Crnogorsko-hrvatska kulturna saradnja: Književnik Tomislav Marijan Bilosnić

U sklopu crnogorsko-hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam Tomislava Marijana Bilosnića.


Priredio: Božidar Proročić


Tomislav Marijan Bilosnić (Zemunik, 1947.) hrvatski je književnik, slikar, umjetnički fotograf, publicist i novinar, autor više od sto knjiga proze, poezije, kritika, feljtona i putopisa. Priredio je i osamdesetak samostalnih izložbi slika u zemlji i inozemstvu. Knjige ili njihovi izbori prevedeni su mu na engleski, španjolski, talijanski, njemački, portugalski, francuski, albanski, turski i na druge jezike. Samo njegova kultna knjiga pjesama „Tigar“ prevedena je na četrnaest svjetskih jezika, s velikom književnom recepcijom u svijetu. Uređivao je više novina, časopisa, zbornika i biblioteka. Član je Društva hrvatskih književnika. Nagrađen je najprestižnijom hrvatskom pjesničkom nagradom „Tin Ujević“ i ovjenčan međunarodnim književnim nagradama u Albaniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, te u dva navrata počasnim diplomama Mainichi haiku festivala u Japanu. Uvršten je u više svjetskih haiku antologija, japanska državna televizija snimila je o njemu film „Stazama hrvatskog haiku“. Dobitnik je nagrada i za slikarstvo i fotografiju te za umjetničku i društvenu djelatnost. Živi i radi u Zadru i Zemuniku.


TIGAR U SNIJEGU

Bijeli plaštevi u kreč su pretvorili planine
svjetlost pahulja zasjenila je duboke šume
od bjeline oluja se sledila
samo se tigar šutnjom prvosvećenika
oslikava u svetkovini snijega
kao njegov pokrivač pun suncokreta
kao zadnja rumen na ovome svijetu
Tigar razbluđuje snijeg
Tigar razbluđuje stidne dijelove leda
opružen po njemu poput saga u dubokome snu
Snijeg je najavio njegovu prisutnost
snijeg je prihvatio skitnicu
što se zrcali u njemu
kao jedini topli grm
gunj koji će oviti one što se još imaju
nevini roditi
Iz zbirke Tigar (2004.)


IZMEĐU GODINA KOJE NAS DIJELE

„Pjesma započeta u ovom raspoloženju rijetko kad
uspijeva“1*
Između prolaznih riječi nezadrživi su osjećaji.
Tužna je nježnost koja umije samo pjevati
nepomična između godina koje nas dijele
vodom hladnijom od ponornice.
Bijeli i modri grozd dio su neba na tvome tijelu
1*
Leonard Cohen
dok s ruba sumraka na tvoje usne pada vjetar.
Kad kažeš da su se oblaci spustili na Velebit poput sna
ti budiš moje slutnje i tjeskobe
govoriš mi koliko sam ljubio, imao i izgubio.
Prateći mjesec poput Vergila
poput ratara s rukama punim zemlje
umjesto kamena u mojoj je praćki ptica.
Ona će umnožiti moje poljupce čim te dotaknu
iznenada kad iz tvojih očiju izraste ruža.
Pjesma pisana u ovom raspoloženju
ne priznaje da ičeg na zemlji ima osim nas.
Iz zbirke Odisejeve pjesme (2007.)


ODISEJ

Ako me ne očisti ovaj put
ako me ne očisti lutanje do smrti
što će me iskupiti
Grabio sam sve što je žudnja stvorila
i more samo žvakao
da bih ovladao znanjem
A sad ne znam
što se to sve bliže ukazuje preda mnom
Bog ili provalija
ili grčka vedrina koja se poslije toliko stoljeća mrači
Bijedni, slijepi moreplovac
čija se izgubljenost zove putovanjem
Ako me ova sjedinjenost s morem
ne učini vrijednim soli
ako me daljina
koju ne umijem ni imenovati ni odrediti
ne nauči pjevati
da mi se u pjesmi vrati Itaka
nitko i neće znati da sam živio
Iz zbirke Odisej ( 2013.)


CRNCA UČE SADITI PAMUK

Crnca uče saditi pamuk
pamuk je bijel
Crnca uče brati pamuk
pamuk je bijel
Crnca uče presti pamuk
pamuk je bijel
Crnca uče sašiti
bijelu košulju
od pamučnog platna
Crnac zna kako biti gol
Iz zbirke Afrika (2011.)

STARA HAVANA
(Željka i ja)

1.
Sve ima svoje vrijeme
ono prođe
dođe novo
Samo se klupe mijenjaju uza zid
što Havanu dijeli od Oceana
od Floride
Samo Isus na brdu čuje otjecanje vode
iz kule
iz čijega sna
izlijeću bijeli konji i crni orlovi
Španjolski mač i afrički bubanj
na tajnom putu krvi
zajedno završavaju u nebu
Između onoga što se već zbilo
i onoga što nikada neće doći
srce je šaka praha
i usta puna slave
Karipsko oko Havane
oko je ribe zaspale
i zviježđa nejasnog
što krije se u moru
Hodamo rubom ulice
kao u crtankama
U razrovane dijelove pločnika
poput okova
komadići su neba utisnuti
Ima li još onih koji se sjećaju
i govore o prošlosti
o hrani, piću i knjigama
Ima li onih koji poput labudova plove arhipelagom
morem gušćim od tinte
Ili je Havana samo predosjećaj
života kojega zajedno nemamo

2.
Uzimam sve što grad mi pruža
i tajne i čula
nestalnost bolnu
i obamrlost
koja će poletjeti u svježu noć
Povjerljivost grada među mojim zubima
košnica pčela u utrobi
i mrmorenje vode u tišini
topovi na vodi
voda u vječnom kamenu
sve kao da je sačinjeno
za otkriće platonsko
Ništa dati ne mogu
a tražim
sve utvare, snove i leptire grada
igračke koje opjevavam
uz tek jednu utješnu bocu vina
U ovaj grad nisam trebao doći star
ni sam
to je učinio Hemingway
Grad je labirint koji je istrošila bjelina
grudi mi pritišće
poput žene poslušne
3.
U Karibe Noina arka pristiže svakodnevno
Ovdje je pijesak jedini
koji se pomiče
Ne znam je li to lagani podnevni vjetar
ili mòra koja me pritišće
U Havani sve je poezija
od izlaza do zalaza sunce je na krilima anđela
zajedno s pticama nevidljivim u oblacima
Ne zna se što je stvoreno
od zemlje
što od mora
a što od neba
Sjaj rose oživljava svaki jezik
svaki zagrljaj pučine,
sve vraća siromaštvu svome
trajno nezasitnoj ljubavi
4.
U staroj Havani križevi
tisuće knjiga i zajednički stol
Novo je doba
a dani se i noći uvrću
kako se ništa ne bi mijenjalo
Sklopi ruke, moli se
dok beskorisna stvarnost izvire
iz onoga što nismo stvorili
I u bijedi i u obilju
Havana podučava pristojnosti života
jedinstvenosti slične drugima
Teške trublje i bubnjevi laki
bogovi Angole i Indijanaca
predio po kojemu se kreću tigrovi
Crkvene zvonike poput koplja
po cijeli dan miluje zora
i sunce
ono ulazi i ostaje u njima
kao tjeskobno oko
5.
Stara Havana s prekriženim rukama na prsima
lutajuće duše nestalih
u spletenom listu duhana
u kosturu šećerne trske
Dolasci i odlasci
bjegovi što se ponavljaju kao
vječnost
poput mora
U skladu s domorodačkim genima
ljudi pod čijom kožom treperi tama
razgovaraju s mliječno bijelim Isusom
Slavuju u sunovratima
i ružama
među bodežima
i pročeljima
slični koži svojih umrlih vlasnika
Stara je Havana vrela poput starih čuvstava
riječ koja klizi niz jezik
poput valova utiskujući se u okrvavljeni zid
vraćajući se na pučinu
Riječ ispunjena ribama i željama
onih koji su nestali
Iz zbirke Havana blues (2019.)


Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


2 + nineteen =