Crnogorsko-hrvatska kulturna saradnja – Mladen Machiedo


U sklopu crnogorsko-hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam Mladena Machieda.


Priredio: Božidar Proročić


Mladen Machiedo (Zagreb, 1938) je akademik, prof. emeritus, urednik „Foruma“, pjesnik, memorijalist, kritičar, teoretičar, antologičar, prevoditelj. Između brojnih djela izdvajamo: Aeroliti (Zagreb, 1982, Udine, 1989), Leonardo da Vinci i poezija (Zagreb, 1981, 2009), O ‘modusima’ književnosti (Zagreb, 1996, 2009), Slatkogorka Italija (Zagreb, 1999), Poesie (Bolonja, 2002), Tanka crta (Zagreb, 2015), Provjere identiteta (Split, 2016), Balzami (Zagreb, 2018), Linea sottile. Lancetta d’ombra (Modena, 2019). Objavio je tri antologije talijanske poezije na hrvatskome jeziku i dvije antologije hrvatske poezije na talijanskome te prijevode knjiga L. da Vincija, G. B. Marina, Ungarettija, Montalea, Pavesea, Salinasa, Prousta i dr. Preveo je poeziju Nikole Šopa na talijanski. Dobitnik je 15 književnih nagrada u Italiji, 5 u Hrvatskoj.


ELEGIJA 2

Ne govore
ne smiju se
nisu znatiželjni
gledaju u sivo
kamo vozi
taj tramvaj bez broja?
(Na strani dima, 1994)


BALZAMI

O moći

Glavna je briga moći da što više zaokupi građanina.
Moć doživljava duh kao „paralelan sustav“.
U onostranosti (zemaljska) moć nema moći, zato
je popustljiva
prema mrtvima.
Moć prestaje s tijelom.
Rastanak čovjeka s ovim svijetom započinje od
onog časa kad
mu vlastita izvjesna prošlost prevagne nad nesigurnom budućnosti.
Odnosno kad iznenađeno primijeti da mu je više
dragih s one, negoli s ove strane. Ta prevaga ne ovisi isključivo o dobi,
već o nizu vanjskih i privatnih okolnosti.
Kad padaju kazetne bombe, razmak između života
i smrti iznosi
katkad nekoliko centimetara.

U djelu ORIGENES (očuvanom vrlo fragmentarno)
vir bonus Katon
rimske je dužnosnike označio samo po funkciji,
činu i sl., ali slona Syrusa, naprotiv, individualno – po imenu!
Kad potpuno svladaš sebičnost, uklonio si dramu.
I možeš prema
svima širiti ruke, nestati u vedrini.

La différence

Političarima trenutak, pjesnicima vrijeme. Onima
zrcalo, ovima
prolaz kroz…
Iz naknadne perspektive preuzetnost svakog razdoblja doima se
poput karikature.
O tome bi valjalo voditi računa, dok sadašnjost zadaje bol,
nudeći sebe kao jedinu i neprikosnovenu istinu.

Predskokratska

proljeće-voda, ljeto-zemlja, jesen-vatra, zima-zrak
proljeće-zrak, ljeto-vatra, jesen-voda, zima-zemlja
proljeće-zemlja, ljeto-voda, jesen-zrak, zima-vatra
proljeće-vatra, ljeto-zrak, jesen-zemlja, zima-voda
i opet iz početka
„Bože, daj mi još jedan život“ – zavapi pokajnik –
„da ispravim ovaj.“

O smeću

Ima smeća tako male specifične težine da uvijek
ispliva na
površinu. I ondje slavodobitno pluta.
U doba Karla Velikog cijena oklopa za konjanika
odgovarala je
cijeni za deset krava. Dokaz više da je rat uvijek
vrlo skup.
Hrvatska povijest
(arhetipski)
predratna razdoblja
ratna razdoblja
poratna razdoblja
….
a unatoč tome….
(Dvostruka milost, 2004)


EPIGRAM

Loše govoriti o drugomu,
to može svaka budala.
Ali, koliko obrazloženja
iziskuje, naprotiv, hvala!
(2008)
(Nikad bolje, 2010)


HRVATI

Hrvati će postati zreo narod onda kad prestane živjeti u
svakodnevnoj razlikovnoj opsesiji prema Srbima.
Hrvati su platoničari: puni su čistih „ideja“ koje –
uglavnom
neuspješno – prilagođuju zbilji.
Reklo bi se da količini uvezenih cipela koje prepunjaju izloge
prethodi europsko uvjerenje da su svi Hrvati stonoge.
Valjalo bi žaliti, međutim, što Hrvati nisu žirafe, jer
bi im tada
poželjan vidokrug bio nešto širi.
Da, Hrvatska ima obzora, ali je tako mala da je on
– neizbježno
– izvan nje!
(2008)
(Nikad bolje, 2010)


Neki ne vole hotelske sobe zbog njihove bezličnosti.
No ulazak u nenastanjenu sobu kao stanovit je degré zéro, svojevrsno
Ponovno rođenje unutar predbilježenih datuma.
Vlastiti predmeti „posvajaju“ prazan prostor.
Ta ista hotelska soba više nikad neće biti ista, osim
ako se u nju
ne vrati isti gost.

(Kad bismo znali u koliko se soba više nikada nećemo vratiti!)
(Balzami, 2018.)

Foto: mladen-machiedo.com

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


17 − fifteen =