Nataša Žurić pripada posebnim kulturnim poslenicima grada Mojkovca i sjevera Crne Gore. Piše poeziju i prozu, koja svojom neobičnošću, i stilskom ljepotom čini jedan poseban svijet same autortke. U izdanju ”Štampar Makarije” iz Beograda  i ”Obodsko slovo” iz Podgorice izašla je njena zbirka kratkih priča „Pupčanik”.

Sama zbirka sadrži dvadeset i četri priče. U prvom dijelu knjige dominiraju priče, slike, životni motivi kraja, kome sama Nataša opisuje svoj zavičaj. U pojedninim pričama dominiraju stvarne autobiografske priče iz života. Uvodna priča „Ulazi tugo” govori nam o životu žene koja predstavlja glavni oslonac porodice. Porodice, u kojoj je suprug čovjek prijeke naravi, lošeg karaktera, nezadovoljan odnosom žene prema njemu, smatrajući svoju ženu samo slugom spremnu da istrpi sve njegove prekore, ali nažalost i lične udarce.

U pričama se svakodnevne situacije po pravilu pretvaraju u izvanredne, bizarne, na momente groteskne, a fizička stvarnost neraskidivo srasta sa literarnom. Ton ovih priča je bogat  i objektivan (u smislu da sama autorka potpuno definiše događaje i svoje emocije) čime se finalna činjenica konstatacija potcrtava sa dodatnom snagom – posebno u zastrašujućem zaključku minijature „8. mart” kada sin koji se kroz život nesebično bori na dan kada treba da obraduje majku, pronalazi je u njenom krevetu „vječno usnulu”.

Priče Nataše Žurić, ispisane su njenim vještim govorom pripovjedača, ima snagu da kroz priču „Prije i Poslije” oslobodi svu ljubav prema tekstu. Priča nam govori o ljubavi dvoje mladih njihovim životnim susretima, budućnosti, porazima i pobjedama emocija kojima vladaju Sara i Miloš, nažalost, velike ljubavi imaju i velike zamke baš kao u pomenutoj priči. Najbolji život za jednu spisateljicu, jeste život koji joj pomaže da se kroz podlogu razmišljanja, istoriju i literalni žanr pretoči u najljepše priče koje imaju svoju snagu. U sredini koja je često jako patrijahalna u pojedinim pričama se pojavljuje i jak Eros. Eros je protkan vječitim čovjekovim žudnjama, da se ostvari u ljepoti žene da dodirne taj njen mistični svijet kojem on teži. Sama autorka daje toliko uvjerljive opise i slike bajkovito ukrašene kao da u svojoj ruci umjesto naliv pera drži kist. Sa toliko puno boja i kolorita svaka priča je ispunjena do detalja obrisima prirode, zima, ljeta, cvjetova, svakog detalja čak i nasitnijeg koji daje posebno lijepu draž opisima njenih priča.

Tajna zbirke kratkih priča „Pupčanik” otkriva nam da Nataša Žurić ne luta književnim nebom, već vrlo fokusirano piše kratke ispovijesti života različitih književnih likova koji čine da su priče zabilježene u različitim vremenima i dešavanjima. Literarna ambicija upućuje na autorkinu zrelost da prepozna što je to što ona može ostavariti i postići u svojim pričama. Njen senzibilet pokazuje nam i kroz svoju poeziju i roman, što znači da Nataša Žurić nije smao pisac jednog žanra. U ovoj zbirci kao što to često biva nema predimenzijalnog autorkinog ega, i čitaoca iznevjerenih očekivanja. Kroz njene priče dominira priča o ženi i ženama kao glavnim junakinjama naše patrijahalne sredine. Nataša Žurić prati život, relacije, i interakcije između žene i muškarca. Ti odnosi se stvaraju u stalnoj korelaciji. Konzervatizam patrijarhalnog društva, pokazuje nam slike grubog mačizma i ženske potčinjenosti. Žene u Natašinim pričama su svojevrsne heroine koje se bore protiv patrijarhata i svoj život mijenjanju iz temelja. Nataša je ušla u samu suštinu svojih likova koje opisuje filigranski precizno. Autorka je bez sumnje uspjela da sadržajem i formom svojih kratkih priča da posebno lijep ton.  Kako knjiga odmiče postaje sve očiglednije da se priče (njihovi junaci i sudbine) slažu kao kockice u veliki mozaik, u sliku ,,Pupčanika” sastavljenu iz fragmenata. Likovi Nataše Žurić su ispripovijedani iz različitih perspektiva, sama autorka ne želi da bude moralni sudija da odlučuje što je ispravno ili pogrešno ona to nenametljivo prepušta samim čitaocima. U viru unutrašnjih ličnih sukoba, junaci same autorke postaju žrtve čija se sudbina surovo poigrala sa njima. Kod pripovijedanja same autorke, mjesta uranjanja, okidači i procjepi osnovne su spojnice koji formu kratkih priča u funkciji stvaranja čine posebno lijep elemt. Na taj način proces pisanja u mnogim tačkama poklapa se sa procesom čitanja. Životne ispovijesti koje odišu fluidom ličnih osjećanja, pokazuju nam svu snagu autorke, koja na jedan poseban prozni način ispisuje priče i živote koji se dešavaju u okovima jednog društva i sistema koje ona želi da odbaci. Uspijeva u tome uspijeva da snagom svojih riječi, privuče čitaoca koji će makar u jednoj priči pronaći sebe i svoj život. U njenim pričama se prepliću svjetovi, emocija, dešavanja čovjekovih sudbina, patnji i stradanja i kada ljubavi ima ona bude samo jedna kap, u moru stranica isprepletanih živodnim sudbinama njenih junaka. Siguram sam da će zbirka kratkih priča „Pupčanik  ” biti prihvaćena kod čitaoca koji će u makar ejdnoj priči pronaći svoj lični svijet i lični kosmos kome želimo da pripadamo.

 

Tagovi: , , , ,

 
 

Kalendar

June 2019
M T W T F S S
« May    
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930