CSUCG – Izložba „Let ka punom mjesecu“ Ane Šćekić

U utorak 07. jula 2020. godine u Centru savremene umjetnosti Crne Gore, u Galeriji Klub, otvorena je izložba „Let ka punom mjesecu“ umjetnice Ane Šćekić.


ANA ŠĆEKIĆ
Rođena u Podgorici 1983. godine.
Diplomirala slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju (bachelor 2007. godine, spec. sc. 2008. godine) u klasi prof. mr Branislava Sekulića.

Dobitnica je dvije godišnje nagrade Fakulteta likovnih umjetnosti – za slobodni crtež (2006) i za slikarstvo (2008). Nagrada za najbolje samostalno izlaganje u 2018. godini (Kreativna fabrika, Beograd).

Autorka je brojnih samostalnih projekata i učesnica kolektivnih izložbi, art simpozijuma, umjetničkih kolonija i art kampova.

Samostalne izložbe:

– Diplomska izložba lspovijest jednog sna na FLU – Cetinje (2008)
– lzložba crteža Portreti i pokreti, lgalo, Crna Gora (2009)
– Izložba fotografija i prezentacija video-rada: Krv, Galerija „Cultura 365″, Ohrid, Makedonija
– lzložba slika Jedan dan u Azilu Agnes,Podgorica, Nikśić, Beograd (2018)
– lzložba crteža Kroki exhibition, Blues bar, Podgorica
– Zajednićka izložba Ljubav, smrt i strah sa umjetnicom Milenom Krivokapić, Nikśić

Brojna su i kolektivna izlaganja u zemlji i inostranstvu.

Umjetničke kolonije, simpozijumi i rezidencije:
Pont-Aven -France (2010); ART CAMP 11 (u organizaciji Georgea Brandnera), Niklasdorf, Austrija (2012); Umjetnićka kolonija Szigetvar, Mađarska (2012);
Pozorišno-likovna kolonija lskanja, Žička kartuzija, Slovenija (2011);
Hrvatska, Zadar (2011);
brojne kolonije u BiH i Srbiji (2010).

Objavljene reprodukcije: Dva čovjeka -Vernissage, Austrija


U katalogu koji prati ovu izložbu, mr Selma Đečević, teoretičarka savremene umjetnosti, o ovoj izložbi i stvaralaštvu Ane Šćekić je napisala sljedeće:

“Tematski repertoar Ane Šćekić je duboko introspektivne prirode. Njeno je stvaralaštvo utemeljeno na lovu sputane istine, one potisnute, ukročene i prekaljene, čiji se ostaci još jedino mogu naći u umjetnosti -obojenoj antropološkim pesimizmom, ali i umjetnosti oslobađajućoj (razotkrivajućoj), jer jedina nije pod teretom tragične cenzure ljudske prirode.

Let ka punom mjesecu zapravo je istupajući korak, prvobitni lepet krila koji vodi ka predjelima podsvijesti čije je konačno ishodište, apsurdno, i vlastiti početak. Jer u svom ishodištu i gnijezdu nalazi se jedno te isto -mjesec, sa svojom redikuloznom istorijom vječitog ponavljanja i beskrajne periodičnosti.

Otud se ovim radovima snažno sugeriše atmosfera hermetičnosti prostorno-vremenskog kontinuuma u kojem su zarobljene sablasne figure čovjeka. Te prikaze reflektuju sopstvo otjelovljeno u neopipljivoj borbi sa svojim utvarama – strahovima i nadanjima. Sćekićeva se u ovom ciklusu koristi tekstom i asamblažom kojima nadgrađuje svoj likovni izraz. Tjeskobna osjećanja i smjelo ređanje riječi koje opisuju fragilnost upućuju na nesputanost duha i snagu stvaralačkog nagona, na raskol unutrašnje stvarnosti, ali i na uzavreli vitalni impuls očitovan u žestini gesta i potrebi za neposrednijim izrazom. Direktno, ali bez namjere da šokira, njena djela predstavljaju izvještaj o ranama zadobijenim u borbi sa nametnutim vrijednostima: normama i ,,napretkom” sutonske epohe. Zato ova umjetnost predstavlja artefakte jedne lične arheologije i intuitivnog poniranja u beskrajne koridore duha i nematerijalne stvarnosti.

Posebno se interesantnim čini poimanje i predstavljanje ljudske figure. Ona je gotovo sasvim zamijenjena lutkama kao vizuelnim kazivanjima plastične i dehumanizovane stvarnosti. Medutim, one su i više od toga sasvim očekivanog tumačenja. Lutkama se povezuju (ili suprotstavljaju) jastvo i njegova dezintegracija. One predstavljaju blijedu sliku idealnog svijeta za kojim vapimo. Na velikom printu prikazana je lutka u svom usponu
ka mjesecu. Neobična predstava ukrašena je nevinim lirizmom: njenu pozadinu čini zvjezdano nebo, a krila čipkani dekorativni element koji scenu boji nostalgičnom atmosferom. Suptilno uspeće vodi ka mjesecu kao mogućoj svjetlosti u mračnom bespuću. Medutim, ono što na mjestu mjeseca nalazimo jeste uznemirujući prizor ljudskog srca. Ova čudesna i sablasna slikarska alegorija vraća nas na početak i mjesečev usud vječitog kruženja. Jer let ka mjesecu nije ništa drugo do bjesomučno kruženje unutar sopstvenog bića, upravo kao što ni mjesečeva svjetlost nije izvor, već tek odraz svjetlosti – kao odraz spoznaje – kao spoznaja putem odraza, kao lepet krila koji nas uspinje do imaginarnih nebeskih predjela u kojima zatičemo sebe. I parčad ogledala”.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


one × 3 =