Cetinje: Otvorena izložba “Otisak vremena – Stećci u Crnoj Gori”



Izložba “Otisak vremena – Stećci u Crnoj Gori”, koja je rezultat višegodišnjeg umjetničkog i terenskog istraživanja akademika Anke Burić, otvorena je sinoć u Crnogorskoj galeriji umjetnosti Narodnog muzeja “Miodrag Dado Đurić” na Cetinju. Na izložbi, koju su organizovali Narodni muzej Crne Gore i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti,  prikazana su 53 rada – frotaža – arheografike, kako sama umjetnica naziva otiske površine stećaka na platno, na kojima je kasnije umjetnički intervenisala, darujući publici jedinstveno iskustvo direktnog susreta sa stećcima u galerijskom prostoru, kao primjer sinergije savremene likovne prakse i srednjovjekovne umjetnosti.

Direktorica Narodnog muzeja Crne Gore, istoričarka umjetnosti, dr Anastazija Miranović kazala je da ovo impozantno djelo i naučni rad akademika Anke Burić predstavlja nastavak višedecenijskog dijaloga sa sopstvom, dijaloga sa pratvorcem, dijaloga sa prirodom. Ono što je suština, kako je istakla Miranović, da su stećci kao vanredna kulturna dobra stavljena pod zaštitu UNESCO-a, pokazuje da je Crna Gora uvijek bila dio kulturnog nasljeđa i da zapravo samo slijedi civilizacijski tok.

-Upravo o tom toku i toj procesualnosti svjedoče nam radovi koji vanredno spajaju i kontekstuiraju, zapravo tradiciju u savremenom, običajnu praksu, istoriju, kulturu, antropološko, arheološko, arhitektonsko, lingvističko i semantičko nasljeđe. To su zapravo bili stećci. Za mene kao istoričara umjetnosti ponajmanje nadgrobni spomenici, već prije svega umjetnička djela – kazala je Miranović i dodala da im tako prilazi i Anka Burić kao umjetnica, kroz vanrednu haptiku dodira i kroz hodanje i obitavanje na svim prostorima gdje se oni nalaze.

Otvarajući izložbu, predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti dr Dragan Vukčević kazao je da se tajna vremena prikazuje kao igra otiska i sjenke vječnosti, kao i da pred jednom takvom igrom sjenki stojimo i mi večeras.

-Dozvani su nam tragovi jednog minulog doba i jedne zgasle civilizacije. Hroničari bilježe, a istoričari dokazuju da je ona pripadala grani moćnog stabla hrišćanstva. Usudili su se da stvore drugačiji doživljaj od zvanične vjere i u tome je bila njihova istorijska tragičnost. Od onog materijalnog i vidljivog ostali su njihovi stećci zarasli u zaborav, a ono nevidljivo traje kroz igru sjenki i otisaka koji se ne daju izbrisati – naglasio je Vukčević i dodao da je daroviti umjetnik naše savremenosti, ispod pepela zaborava, preko otisaka kamena koji prekriva nečiju smrt, ponovo dozvao njihovu priču sa ovog i od onog svijeta. Ona je ispunjena nadom i strahom, vjerom i patnjom, težnjom ka istini i ljepoti.

Vukčević je kazao da ovakve izložbe svjedoče da kroz stvaralaštvo držimo službu nečem dubljem i trajnijem od nas samih. Ono je dokaz da se dodirom darovite ruke može projaviti neki novi, ili obnoviti zaboravljeni svijet.

-Otisci pred kojima stojimo su sjenke jednog minulog doba, isto onako kao što su riječi sjenke misli, a misli sjene ideja. Ta igra čini složeno tkanje duhovnosti. Izvan buke svijeta i daleko od oka svjetine, Anka Burić je kroz naporno tkanje ovih otisaka pred nas iznijela veliku ideju o nezaboravu stvaralaštva. Vratila nam je iz dubokog tihovanja zaboravljenu priču pramena jedne civilizacije. I poručila nam je da će možda jednoga dana, u jednom, kako bi to mislilac rekao – još ne vremenu, neki njen daroviti srodnik napraviti otisak i onoga što smo mi u svojoj prolaznosti priložili našem vremenu – zaključio je Vukčević.

Na izložbi je prikazan dokumentarni film o radu Anke Burić, veliki broj fotografija sa terena, kao i studijska naučno-umjetnička publikacija koja sadrži, između ostalog, dnevničke zabilješke umjetnice, studijske tekstove Ljiljane Zeković i Miška Šuvakovića, kao i tekstove Mitre Cerović, Ljuba Gligorijevića i Julke Marinković.

Anka Burić diplomirala je grafiku na ALU u Sarajevu, u klasi prof. Hozo Dževada, specijalizirala je na Akademiji Výtvarných Umění, u Pragu, u klasi prof. Ladislava Čepelaka, a magistrirala je na FLU u Beogradu, u klasi prof. Branka Miljuša. Boravila je u “Cité Internacionale des Arts” u Parizu. Redovni je profesor Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju.

Izlagala je na preko 40 samostalnih i više od 250 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

Dobitnik je mnogih značajnih nacionalnih i internacionalnih nagrada za grafiku, crtež i sliku, kao i najvećeg crnogorskog priznanja – Trinaestojulske nagrade. Ima status istaknutog kulturnog stvaraoca. Njeni radovi se nalaze u značajnim muzejima, galerijama i institucijama, među kojima su Nacionalna biblioteka u Parizu, Aleksandrijska biblioteka, kao i u privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu.

Redovni je član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.

Kustoskinje izložbe koja se može pogledati do 5.avgusta su istoričarke umjetnosti Ljiljana Zeković i Ljiljana Karadžić.