Čedo Vuković – Tim Lavlje srce


Poštovani mladi čitaoci, na stranicama Montenegrine, u rubrici LITERATURA ZA ĐECU, objavljivaćemo djelove proze i poezije autora koji su svoje stvaralaštvo posvetili đeci. Mi vam nudimo izbor, odabranu prozu i poeziju i to jedan njen dio. Vaše je da pročitate ponuđeni dio i one knjige koje vam se dopadnu potražite u školskoj ili gradskoj biblioteci i nastavite čitanje. Naravno da su savremena sredstva kao što je kompjuter i internet dobra i pružaju jako velike mogućnosti. Kad je knjiga u pitanju pravo zadovoljstvo i čaroliju čitanja doživjećete kad je budete držali u svojim rukama, kad u biblioteci vidite police sa knjigama, kad oćetite miris štampe, kad rastete uz knjigu, kad uđete u svijet knjige…

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje tih sadržaja sa našeg portala i njihovo dalje reprodukovanje u drugim medijima.


Čedo Vuković – Tim lavlje srce

Rođen je 28. septembra 1920. godine u Đulićima (Andrijevica). Gimnaziju završio u Peći, književnost studirao u Beogradu. Učesnik je narodnooslobodilačke borbe.
Od 1945. godine živi i radi u Beogradu, a od 1953. u Crnoj Gori. Uređivao je časopis “Stvaranje” do penzionisanja, 1972. godine. Biran je u društvene organe Crne Gore. Bio je član Savjeta Crne Gore i više puta biran za predsjednika Udruženja književnika Crne Gore. Dobitnik je nagrade AVNOJ-a za književnost, Trinaestojulske nagrade Crne Gore, Zmajeve nagrade (Novi Sad), nagrade Udruženja književnika Crne Gore i drugih nagrada i priznanja. Ima više domaćih odlikovanja i Orden Republike Francuske.

Književni rad: pripovjedač, romansijer, dramski pisac i esejist.
Djela su prevođena na više stranih jezika. Najznačajnija djela su: Vitorog, 1948; Pripovjetke, 1949; Visine, 1952; Svemoćno oko, 1953; Bez redenika, 1955; Tim lavlje srce, 1956; Mrtvo duboko, 1959; Letilica profesora Bistrouma, 1961; Halo nebo, 1963; Poruke, 1963; Razvođe, 1968; Sudilište, 1971; Sinovi sinova, 1979; Na bjelinama vremena, 1986; Rijeka, 1988; Mitski dekameron, 1989; Deveta zora, 1990; Harmonija, 1992; Snovi mikrokozma, 1993; Makarije, 1994; Izabrana djela za djecu I- II, 1994; Sabrana djela I-II, 2000. godine.

Priredio je više izdanja: Petar I Petrović: Freske na kamenu, 1966; Nadvremenski glasovi, 1971; Izviriječ, 1973; Petar I Petrović: Poslanice, 1993. godine.

Za dopisnog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 24. juna 1977. godine, a za redovnog 22. oktobra 1981. godine.

Preminuo je u Budvi, 08. aprila 2014.godine.



KNJIGU MOŽETE OTVORITI AKO
KLIKNETE NA NASLOVNU STRANU

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


two × three =