Božidar Proročić – Osvrt na zbirku poezije Nigar Hasanzade “Zapešća”


U vremenu kada kultura gubi često svoju nit, i bude na margini društva kada sve manje čitamo, pojavljuju se kao odsjaj i blistava kometa planetarnog sistema. Zbirka poezije istaknute književnice Azerbejdžana, Nigar Hasanzade ,,Zapešća ” u prevodu Vere Horvat. Ovo je i prvi prevod poezije ove istaknute pjesnikinje kod nas u Crnoj Gori. 

Nigar Hasanzade je pjesnikinja članica Saveza pisaca Azerbejdžana. U periodu 2014- Nigar Hasanzade je živjela i radila u Londonu đe je više puta nastupala na najprestižnjim mjestima u zemlji kao što su: Sout Bank, institut moderne umjetnosti-ICA, River Side studios, Poetry Cafe, Lauderdale house, crkva sv: Džejmsa, Puškinov dom i mnogi drugi. Stihovi Nigar Hasanzade su prevedeni od strane vodećih pjesnika svijeta, nalaze sa na stranicama književnih izdanja u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Italiji, Turskoj, SAD-u, Kanadi, Australiji, Poljskoj, Mađarskoj, Rusiji Izraelu.

Nigar Hasanzade  je imala sreću da stane rame uz rame sa velikanima i besmrtnim imenima ruske poezije u antologijama najboljih pjesnika XX vijeka, izdatih u Engleskoj i SAD-u, (Rusian Women Poets). Godine 2009. Britanska biblioteka je izabrala pjesnikinju, Nigar Hasanzade u spisak 10 najboljih stranih pjesnika koji žive i stvaraju u Velikoj Britanjiji. Stihovi Nigar Hasanzade u autorskom izvođenju ušli su u besmrtne audio arhive renomirane Britanske biblioteke. Nigar Hasanzade je upoznala publika u Crnoj Gori zahvaljujući istaknutom posleniku kulture proznom piscu Kemalu Musiću 2019 godine kada je bila gost prestižnih i Evropi ali i Svijetu dobro poznatih ,,Ratkovićevih večeri poezije.”

Poezija Nigar Hasanzade nosi u sebi duboko autobiografsku, modernu, savremenu, emotivnu liriku. Njen prefinjeni poetski diskurs vezan je za njena traganja ili (lutanja) na poetskom nebu. Postala je glasnik koji je vješto kroz svoj život satkala sva svoja traganja, sve svoje dileme, čežnje i razmišljanja. Nigar Hsanzade kroz svoju svojevrsnu emotivni planetarijum iskazan stihovima  pokazuje nam svu sublimaciju emotivnog trenutka. Njena mlječna sjena, kako na nebu tako i u poeziji traži svoj put.  Poezija, kao emotivni eliksir ali kao i nektar drevnih bogova, vjekovima sazrijeva i stasava kroz svoje stilove, višebrojne forme i podjele, filozofska gledišta, a nadahnućem i svojim vanvremenskim iskonom ima palnetarne ciljeve pjesnikinja koje žele da ostave vječni trag i pečat svog postojanja. Pjesnikinja Nigar Hasanzade je svojim poetskim pregnućima na  književnom pergamentu utisnula mostove i stihove spajanja pri tome ne gubeći lirski izražaj što je svrstava u sami vrh Svjetske heroine savremene poezije poezije. Nigar Hasanzade od svojom poezijom uvodi čitaoca i drevni Panov lavirint poetskih seansi đe sam čitaoc mora pronaći Janusov ključ otkrovenja. Pjesnikinja kulture i veliki erudita, Nigar Hsanzade stvorila  je cjelovito, kompletno, ali po jezičko-stilskim karakteristikama fantastično poetsko djelo. Analogno ovome, za poeziju Nigar Hsanzade može se, takođe, primijetiti da ona do samog kraja  razotkriva , sve aspekte i entitete autorovog, poetskog svijeta  sa tom razlikom što kod Nigar Hasanzade lirska fabula ne ostaje nepomična i lišena dinamike zbivanja, ona je puna jakog emotivnog naboja i čini je kulturnim fenomenom visoke i snažne popularne književnosti. Siguran sam da će poezija Nigar Hasanzade biti toplo primljena i dočekana kod svih onih čitaoca koji će uživati u stihovima ove prepoznatljive ali gotovo i unikatne pjesnikinje Azerbejdžana.

ODABRANA POEZIJA IZ ZBIRKE ,,ZAPEŠĆA”


Živjela je kao hiljade popaca
ko milioni govorećih iskri
ko matrica svevidećih zenica
izvan pravila i sudije u igri

Živjela je kao bijelo platno
bijeli snijeg što lebdi nad zemljom
kao bijelo pjenušavo vino
kao iščekivanju bijelog panoa

Živjela jekao more na usnama
i koži pržeći solju jezike i sne
kao što je život raspet stoljećima
po neshvatljivim pršljenovima kičme
Živjela je…


Svakim danom je teže bajkovito blago moje.
Svakim danom draži su zagrljaji naši
Napolju fijuk i suze opalo lišće se roji
to jesen ukrašena šarenom odorom maše.

U dan kad ne budem mogla da te vinem
od zemlje dignem lako kao pero ptica
rastužiće se mati suzna od nemoći nevine
shvatiće da opet je usamljena Carica…

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


five × 2 =