Crnogorsko-hrvatska kulturna saradnja – Borben Vladović


U sklopu crnogorsko-hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo Borbena Vladovića.


Priredio: Božidar Proročić


Borben Vladović, pjesnik, romansijer, novelist i dramski pisac, rođen je 1943. u Splitu. Diplomirao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu. Radio je kao urednik-dramaturg na  Hrvatskom radiju. Godine 2002. bio je osnivač Male knjižnice DHK a do 2008. glavni urednik. Od 2008.– 2011. godine bio je  predsjednik Društva hrvatskih književnika. Pjesme su mu prevedene na petnaestak stranih jezika. Uvrštene su u više hrvatskih i inozemnih antologija. Dobitnik je deset značajnih literarnih nagrada. Član je Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika te Književnog kruga Split. Objavio je 14 zbirki pjesama, 2 romana, 2 knjige novela i 1 knjigu drama. Emitirano mu je 9 radio-drama i komedija.


GRAVIRANI ŠTAP

Kupili smo
gravirani štap
na svadbenom putovanju
Zapazili smo
ručku štapa
među mnoštvom suvenira
Ti si ga izvukla
a ja zapitao
što će nam taj štap?
Ni za što, odgovorila si
jednostavno je lijep
Pogledaj ovu ručku plemenita metala
kako je bogato i vješto gravirana
Je li to glava neke zvijeri?
Ugodno je ležala u dlanu
umiljata, nepoznata životinja
Cijelim dugovječnim putovanjem
držao sam tu nerazbuđenu čuvaricu
Sada ona pridržava mene
ta životinja čija čeljust
ždere moje dane


RUČNIK NA PLAŽI

Ostavio sam ručnik na plaži
zauzeo komadić spržene zemlje
za sva ljeta, sve zime, sve valove
Otišao sam u zamišljeni apartman
dimenzije srednje veličine plave boje
kao stolnjak mog nebeskog stola
Pitali me stalni stanovnici
je li ono dolje moj ručnik
i da se svatko njime služi
Zato sam ga i ostavio
odgovorio sam i odabrao samostan
uz more, mirisnu izoliranost, uz borove
čiji su prozori otvoreni za sve nedaće


SAMILOST

Iz samilosti ubit ćemo toga psa
Izašli su iz sela i stali pred liticu
Nitko nije mogao pucati
Pas je dobro poznavao pušku
koliko je puta do nje ispustio mrtvu šljuku
Lovac nije mogao podignuti oružje
težila je kao mučna ispovijed
Oči životinje tražile su čovjekove oči
Svi s te uzvisine skrenuli su pogled prema pučini
ukazao se brod kao priviđenje
ima li posada kakvog lovačkog ljubimca
je li samilost hodača po vodi manja
od one hodača po kopnu?
Mrtvac se s palube položi u more
Je li svejedno tko te ubije i kako te isprati?
Odjeknuo je hitac, ne znaju od koga
Iz pseće njuške prema obzoru
odlepršala je uginula šljuka


VIDIM NEBO A NEBO MENE NE VIDI

Uzlazio sam stubama do zadnjega kata
stokatnoga nebodera i vidio nebo
a gordo blizo nebo mene ne vidi
Uspinjao sam se uz strmu planinu
do radijskoga željeznog odašiljača
odakle idu signali na sve strane
pod nebom — ja ga vidim a ono mene ne vidi
Otišao sam na obalu oceana
bio svjedokom kako nebo dotiče more
stupio u to more al nebo mene ne vidi
Pročitao sam kako je pjesnik
gledo oblak jedan koji je krvareći ljepotu
plovio svojim i njegovim nebom
pa sam i ja bio s njima
ali nebo nije sa mnom
Hodao sam dugo dugo uzbrdo
na vrh brijega sve do bolnice
i ugledam nebo a nebo mene ne vidi
Donijeli me na zeleni otok u moru
čije je groblje u zraku između
bešumnog zelenila i nijemoga plavetnila
ležeći očima uprtim u nebo
učinilo mi se da me ovaj put vidi
ali neće ništa o tome reći


BUNAR SRCE

Moje srce ima tri bunara
jedan je u mome dvorištu
drugi je u središtu sela
treći na rubu motrišta
Svi imaju vodu do zjenica
Tri bunara ima moje srce
kad ne bi imalo tri bunara
to ne bi bilo moje srce
Srce ima tri bunara
ne bi bilo moje srce
ima tri bunara
bilo moje srce
tri bunara
tuklo srce
bunar
srce

Foto: Vecernji.hr

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


4 × 4 =