Dani humora i satire “Vuko Bezarević” – Hvalisanje laureata

 

 

 

DA SE I JA POFALIM!

U subotu veče – 28. jula 2018. godine, u predivnoj (novoj) sali Centra za kulturu u Pljevljima, uručeno mi je priznanje TIPAR za životno djelo, kojem sam se obradovao kao da mi je dodijeljeno priznanje onog NOBELA, čiji je pronalazak najzloupotrebljavaniji u ovoj ljudnici od svijeta! Stradalo je mnogo ljudi, a ni ribe nijesu bolje prošle! No, šalu na stranu!

     Priznanje TIPAR za najbolju knjigu dobio je Perica JOKIĆ, iz Berana, za sjajnu knjigu kratkih priča IZRAZITO DOBRE PRIČE, a priznanje “Vuko BEZAREVIĆ” za satiričnu priču dodijeljeno je književnici iz Užica Leli Milosavljević. Priznanje MLADI TIPAR zavrijedio je Bojan RAJEVIĆ, sa Cetinja, za set od 10 aforizama.

     Zahvaljujući se na priznanju, rekao sam (i ostao živ!) u maniru istinskog Crnogorca:

     Zahvaljujem se na priznanju, koje je više nego zasluženo! Diplome se odričem u korist svoje tašte, a novčani dio posvećujem sebi!

     Salom se prolomio gromki aplauz, uz neizostavni smijeh do suza.  Iako je tašta poslala predstavnika (moju suprugu Vesnu), u povratku sam častio njenu ćerku, kako bi moja riječ ostala van domašaja slušnog aparata moje tašte, kojoj sam, odavno, posvetio aforizam: MOJA TAŠTA JE FENOMEN. I KAD MRŠAVI, NE GUBI NA TEŽINI! A i ovaj: KADA ČITA MOJE AFORIZME, TAŠTA, VEĆ GODINAMA, UMIRE OD SMIJEHA. NAŽALOST, NIKAKO DA SROČIM NAJUBITAČNIJI!

MI Veljko RAJKOVIĆ

(Da je živ, kralj Nikola bi reka: E, pogani, odakle ti pravo da sebe oslovljavaš sa MI. Da nijesi malo prećera?)