnog književnog festivala Evorazije.“ Međunarodnog festivala ,,Lift“ održaniog 2019 godine. Prevod mlade pjesnikinje Azerbejdžana na crnogorski jezik, doprinos kulturnom povezivanju Azerbejdžana i Crne Gore


BIJEG ZA ĐETINJSTVOM

Moje oči polako odlaze od mene
gledaju stvari kroz naočare koje stare
moja stopala hodaju brzo trče zamnom
zato što žure da stignu moje đetinstvo

Moja kosa je čupava čeka da bude upletena
postaje bijela i ogoljena kao ova zima
vrijeme poziva bore na mome licu i ruke
sa puta na put dosađujem se iz godine u godinu

Tako ja starim priča za pričom moj bol
se pretvara u jaganjce koji su moja đeca
oni slušaju moje priče i moje bajke
ne silazeći sa mojih ruku i krila

Stare godine kao crne i bijele tačke
dolaze i ostaju poput domina
ja namjerno gubim svaku partiju
od svoje unuke u svojoj
starosti svojim ,,đetinjim” godinama.


ŽENA

Tvoj život poput mrava
je bio pojeden
niti jedan dan nije
preostao za tebe
nosila si težinu cijelog svijeta
na svojim ramenima poput slona
ali te niko nikad nije cijenio
ti si obrala i pomela svoj život
ali oslanjala si se na nade ženo
ti si se smijala u tišini svome jadu
i brinula bi te tvoja radost ženo
čiodama kačiš svoje nade
na sadašnjicu zemlja je na kraju užeta
ženo možda samo mi neznamo
smrt po kojoj hodaš na vrhovima prstiju
je tvoj pojedeni život koji tebe čeka
on čeka tebe u tišini kao da je mrtav.


PUT

Ko mi je stvarno preśekao put
ili je put slučajan ili sam ja zelena
ja sam možda zadnje biće na pravom putu
možda si samo nadgrobni spomenik ovom putu

Moji snovi gledaju kroz prozor
moje noge se prepliću
sa mojim sopstvenim putem
ja neznam kako to izgleda sa strane
moja sudbina aplaudira mom padu

Ili možda to nisam ja koja ide ovim putem
to moj put hramlje moj put puzi
Okreće se ka zemlji
pretvara se u kamen
samo me prati i pokriva me
i podvlači se pod ćebe samnom

Otkud je ovaj put pao na moj usud
možda mi je iskliznuo iz džepova
da li sam mu nagazila na lice i glavu
da li je zato tako bezobrazan prem meni.


STVARI KOJE ČEZNEM DA IMAMAM

Ako mogu da zadržim stvar
koju čeznem da imam
ako joj oduzmem vrijeme
i sputam je donekle
ako mogu samo da śednem
danas u ovu ulicu
i ako mogu da ispitam
jedno po jedno
moje stare navike
ako se učinim sretnom
kolko mi srce ište
sa čašom ispunjenom vinom
i ako padnem u razmišljanje
i ako imam malog psa
koji laje na one koje
jedva trpim ili ako
mačka ogrebe one
u koje sam izgubila vjeru
ako se stare godine vrate
i probude me iz uspavane prošlosti
ako postaneš moj opet
ako prekršim pravila
ljubavnih igara ponovo
ako smo mi do te mjere tvrdoglavi
ako sam ja ,,čista kao snježni smetovi”
jer ti si me takvom nazvao
da sam ja malo mlađa
i da sam malo neiskusnija.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


19 − two =