Poštovani pośetioci, objavljujemo odlomak “Nekakvo me svojstvo diglo tamo, nekakav me sveti magnet tegli” iz knjige “Njegoš, haos i preobražaj društva” autora mr Dragoljuba Šarovića. 

 

BILJEŠKA O PISCU:

Mr Dragoljub Dragan Šarović je u svojoj, već trideset godina dugoj profesionalnoj karijeri, radio na raznim poslovima-od inžinjera pripravnika u proizvodnji, šefa proizvodnje, nastavnika u školi, sudskog vještaka, direktora sektora u državoj upravi do izvršnog direktora u medijima i saobraćaju. U tom periodu je stekao bogato i različito iskustvo. Bez obzira na prepreke i teškoće na koje je nailazio u radu nikad nije odustao od svog cilja: učiti i usavršavati se.

Objavio je knjige Ljudska strana menadžmenta-crnogorska perspektiva u izdanju DANU, Gdje je nevidljiva ruka i Njegoš haos i preobražaj društva u izdanju MEDEON Podgorica, kao i više stručnih radova iz oblasti upravljanja kvalitetom, upravljanja rizikom i ljudskim resursima. Govori engleski jezik. Otac je troje djece.

 

NEKAKVO ME SVOJSTVO DIGLO TAMO, NEKAKAV ME SVETI MAGNET TEGLI

                                                              U noć strašnom burom razječanu,

                                                               sinu meni zraka pred očima

                                                               i glas začuh kano glas angela:

                                                               Ja sam duše tvoje pomaračene

                                                              zraka sjajna ognja besmrtnoga:

                                                               mnom se śećaš šta si izgubio…,

                                                               ja jedina mrake pronicavam

                                                               i  dopirem na nebesna vrata.

                                                               Poj mi dakle, besamrtna tvari,

                                                               strašno tvoje s neba padenije

                                                               i vremeno tvoje zatočenje

                                                               u judoli tuge i žalosti…!

                                                               Istrgni se, iskro božestvena,

                                                               iz naručja mračne vladalice…,

                                                               raspali se plamom besmrtnosti,

                                                               skini meni sa očih mojijeh

                                                               neprozračnu smtrnosti zavjesu…,

                                                               Ja sam tvoja iskra besamrtna,

                                                               -reče meni svijetla ideja-

                                                               vodiću te k vječnome ognjištu

                                                               od kojeg sam i ja izlećela…,

                                                               To izusti, reče: Sljeduj za mnom!

                                                               Odvede me u carstvo svjetovah.

                                                               Kako kaplja rose sa cvijeta

                                                                ili zrnce leda prozračnoga

                                                               pri pogledu svijetloga sunca      

                                                               što u nebo dignu slabe zrake,

                                                               i ja, plamteć veličestvom neba,

                                                               podobno sam njima uradio:

                                                               nekakvo me svojstvo diglo tamo,

                                                               nekakv me sveti magnet tegli.

 

Iz nevidljivog spoja dubinske struje haosa ili podsvjesnog i haosa kao koncepta neba izvire Njegoševa energija poetskih oblika. Jeka burne noći nije śedište gotovih poetskih formi, već izvor energije-materije pjesničkih oblika od koje su isti sačinjeni. Zvuk haosa, u noć strašnom burom razječanu, nadjačava glas anđela i probija zrak svjetlosti silinom iskre sa vječitog ognjišta. Iskra snagom duha besmrtnoga sinu meni zraka pred očima jedina može vratiti ovozemaljskog palog anđela iz opsesije materijalnim i nadomještanja unutrašnjeg nezadovoljstva površnim spoljašnjim, čime on stalno i iznova potvrđuje vještački stvorenu i suštinski, lažnu predstavu o sebi.

Marketing je izvanredan primjer uspješne svakodnevne ekspolatacije te lažne predstave. U prilog izrečenoj tvrdnji parafraziraću Pitera Rasela koji kaže da pušimo prave cigarete i kupujemo markirane stvari iz markiranih dućana, ne zato što su oni drugačiji od drugih, već da bismo osnažili suštinski lažan ośećaj sopstvene veličine. Prodati harley davidson nekome kome on nije potreban, moguće je samo ako mu je on psihički potreban. Kad u sebi ne nalazi ono što čini njegovu ličnost i posebnost, čovjek to traži u okruženju u kome je stalna promjena prirodno stanje stvari. Tako se prepušta na milost i nemilost površnom spoljašnjem u kome dominira materijalno, koje ga ćera da se stalno, iznova i na pogrešan način samopotvrđuje pod uticajem prohtjeva ega, a ne zbog zahtjeva opšteg stanja. Prohtjeva koji uvećavaju negativno ośećanje, razmišljanje i bezobzirno djelovanje prema okruženju što pojačava podmitljivu sebičnost palog anđela i uništava i ono malo ljubavi prema prirodi.

Suština takvog odnosa prema najbližoj okolini, našem malom svijetu, prirodi i Kosmosu svodi se na razmišljanje ja protiv njih. U pitanju je međusobna odvojenost uzrokovana potrebom čovjeka da se samopotvrdi kroz pogrešne stvari i njegova nemogućnost da spozna jedinstvo sebe i prirode, što vodi lakom i bespotrebnom pretvaranju prirodnih resursa u igračke za odrasle, koje služe samo za trenutno učvršćivanje ega. Zbog nestabilne psihološke vrijednosti, igračke brzo bivaju izgustirane i završavaju na otpadu zagađujući okolinu, odnosno povećavajući ukupnu entropiju. Takvo slijepo, gluvo i besmisleno ponašanje zove se napredak koji remeti tananu i komplikovanu harmoniju ekoloških sistema, ozbiljno ugrožavajući život na Zemlji.

Postoji li drugi način? Povratak palog anđela duhovnom, ja sam duše tvoje pomračene, zraka sjajna ognja besmrtnoga, odnosno preobražaj pojedinca na temelju datih principa preobražaja i ideja vodilja, koji vode razvoju duhovne inteligencije, toleranciji na različitost i balansu želja čovječanstva i realnih mogućnosti ekosistema. Da bi to bilo moguće, suočavanje palog anđela sa sobom je nužnost, poj mi dakle, besamrtna tvari, strašno tvoje s neba padenije i vremeno tvoje zatočenje, u judoli tuge i žalosti. To je prvi korak na putu kosmičke svijesti koja unutrašnjim glasom stalno podśeća palog anđela, mnom se śećaš šta si izgubio. Iz te perspektive, on postaje svjestan uzaludnosti trošenja energije na održavanje vještački stvorene slike o sebi, kao i prioriteta izgradnje duhovnog kapitala nad besmislenom potragom za svakodnevnim bizarnim ugođajima podstaknutim traganjem za isključivo materijalnim, istrgni se, iskro božestvena, iz naručja mračne vladalice…,raspali se plamom besmrtnosti. Time čovjek konačno prihvata drugačiji pogled na svijet, skini meni sa očih mojijeh, neprozračnu smtrnosti zavjesu. On više ne ośeća potrebu djelovanja na samopotvrđivanju sopstvene lažne slike jer ga sada nepogrješivo vodi njegov duh unutrašnjim glasom, ja jedina mrake pronicavam i dopirem na nebesna vrata.

Rastakanjem granica ega, čovjek ulazi u situaciju sličnu onoj između lovca i lovine. Dok god je u ulozi lovca i želi ubiti životinju, njegov ego je odvojen od životinjskog svijeta. Međutim, kad nekim slučajem lovac postane lovina, automatski nestaje barijera između njega i životinja. Lovac se od tog trenutka stapa sa životinjskim carstvom, tako da između njih više nema razlike. Postajući lovina, lovac strah životinja od hajke i lovačkog metka ośeća kao svoj strah. U trenutku kad šumokradica bol i krvarenje uzalud pośečenog drveta ośeti kao bol i krvarenje iz pośekotine na sopstvenom tijelu, piroman patnju i užas zapaljene šume poistovjeti sa ličnom patnjom i užasom zbog spržene kože sopstvenog tijela i svaka zagađena kap vode proizvede mučninu i groznicu njenom zagađivaču, lovac, šumokradica, piroman i zagađivač će demonstrirati potencijal posmatranja drveta, životinje i vode na potpuno nov način. Oni će tek tada u njima viđeti ono što ranije nijesu primjećivali, a što je uvijek postojalo. Iz tako novog pogleda na okolinu, nastaje najbolja platforma za uspješan rad na preobražaju kulture društva.

U nekoj vrsti sna, pjesnik stvara budući trenutak izvan sadašnjeg i imaginacijom iz haosa kreira nove zadivljujuće oblike. Uz posredovanje anđela, Božjeg izaslanika, poeta komunicira sa kosmičkom imaginacijom unutar koje su, po Terensu Mekeni, imaginacije galaksija, planeta, drugih svjetova, živih organizama i tako dalje. Njegoš oživljava imaginaciju stihovima i pokazuje da sve ono što izvire iz haosa dobija određenu formu, da bi se izdiglo iznad nesvjesnog i postalo druga vrsta stvarnosti. Odnos anđela i pjesnika uspostavlja se na težnji povratka duhovnom vodiću te k vječnome ognjištu od kojeg sam i ja izlećela. I ja, plamteć veličestvom neba, podobno sam njima uradio i kao što se sunčev zrak odbija od kapljica rose ili komadića leda i oslabljen vraća svom izvoru, tako imaginacija i duh vode poetu, poput svjetionika u noći, u pravcu veličanstvenog neba i velikog kosmičkog atraktora koji ga privlači posredno, jer se Bog ne može spoznati direktno. Zahvaljujući ekstremnoj sposobnosti stvaranja novih slika kojima teži, budući događaji iz neke vrste sna utiču na sadašnje ponašanje poete kroz očekivanje trenutka njihovog ostvarenja. Sama imaginacija pjesnika djeluje kao atraktor, koji je jedan od najvažnijih pojmova Teorije haosa koga je on, u svom stvaralačkom naletu, na fascinantan način opisao stihovima, nekakvo me svojstvo diglo tamo, nekakv me sveti magnet tegli. Pri tome, Njegoš koristi riječ tegliti što je isto što i vući, odnosno privlačiti.

Poređenjem sa terminima teorije haosa sveti magnet ima značenje Kosmičkog atraktora to jest onoga koji privlači potrebe, probleme, tenzije i krize poete. Njegov san odražava njegove preokupacije i skrivene motive. Između Kosmičkog atraktora i pjesničke kreacije kao iskra djeluje imaginacija poete koja izvire iz haosa pri čemu, haotični atraktori utiču na manje organizovana stanja privlačeći ih nekom krajnjem stanju. To znači da je neko krajnje ostvareno stanje organizacije u stvari stanje više dimenizije iz kojeg se posmatraju stanja organizacije nižih dimenzija. Slično važi i za bilo koji proces, koga u određenom smislu vuče neko buduće zamišljeno ili stvarno stanje. Na primjer, Biblija govori o povratku Isusa Hrista na Zemlju. Tada će uskrsnuti svi pravedni. Vjera u buduće uskrsnuće privlači ljude i može oblikovati njihovo sadašnje ponašanje.

Vjera da će Crna Gora jednom postati članica Evropske Unije takođe, utiče na trenutno ponašanje njenih žitelja kroz očekivanje pozitivnih promjena koje se poistovjećuju sa blagostanjem, pravdom i boljim životom. Promjene na bolje, nova saznanja, znatiželje, iščekivanja pretpostavljaju postojanje transcendentalnog objekta, odnosno entiteta koji leži prije svakog iskustva i čini saznanje tog iskustva mogućim. Ljudi naslućuju postojanje velikog atraktora koji kroz niže dimenzije stvarnosti produkuje sopstvene slike ugrađene u naše ciljeve, želje, namjere i žudnju za ljepotom i uspjehom što znači da, uzrok našeg trenutnog ponašanja, nekog problema ili procesa ne mora prethoditi posljedici, već se  može zamisliti u budućnosti. Moguće je da uzrok smješten u budućnosti unosi zabunu u naše mehanicističko razmišljanje oblikovano linearnim obrazovanjem, u kome dominira uzročno posljedični obrazac. Razlog je jednostavan i glasi: tako smo naučeni. Možda sve to djeluje paradoksalno, jer izgleda da su stvari okrenute upside-down, odnosno naglavačke. Ipak, u pitanju je pristup posmatranja stvari na nov način koji, sam po sebi, sugeriše da se sadašnje stanje organizacije posmatra i iz nekog budućeg vremena, a ne samo sa aspekta prošlog kako smo navikli, po kome napredniji oblici organizacije utiču na njena prethodna, manje napredna stanja.

Slično je i sa ljudima, odnosno sa veoma važnim pojmom motivacije. Njih vuče neko buduće stvarno ili zamišljeno stanje. Svi ljudi imaju želje, ciljeve i naume koji su u stvari njihova motivacija. Primjera radi, naum da iduće godine ljetujemo u Španiji prethodi našem odlasku tamo. Budući cilj, ljetovanje u Španiji prosto tegli naše ponašanje ka izvršenju, što je u skladu sa tvrdnjom Raperta Šeldrejka po kojoj koncept morfičkih atraktora čini da su živa bića danas pod uticajem budućeg stanja, koje tek treba da se desi. Dakle, potencijalno buduće stanje privlači, usmjerava i vodi razvoj sistema u sadašnjem vremenu. To znači da je motivacija teglenje naprijed, odnosno privlačenje sličnih entiteta umjesto njihovog guranja sa leđa. Poseban kvalitet privlačenja je što ono uvijek zahtijeva dovršenje. Za njegovo izvršenje nijesu potrebna dodatna sredstva kao u slučaju napornog guranja sa leđa koje uprkos tim sredstvima posustaje kako kad goniš kamen badava uz goru.

 

 

Tagovi: , , , ,

 
 

Kalendar

December 2018
M T W T F S S
« Nov    
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31