Retrospektiva šest decenija stvaralaštva

 

Slobodan Puro Đurić

 

Antikvarnica sjećanja

 

 

 

Organizator: Narodni muzej Crne Gore

Mjesto održavanja: Crnogorska galerija umjetnosti Miodrag Dado Đurić, Balšića pazar bb, Cetinje

Otvaranje izložbe: petak, 26. maj 2017. u 19 časova
Trajanje izložbe: 26. maj – 23. jun 2017.

 

U petak, 26. maja s početkom u 19 časova u Crnogorskoj galeriji umjetnosti Miodrag Dado Đurić na Cetinju biće otvorena izložba Retrospektiva šest decenija stvaralaštva – Slobodan Puro Đurić Antikvarnica sjećanja. 

Izložbu će otvoriti Ministar kulture prof. Janko Ljumović, a govoriće i prof. Pavle Pejović, direktor Narodnog muzeja Crne Gore i dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti i urednik monografije koju izdaju Narodni muzej Crne Gore i Centar savremene umjetnosti Crne Gore, a koja će biti predstavljena prilikom otvaranja. 

Na izložbi će biti predstavljen izbor od oko 130 djela (slika, grafika i crteža) koja pružaju uvid u tok i razvoj šest decenija dugog stvaralaštva umjetnika izrazito samosvojne poetike, istaknutog kulturnog stvaraoca, dobitnika Trinaestojulske nagrade za slikarstvo i mnogih drugih značajnih priznanja, predanog poslenika kulture i umjetnosti Slobodana Pura Đurića.

Izložbu će pratiti katalog i monografija u kojoj je urednica i autorka jednog od tekstova Anastazija Miranović između ostalog zapisala: Đurićevo umjetničko djelo upečatljivom autentičnošću likovnog rukopisa, prefinjenom kolorističkom orkestracijom, filosofsko-poetičnim narativom, iskrenom emocijom, čini dio referentnog korpusa crnogorske likovne umjetnosti, kao nezaobilazan njen segment u svim ozbiljnim analizama crnogorske istorije umjetnosti.

Umjetnički svijet Slobodana – Pura Đurića pripada rijetkim i posebnim iskoracima duha, čija ukupnost osjećanja predstavlja svojevrsnu ’fenomenologiju disanja’, kao uslov opstanka i trajanja u ovom nesigurnom, odljuđenom svijetu, koji još uvijek posjeduje/produkuje ljepotu.

 

 

Istorčarka umjetnosti mr Lucija Đurašković zapisala je: U mnoštvenom bogatstvu likovnih poetika crnogorske moderne umjetnosti druge polovine 20. vijeka, kao posebnost izdvaja se vizuelni iskaz Slobodana Pura Đurića. Ta posebnost ogleda se kako u pristupu slici, tako i u njenoj realizaciji. Još od samih početaka svog likovnog stvaranja Puro Đurić na izrazito senzitivan način uspijeva da na svojim slikama izrazi svoja dubinska osjećanja prirode i bića, svoju intuiciju, razmišljanje i bunt, progovarajući kroz likovnu formu kao jedinu umjetnikovu mogućnosti da saopšti najdublju istinu svog životnog stava. Snažno vezan za svoj rodni grad i mistikum podneblja na relaciji jezero, planimna, more, Puro predstavlja još jednu u nizu umjetničkih individua, jake personalnosti koje se svojim stvaralaštvom uklapaju u specifikum crnogorskog kulturnog bića.

 

Biografija: 

SLOBODAN-PURO ĐURIĆ rođen je 1935. godine na Cetinju, u familiji koja je generacijama, više od jednog vijeka,  njedrila umjetnike. Kao dječak pokazivao je afinitete za muziku i film. Gitaru i violinu učio je u muzičkoj školi na Cetinju. Sa četrnaest godina ipak se opredjeljuje da upiše Filmsku školu u Zagrebu. Tokom školovanja u Zagrebu pohađao je praktični dio nastave na kultnim filmovima – Bakonja fra Brne i Plavi devet. Pod uticajem zagrebačke likovne scene,  upisuje čuvenu hercegnovsku Umjetničku školu, a kasnije završava Pedagošku akademiju i Kulturološki fakultet.

Nakon završene hercegnovske Umjetničke škole radi kao slobodni umjetnik.

U periodu od 1965. do 1975. godine zapošljen je u Elektroindustriji “Obod” kao grafički  i prvi crnogorski industrijski dizajner, na kreiranju mnogih Obodovih proizvoda i inoviranju detalja postojećeg dizajna. Godine 1967. napravio je prvu knjigu grafičkih standarda vizuelnog i korporativnog identiteta i logotipa elektroindustrije Obod. Pokreće, kao grafički urednik i fabrički list “Obodin” (1965-1975) koji je takođe, ilustrovan Purovim ilustracijama.

Nakon toga od 1975 do 1984. prelazi u Centar za kulturu Cetinje gdje je imenovan za rukovodioca  Likovnog salona “13. novembar”, koji baš u ovom periodu iz cetinjskog prerasta u republički da bi kasnije prerastao u jedan od najreferentnijih jugoslovenskih likovnih salona. Tokom tog perioda sakupljen je fond Salona od preko 300 umjetničkih djela – slika, skulptura i grafika poznatih crnogorskih i jugoslovenskih stvaralaca koji su uglavnom poklanjali svoje radove, cijeneći značaj Salona. Nagrađeni radovi su otkupljivani, a danas su na čuvanju, u vlasništvu Narodnog muzeja Crne Gore na Cetinju.

Puro je takođe bio grafički urednik “Cetinjskog lista”. U ovom periodu intenzivno sarađuje sa izdavačkom kućom “Obod” Cetinje na grafičkom opremanju velikog broja knjiga ovog izdavača.

Iako je napustio filmsku školu, njegova vezanost za film i rad na njemu traju. U periodu od završetka Umjetničke škole do preuzimanja mjesta Gradonačelnika Cetinja (1984) radio je na mnogim dokumentarnim i igranim filmovima, kako na pisanju scenarija, tako i na organizaciji snimanja, kao i na izradi scenografija, od kojih se izdvaja scenografija rađena za crnogorski igrani  film “Sramno ljeto”, u režiji Branislava Bastaća.

Godine 1984. biva izabran na funkciju Gradonačelnika Cetinja u koje vrijeme počinje obnova nepokretnih spomenika kulture i kompletne infrastrukture starog – zaštičenog istorijskog jezgra Cetinja. Na ovoj funkciji ostaje u tri mandata do 1989. godine kada preuzima funkciju predsjednika SSRN Cetinja (Socijalistički savez radnog naroda). U tom periodu uspjelo se obnoviti i revitalizovati oko 135 većih i manjih spomenika kulture. Bio je jedan od inicijatora i utemeljivača Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju. Kao gradonačelnik, Puro je bio i jedan od zaslužnih za otkup ciklusa slika o Gorskom vijencu poznatog crnogorskog slikara Pera Počeka u Italiji. 

U penziju samo formalno odlazi 1990. godine jer se tada još intenzivnije posvetio ne samo stvaranju likovnih djela, već i pisanju knjiga od kojih je do sada objavio sedam: Dado Đurić Fragmenti iz života i Cetinjske šaljive priče u šest knjiga.

Izlagao je na dvanaest  samostalnih, preko 220 grupnih izložbi u zemlji i oko 45 u inostranstvu.

Studijski je boravio u: Francuskoj, Italiji, SSSR-u, Španiji, Grčkoj i Rusiji. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1959. godine.

U inostranstvu grupno izlagao u: Rimu, Bariju, Peruđi, Spoletu, Terniju (Italija); Haseltu, Šarloa, Turneu (Belgija); Parizu, Cagnes sur Meru (Francuska); Strogetu, Kobenhovnu (Danska); Štutgartu, Hamburgu, Manhajmu (Njemačka); Oslu (Norveška); Moskvi, Kastromi (SSSR); Celovec, Klagenfurtu (Austrija); Klužu (Rumunija); Tunisu, Kairu, Aleksandriji (Egipat), Nikoziji (Kipar), Ankari (Turska), Varni  (Bugarska)…

            Dobitnik je mnogobrojnih nagrada od kojih se izdvajaju:

– Prva nagrada za mlade likovne stvaraoce Savjeta za prosvjetu i kulturu Crne Gore 1956.  godine.

– Nagrade likovnog salona “13. novembar” Cetinje 1968. i 1973. godine.

– Trinaestojulska nagrada za slikarstvo – Skupštine Crne Gore za 1974. godinu.

– Trinaestonovembarska nagrada grada Cetinja za 1981. godinu.

Ukazom predsjednika SFRJ-a Josipa Broza Tita odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom za zasluge i postignute uspjehe u radu od značaja za socijalističku izgradnju zemlje, i Ordenom Republike kojim ga je odlikovalo Predsjedništvo SFRJ  za naročite zasluge na polju javne djelatnosti kojom se doprinosi opštem napretku zemlje kao Gradonačelnik Cetinja.

Odlukom Vlade Crne Gore, 2010. godine imenovan je za istaknutog crnogrskog kulturnog stvaraoca.

Obavljao je mnoge društveno-političke funkcije, od kojih se izdvaja: Predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, Predsjednik vijeća Republičke zajednice kulture, Predsjednik fonda za unaprijeđivanje likovnih umjetnosti »Moše Pijade« – Beograd, Član Predsjedništva Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije, član likovnog odbora CANU, poslanik Skupštine Crne Gore,  član Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore, član Predsjedništva SSRN Crne Gore (Socijalistički savez radnog naroda) i mnogih savjeta, žirija, odbora i fondacija kulturnih institucija i manifestacija Crne Gore i Jugoslavije.

Slobodan-Puro Đurić je uvršten u knjigu milenijumskog izbora “Uspješni umjetnici i dizajneri dvadesetog vijeka”, po izboru i u izdanju Internacionalnog Bibliografskog  centra Kembridž, Engleska, 2001. godine.

Njegova djela nalaze se u mnogim galerijama, zbirkama muzeja i privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu. Živi i stvara na Cetinju, Budvi i Podgorici.

Od 1963. godine u braku je sa Vidom Kaluđerović, s kojom ima troje djece – Anu, Maju i Mirka. 

 

Radno vrijeme Galerije:

utorak – nedjelja: 10h – 14h; 17h – 21h

Ulaz slobodan. 

 

   

 

Tagovi: , , , , , ,

 

Bez komentara

Budite prvi.

Poruka


 

 
 

Advertisement

Advertisement

Kalendar

September 2017
M T W T F S S
« Aug    
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
252627282930