Dr Dragoljub Šobajić – Prikaz knjige pijanistkinje Kosane Radojević “Pijanisti i muzička misao”

Poštovani pośetioci, preporučujemo vam prikaz prof. dr Dragoljuba Dragana Šobajića na knjigu pijanistkinje Kosane Radojević “Pijanisti i muzička misao”, koja se nedavno pojavila iz štampe i promovisana u julu u Podgorici, u okviru Podgoričkog kulturog ljeta. Knjiga je štampana u izdanju Muzičkog centra Crne Gore i Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada. Zahvaljujemo se autoru prikaza gospodinu Šobajiću i autorki knjige gosp. Radojević, koji su omogućili da se ovaj prikaz objavi na portalu Montenegrina.

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa našeg portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.

Prof. dr Dragoljub Dragan Šobajić:

Kosana Radojević: “PIJANISTI I MUZIČKA MISAO”

Izdavači: Muzički centar Crne Gore i
Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada,
Podgorica 2018.

Nedavno se pojavila vrlo zanimljiva knjiga moje koleginice, pijanistkinje Kosane Radojević, koja se bavi istraživanjem pijanizma, a to je ono što je meni lično vrlo blisko, a vjerujem da je i mnogima, jer klavir je i dalje kralj svih instrumenata. Kažu, orgulje su kraljica, ali orgulje ne izlaze iz crkve, tako da je ovaj kralj, čini mi se, ipak mnogo prisutniji u našem kulturnom životu.

Evo o čemu se radi. Ova, vrlo interesantna knjiga, Pijanisti i muzička misao, predstavlja zlatnu sredinu između pitanja muzičke izvođačke prakse i muzičke teorije. Zašto kažem: zlatnu sredinu? Zato što je to jedno pitko teorijsko štivo koje vrlo jasno i argumentovano, uz jasno predočen autorkin lični stav, objašnjava suštinu izvođačkog čina kroz interpretacije četrnaest pijanista. Koleginica Kosana se odlučila istina za jedan naučni, ako mogu tako da kažem, pristup, tako što je napravila reprezentativni uzorak od mora mogućih alternativa i od mora pijanista koji još sviraju ili koji su svirali i zahvaljujući takvom jednom vrlo profesionalnom, opravdanom i ubjedljivo napravljenom izboru, ona je, u stvari, pokušala da prodre do suštine muzičke interpretacije, da objasni šta je to interpretacija, koliko ona može biti samosvojna i samovoljna i da pokuša razriješiti dilemu da li čin reprodukcije može prerasti u čin re-kreacije jednog muzičkog djela.

Pijanisti koje je autorka izabrala, uvjeren sam da su svima poznati: Artur Rubinštajn, Glen Guld, Vilhelm Bakhauz, Marta Argerič i još njih desetak, kroz odabrane interpretacije pokazuju tu, prije svega umjetničku dimenziju izvođaštva. Zašto podvlačim umjetničku dimenziju izvođaštva? Obično se smatra da je pijanista samo reproduktivni muzičar koji svira ono što je napisano u notama, i ako što preciznije odsvira to što je kompozitor zabilježio, smatra se da je utoliko bolje obavio svoj zadatak. Međutim, kako autorka pokazuje, taj čin reprodukcije može se, pod određenim uslovima, uzdići na nivo kreativnog umjetničkog čina. Upravo u uporednom prikazu izvođenja ovih četrnaest pijanista možemo pratiti kako reprodukcija postaje čin umjetničke re-kreacije jednog muzičkog djela.

Ovakva vrsta knjige je sve rjeđa. To odgovorno tvrdim. Ako guglujete na primjer bilo koju knjigu pod odrednicom “pijanizam”, “interpretacija”, naći ćete ih veoma malo, jedan sasvim ograničen, takoreći zanemarljiv broj. Ako i postoje, one su na “Amazonu”. Međutim, to su mahom reprinti starih knjiga od prije šezdeset, sedamdeset, osamdeset, devedeset i sto godina, koje, zahvaljujući svojim autorima uglednim pijanistima, tematici i načinu izlaganja, s pravom i danas nailaze na interesovanje muzičara i muzičke publike. Otuda, neću pretjerati ako kažem da je knjiga autorke Kosane Radojević zaista rijetkost u današnjoj publicistici vezanoj za klavirsko izvođaštvo.

Razlozi za ovakvo nezavidno stanje u oblasti muzičkog izdavaštva su brojni.
Ovdje ću izdvojiti, po meni, glavni. Naime: većina današnjih teorijskih razmatranja o muzičkom izvođaštvu, pod uticajem širih zbivanja u kulturi i umjetnosti, bavi se, u formi naučnih članaka, teorijskom, estetskom i kulturološkom stranom problema, zanemarujući pri tom pitanja neposrednog odnosa prema umjetnosti oblikovanja klavirskog tona i traganje za odgovorom na pitanje kakve zahtjeve interpretacija muzičkog djela postavlja pred današnjeg izvođača. Čini se da se težište interesovanja današnjih istaknutih pijanista koji bi imali šta reći o svojoj umjetnosti, premiješta sa pisane riječi na masterklas u kome oni, kroz neposredan, praktičan rad sa polaznicima, prenose svoje znanje. Ovakav pragmatičan odnos prema muzičkoj interpretaciji imao bi svog smisla da on, s druge strane, ne razotkriva žalosno odsustvo bilo kakvog ozbiljnijeg teorijskog promišljanja suštine klavirskog izvođačkog čina, kao preduslova svakog napretka pa i napretka ove umjetnosti.

Ono što meni posebno imponuje u knjizi Kosane Radojević, to je višeslojnost autorkine naracije. Ona u Prolegomeni, u uvodnom dijelu, postavlja teorijske osnove koje su vrlo jasno i pitko artikulisane. Ona ne zalazi u suvoparna teorijska, estetička i filozofska razmatranja o problemu tumačenja muzičkog djela, mada dotiče sve tri spomenute oblasti, ali ih izlaže na jedan pristupačan način koji je razumljiv muzičaru-izvođaču, obrazovanom ljubitelju muzike i rekao bih učenicima i studentima muzičkih škola odnosno muzičkih akademija. Zato mi knjiga koleginice Kosane Radojević izgleda kao zlatna sredina između teorijskih, često nejasnih razmatranja ovakvih i sličnih tema koja, moram da kažem, i mene kao muzičara ponekad odbijaju svojim apstraktnim, visokoparnim jezikom koji je, čini mi se, namijenjen jednom malom, uskom krugu stručnjaka s jedne strane, i neposrednog odnosa prema oblikovanju zvuka instrumenta, s druge. Umjesto takvog hermetičnog pristupa temi, Kosana Radojević daje jednu razumljivu i argumentovanu naraciju o mogućnostima muzičke interpretacije koja je primjerena našoj kulturi i potrebama obrazovanja.

Ona je obuhvatila, po meni, sedam kapitalnih djela klavirske literature koja bi se skoro mogla uobličiti u jedan cjelovečernji koncert. Ne znam da li je autorka razmišljala o tome, ali znam da je ona različitim prilikama izvodila ova djela. Njena razmatranja počinju, kao što je red u ovakvim prilikama, sa Bahovim preludijumom i fugom, zatim prelaze na sonate Mocarta i Betovena, sve odreda remek-djela i udarne tačke koncertnog repertoara; a onda prelazi na Šopena, na njegovu Barkarolu, pa na Šumanov ciklus Simfonijske etide i na kraju završava sa jednim Bramsovim Intermecom. Dakle jedan, ako mogu da kažem, dobro uobličen program cjelovečernjeg resitala, u kome se, idući od jedne do druge kompozicije, analitično sagledavaju interpretativne mogućnosti djela kroz izvođenja spomenutih pijanista.

Ovakva komparativna analiza, koliko god ona mogla zvučati apstraktno i sâm njen naziv možda odbojno za jednog prosječnog muzičara-izvođača i ljubitelja muzike ili za učenika i studenta muzičke akademije, nije toliko suvoparna i isključivo teorijski orijentisana, već naprotiv, to je analiza koja, kroz autorkinu naraciju, razotkriva potencijale umjetničke interpretacije razmatranih djela. Naravno, u umjetnosti, složićete se, nema pobjednika, tako da ni u ovim komparativnim analizama koleginica Kosana nije određivala ko je pobjednik a ko pobijeđeni, nego naprotiv, ukazivala je na pluralitet interpretativnih mogućnosti jednog te istog djela.
U tome upravo vidim jedno od važnih svojstava ove knjige, koje ima za cilj da ukaže mladom muzičaru da je svaka interpretacija u stvari jedna nova re-kreacija umjetničkog djela, podstičići ga da nastavi da se bavi muzikom i možda postane profesionalni muzičar jer svako muzičko djelo sadrži u sebi bezbroj mogućnosti interpretacije koje prizivaju na realizaciju. U tome i jeste ljepota muzike i klavirske interpretacije, kao što je uostalom to slučaj sa svim ostalim instrumentima.

Posebno bih istakao veoma bogatu literaturu kojom se autorka služila. Tu bih izdvojio istaknute pijaniste i muzičke pisce poput Konrada Volfa, koga koleginica Kosana često citira, zatim njegovog učitelja Artura Šnabela, kao i Alfreda Brendela koji je takođe, kao sjajan pijanista, napisao nekoliko fascinantnih knjiga o muzičkoj interpretaciji. Čini mi se da u tim knjigama Alfreda Brendela, sa njegovim neposrednim odnosom prema problemima tumačenja klavirskog djela, prepoznajem ponešto od pristupa Kosane Radojević. To nije ni suvoparna teorijska analiza, to nijesu ni estetska i filozofska uopštavanja, već interpretativna analiza konkretnog klavirskog djela koja zalazi u samu srž tumačenja jezika muzike.

Želio bih da dodam da vrijednosti ovog autorkinog teksta doprinosi sa ukusom oformljena publikacija, što je postao takoreći prepoznatljiv znak Muzičkog centra Crne Gore, sada u saradnji sa Sekretarijatom za kulturu i sport glavnog grada Podgorice. I zaista, možemo da budemo ponosni na jednu takvu kvalitetnu i umjesnu publikaciju koja, tvrdim odgovorno, ne zaostaje za knjigama slične tematike koje se, na žalost, sve rjeđe izdaju u svijetu. Želio bih da uputim čestitke autorki za ovaj kvalitetan, sadržajan i, nemojte se iznenaditi ako kažem, pismen rad – pismen u onom najljepšem smislu riječi, u kome pisana riječ dopire do čitaoca sa lakoćom, s obzirom na to da je razumljiva i pitka, što doprinosi kvalitetu cjelokupne zamisli.

Ja sam uvjeren da će koleginica Kosana Radojević, sudeći po ovome što je dala u svojoj knjizi i sudeći po brojnoj literaturi koju je konsultovala, sigurno imati materijala za još jednu, a možda i za još nekoliko knjiga.

Juli 2018.

Mr Kosana Radojević, pijanista, muzikolog i pedagog, rođena je u Beogradu gdje je završila Muzičku školu “Stanković”. Na Muzičkoj akademiji Univerziteta Crne Gore diplomirala je klavir 1992, a magistrirala 2002. godine. Kao stipendista SSSR usavršavala se u Moskvi, na Koledžu i Akademiji “Gnjesinih”. Kao solista koncertirala je u Crnoj Gori i inostranstvu. Njeni koncerti praćeni su afirmativnom kritikom. Važan dio njenog repertoara obuhvataju značajna djela klasike i romantizma. Predavala je na Muzičkoj Akademiji Univerziteta Crne Gore i na Fakultetu umjetnosti Univerziteta Donja Gorica. Bavi se izučavanjem istorije pijanizma i analizom klavirske literature. Iz ove oblasti publikovala je više radova. Objavila je knjigu Pijanisti i muzička misao – Komparativni pristup klavirskim interpretacijama, 2018. godine. Zastupljena je u leksikonima: Donne in Musica in Montenegro, Roma 2007; Nikola Racković, Leksikon crnogorske kulture, Podgorica 2009.