Osvrt Branke Bogavac na knjigu “Njegoš, haos i preobražaj društva”, autora Dragoljuba Dragana Šarovića
U ovakva prelomna vremena, kakvo je nesumnjivo ovo u kome živimo, pitanje duhovnog preobražaja postavlja se sa više važnosti i dramatike. Jer se negdje kao u vazduhu osjeća da se nešto mijenja na dugi period, da je cijelo čovječanstvo ušlo u neku novu orbitu. Kao da ga više ništa ne može zaustaviti i odvratiti od nje. Dragoljub Dragan Šarovic u svojoj knjizi Njegoš, haos i preobražaj društva, u izdanju Medeona iz Podgorice, razmatra upravo to sudbinsko pitanje, oslanjajući se na poetsko djelo Njegoševo, nalazeći u njemu polaznu osnovu za one vrijednosti koje bi svaki suštinski preobaražaj trebalo da sadrži.
On će veoma uvjerljivo, na osnovu kosmološkog pristupa djelu velikog crnogorskog pjesnika, koji je i sam u svome Gorskom Vijencu, kao i u Luči Mikrokozma takođe imao tu vrstu duhovnog pogleda, predložiti devet principa tog preobrazaja, kao i devet ideja vodilja za njihovu primjenu.
Kakav je veliki zadatak Šarović sebi postavio i sa kakvim je briljantnim poznavanjem Njegoševog djela, ali i mnogih teorija i pojmova iz savremene astrofizike on to ostvario! Knjige ovakve sadržine uvijek su veoma rijetke, jer zahtijevaju upravo taj suptilni i smjeli pogled koji teži da bude sveobuhvatan, i da izbjegne opšta mjesta i vjerovanja. Sve je to autor uspio da učini, a u brizi da se solidne osnove crnogorske duhovnsti ne zagube u ovoj zbrci i buci. Kao da nastoji da probudi onog čovjeka koji se vrti i pomogne mu da se ponovo snađe.
Jedna od važnih stvari na koje je upozorio Šarovic jeste i ta dugotrajna «zloupotreba haosa», koji je sve do druge polovine prošlog vijeka bio zastrašujući pojam nečeg nasuprot (poželjnom) redu, dakle nešto što nema nikakvu vrijednost ni značenje. Haos je bio nešto čime se plašilo javno mnjenje. Upravo je astrofizika u tom domenu učinila ključne pomake, pa je u kritici palanačkog duha i pristupa duhovnom preobražaju autor veoma znalački ukjlučio ta nova naučna saznanja, jer se ona na neki osoben način utiskuju u društvo, pa dakle nesumnjivo imaju veze i sa njegovim preobražajem. Autor pokazuje kako su Njegošev «duhovni kapital» i savremena teorija haosa inspirisali njegovo viđenje svijeta i društva. Po našem skromnom mišljenju, čini nam se da nije jedini koji u Njegoševom djelu vidi ono više predanje koje se kao sveta tajna prenosi s generacije na genaraciju. Njegova je, međutim, velika zasluga u tome što je skrenuo pažnju na sve ono što je podsticajno i može da služi kao ideja vodilja za svako vrijeme u djelu vladike Rada. I što je sve podigao na nivo urgentne potrebe da se pitanje duhovnog preobražaja postavi pred javnost. Jer je mnogo onih koji se navikavaju na loše, pa i na ovo međuvrijeme.
Autor je u ovoj knjizi pokazao istančani sluh za promjene u duhu vremena, pa se tako nije zalijetao ni kad je u pitanju religija, jer je misao o Bogu uvijek imala u sebi i nešto od te kosmičke vizije i ushićenja s kojom se danas posmatraju zvijezde. Ali bez zanosa nema ni preobražaja!
Kada pominje ovaj «naš mali svijet» Šarović nije ni ironičan niti upada u zamku inferiornosti, već je, naprotiv, veoma lucidan zato što dobro zna da ljekovi nijesu isti za velike i male čak i kada su im boljke jednake. On zato insistira na duhovnome, a ne na materijalnom, što je mnoge velike svjetove udaljilo od njihove sopstvene duhovnosti, kao i od duhovnosti uopšte. Cio njegov projekat je i nastao na osnovu dubokog uvjerenja da ideje imaju snažne korijene u drustvu i da one mogu da promijene tok nekih kretanja, otud pitanje preobražaja, ali i duhovne osnove na kojoj bi on mogao i, vrlo vjerovatno, morao da počiva. Za crnogorski preobražaj društva, koji se prećutno ovdje podrazumijeva, to neumitno znači očuvanje, njegovanje i stalno kritičko istraživanje Njegoševog nasljeđa, jer se u njemu uvijek nešto novo nalazi, na šta nam Šarović skreće pažnju. Ako je teorija haosa promijenila odnos ne samo prema haosu, već i prema naučnom pristupu kosmičkim pitanjima, svi ti novi pomaci mogu da pomognu da se još u jednom novom svjetlu iščitaju i Gorski Vijenac, ali prije svega Luča Mikrokozma, jer se upravo taj pojam zraka može razumjeti u njegovoj kosmološkoj dimenziji.
Značaj ove knjige je višestruk: ona u središte postavlja pitanje duhovnog preobražaja, ne tako što previđa duboke osnove kulture kojoj je taj preobražaj neophodan, kao i cijelom velikom svijetu. Naprotiv, i to je najveći doprinos Šarovićev, on izdvaja, imenuje te ideje i te stubove koji su vertikala kojom crnogorski narod može i da se ponosi, pod uslovom da ga u svakom vremenu sačuva od palanačkih interpretacija i politikantske zloupotrebe koja se nezaustavivo širi.
Izazov je velik, ali naš narod nije nenaoružan, kako se lijepo vidi iz ove knjige. U svakom slučaju, Šarović je opomenuo današnjeg čovjeka šta ga čeka ako se potpuno prepusti novoj orbiti u koju sve više upada.
Ostaje nam da poželimo da zaista Šarovićeva knjiga postane rasadnik novih ideja, svetionik budućnosti i da: Nad svom ovom grdnom mješavinom, opet umna sila toržestvuje.
Ova knjiga sadrži neopisive dragocjenosti, navodi čovjeka na duboka razmišljanja, obogaćuje ga svestrano i svako ko je pročita neće biti isti čovjek, postaće mnogo čovječniji.
