Crnogorsko-hrvatska kulturna saradnja – Slavko Jendričko


U sklopu crnogorsko-hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo Slavka Jendrička.


Priredio: Božidar Proročić


Slavko Jendričko rođen je 1947. u Komarevu kraj Siska. Objavio je sljedeće knjige pjesama: Nepotpune dimenzije, 1969.; Ponoćna kneževina, 1974.; Tatari/ kopita, 1980.; Naslov, 1983.; Autoritratto con melo,1983.; Crvena planeta, 1985.; Proroci, novci, bombe, 1986.; Svečanost glagoljice, 1989. i 1990.; Hrvatska sfinga, 1992.; To si ti, 1995.; Hrvaška sfinga, 1995.; Zimska katedrala, 1999.; Orguljaš na kompjutoru (izabrane pjesme 1969.-1999.), 1999.; Podzemni Orfej, 2001.; Kada prah ustaje, 2005., U kući malih pustinja, 2007., Pacifička kiša nad Kupom, 2010., Diktatura ljubavi, 2010.; Diktatura ljubavi, Edicija poezije, Beograd, 2010.; Srijemske zamke, 2011.; Ovdje. Gdje?, 2011.; Kronika snobdije, odabrane pjesme 2001.-2011., 2012.; Evolucija ludila, 2013.; Vozni red, 2016.; Strieglovi hologrami, 2017.; Crni krugovi, 2017.; Magijsko zatvaranje krugova, 2017.; Simulacije, 2018.; Crteži jelena, 2018.; Apostolke, 2018.; Logo/s, 2018.; Diverzant, 2018.; Suvozač, 2019.; Rezanja, 2019.; Postaje, 2019., Prazne cipele, 2019., i knjigu političkih eseja Novčić za Harona, 1995. godine. Uređivao Riječi, časopis za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak.


LJUBAVNI LOGO

Ikona je ljubav
iz koje svijetliš
kao riblje oko
naslikano na zidu
kapelice u srcu
šume poput noćnog
sunca u krošnjama
i pismo koje pišeš
njezinoj košulji
puno je svjetlije
od obrva horizonta
postaješ svjestan
da nisi puno više
od odsutnog mraka
tvoje prisutno ništa
osjeća se tako dobro
s pticama u sebi
pulsirajući bezgrešno
meko ludilo silazi
u putenu stvarnost.


ŠETNICA POVIJESNIH KORAKA

Nakon invazije
pet zemalja
Varšavskog pakta
na Čehoslovačku 1968.
u jednoj od tih
kobnih minuta
kada je usred
Praga češki
domoljub student
Jan Palach
sam sebe zapalio
stavio sam šaku
u njen dekolte
na što je ona
polurazgovijetno
promrmljala
ja sam komunist
meni su
nagorjeli
vršci
samo
nekoliko
prstiju.


KRUŽENJE SCENE

I svog psa sam pokvario
sanja san o meni
skakućemo u kavezu
nesvjesni nedostataka
ponavljanja kratkotrajnog sljepila
Potom ja njega sanjam
scena ne prestaje kružiti.


ZIMSKO RATIŠTE

Zima je djevojačko glasno okrvavljeno rublje
u poljima u kojima nema perilica rublja
Zima je prekinuta čarolija dijamantskih ogrlica
sve su putene lijepe vratove zauzeli šalovi
Zima je priviđenje napuštene zlatne kuće u daljini
na čijim su zidovima zalijepljeni otisci usta bez pitanja
Zima je pucanj u klopku vijenca naših arterija
kapljice krvi ne titraju u tanjurima s oštrim rubovima
Zima nas poput smrznutih alkoholičara oslobađa
straha, izdahnuli smo ali se ne ispuštamo iz zagrljaja.


SNAGA URLIKANJA SNOVA

Nemaju bogova
glave suncokreta
ako im uzmogneš
posve izmaći Sunce
i moju tešku ruku
negdje u visinu
u koju uzlijećeš
s ljetne terase
pomlađena zlatnim
smrtima hrušteva
uvjerena u moju snagu
urlikanja snova
ljubavnim manifestima
nad svim oceanima
poželjnih društvenih sustava
građenih mekom svjetlošću
korijenjem svemira
neposvađanih zvijezda
ispod kojih ćemo se nauživati
zdrave hrane samih sebe.

Foto: kriticnamasa.com


Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


6 + 19 =