03. maj 2017.

GIMNAZIJA „SLOBODAN ŠKEROVIĆ“

U srijedu je, u okviru 12. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja, Gimanzija „Slobodan Škerović“ iz Podgorice predstavila svoju obrazovnu djelatnost.

 

 

Ukazano je na istorijat ove škole, jedne od najstarijih obazovnih institucija u Crnoj Gori, te su predstavljene i različite obrazovne inovacije i savremeni didaktički pristupi srednjoškolskom obrazovanju. U okviru predstavljanja podgoričke Gimanizije na Sajmu obrazovanja emitovan je i dokumentarni film snimljen povodom stodesetogodišnjice ove srednje škole.

 

 

 

 

SSŠ „SPASOJE RASPOPOVIĆ“ – „ZNANJE JE MOĆ“

Na polju obrazovanja i edukacije učenika na ovogodišnjem 12. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja predstavila je i Srednja stručna škola „Spasoje Raspopović“ iz Podgorice pod motom „Znanje je moć“.

 

 

Ljeposava Vuksanović, direktorica Srednje stručne škole „Spasoje Raspopović“ istakla je da ova škola spada u red najopremljenijih ustanova srednjeg obrazovanja u Crnoj Gori. Na predstavljanju škole istaknuto je da je učešće na Sajmu obrazovanja samo nastavak kontinuiranih napora koje rukovodstvo škole, u saradnji sa Ministarstvima obrazovanja i nauke, ulaže u projekat medijske promocije stručnog obrazovanja i nauke. Učenici škole su takođe izveli eksperimente iz oblasti zanimljive hemije, a predstavila se i vokalna grupa učenika SSŠ „Spasoje Raspopović“ sa pjesmom „Naša škola“ koja je osvojila prvo mjesto na konkursu Zavoda za školstvo Crne Gore.

 

 

U sklopu predstavljanja SSŠ „Spasoje Raspopović“ na Sajmu obrazovanja prikazan je i dokumentarni film snimljen povodom sedamdesetogodišnjice škole, koji sadrži i svojevrsni omaž svim prethodnim profesorima i nastavnicima Srednje stručne škole „Spasoje Raspopović“.

 

 

CENTAR ZA STRUČNO OBRAZOVANJE

U okviru Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja, sajamskoj publici svoje aktivnosti na polju promocije obrazovanja odraslih predstavio je Centar za stručno obrazovanje.

Predstavnici Centra upoznali su prisutne sa novitetima u implementaciji projekta EPALE (Evropska elektronska platforma za učenje odraslih) koji se već dvije godine zaredom implementira u Crnoj Gori.  U projekat EPALE uključene su dvadeset četiri evropske zemlje.

 

 

Kroz implementaciju platforme EMPALE u Crnoj Gori, Centar za stručno obrazovanje ima za cilj da promoviše sam projekat obrazovanja odraslih u Crnoj Gori. Vođa projekta Duško Rajković istakao je da se u Crnoj Gori u posljednje vrijeme dosta radi na pitanju obrazovanja odraslih, a da je sadašnji projekat Centra za stručno obrazovanje poboljšavanje umreženosti i protoka informacija između različitih institucija koje su uključene u ovaj projekat.

Ljiljana Garić, trener Centra za stručno obrazovanje, istakla je da  promocija projekta EPALE predstavlja značajan mehanizam afirmacije obrazovanja u svojim brojnim aspektima, poput formalnog i neformalnog obrazovanja.

 

 

EPALE je platforma namjenjena, prije svega, akterima kreiranja i sprovođenja politike obrazovanja odraslih, nastavnicima, trenerima, instruktorima, akademskim profesorima i stručnjacima koji rade u oblasti obrazovanja odraslih. Platforma je kreirana da pruži podršku onima koji organizuju i realizuju aktivnosti na polju obrazovanja odraslih.

Predstavnici Centra predstavili su i svoje publikacije i andragoške priručnike.

 

 

PREDSTAVLJENA KNJIGA „KINESKA OSVETA“ DEJANA LUČIĆA

 Dejan Lučić predstavio je svoju knjigu „Kineska osveta“ na 12. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja.

Kineska osveta je triler u kome fantazija vremenom postaje stvarnost, moglo se čuti na današnjoj promociji.

„Pisac jedne ovakve knjige vješto stvara iluziju vjerodostojnosti onoga što piše, pripovijeda kao pisac koji odaje utisak da nije spoljni posmatrač događaja, već vjerodostojni  akter. Dejan Lučić je čovjek koji živi svoju legendu“, poručeno je sa  predstavljanja Lučićeve knjige.

 

 

„Dejan Lučić je ono što želite da bude. Srpski Džejms Bond, knjiški moljac, teoretičar zavjere. Ja volim da otkrivam tajne“,  kazao je autor i dodao da „sve knjige nastaju slučajno. Ja volim da pišem o sadašnjosti ali se uvijek vraćam u prošlost.“

Proces svog  autorskog rada Lučić opisuje kao ozbiljno istraživanje neke teme.

„Ja u pola devet krećem da pišem, čitam, istražujem. I tako do pola četiri poslije podne i sa strašću to radim“, zaključio je Lučić.

 

 

 

PREDSTAVLJANJE IVANE DIMIĆ, DOBITNICE NIN-OVE NAGRADE ZA ROMAN „ARZAMAS“

Podgorička publika je imala priliku da se sretne sa Ivanom Dimić, uglednim dramskim i proznim piscem, prošlogodišnjom dobitnicom NIN-ove nagrade za romanArzamas.

Publicista i književni kritičar, Želidrag Nikčević je istakao da ovaj kratki roman Ivane Dimić predstavlja prvorazrednu književnu činjenicu u savremenoj srpskoj književnosti.

 

 

„Ova će knjiga obradovati mnoge čitaoce svojom stilskom odmjerenošću, da ne kažem perfekcijom, i svojom ljudskom, utješnom ohrabrujućom dimenzijom“, kazao je Nikčević. U pitanju je roman koji govori o kćerki koja brine o svojoj majci koja više ne može da se stara o sebi, te zapisuje njihove razgovore. Te razgovore Nikčević karakteriše kao primjer „ogoljenog jezika“. „Majka u djetinjem, a zapravo staračkom revoltu hoće da živi onako kako je živjela ranije. U pitanju je priča na ivici humornog i tragičnog.“

„Majka je bistroum, cinik“, tvrdi dalje Nikčević. „U pozadini tih replika koje razmijenjuju majka i kćerka, koje su konvencionalne, ogoljene, osjećate sjenku tragike. Tu imamo borbu kćerke da u svemu opstane, da ne bude nepravedna, da ne smetne s uma da ona svoju majku zapravo konačno gubi. Jedan filozof je rekao da kad izgubimo majku, između nas i smrti tada više ne stoji ništa. Majka je barijera između nas i smrti.“

Ove ogoljene razgovore majke i kćerke prekidaju, po Nikčeviću, „minijaturne meditacije, lirske, pune čežnje za pisanjem, samoćom, ljubavi.“ Ovo književno smjenjivanje ogogljenog, „konvencionalnog“ i lirskog, Nikčević je uporedio sa zatvaranjem i otvaranjem očiju. „U tim lirskim meditacijama rečenice kao da se savijaju oko ljubavi i čežnje.“

Nikčević, kao i brojni drugi kritičari primijećuju da je kod Dimić uvijek u pitanju jedna ideja osjetljivosti (a lik Emili Dikinson je prominentan u njenom romanu): jedan „skromni kenotični ulazak u stvaralaštvo. Tu je Ivana najdublje pronikla u ljudsku solidarnost bez ikakvog psihologiziranja. U pitanju je starinska knjiga puna ljubavi i solidarnosti. To je najveća vrijednost ove knjige.“

 

 

Sama autorka je istakla da je sukcesivnošću ogoljenih i lirskih sekvenci u romanu, tim „grubim rezovima“ pokušala da asocira demenciju, svojevrsno prekidanje niza. „U pitanju je knjiga koju sam pisala godinama“, kazala je Dimić.

„Sve se povezalo u pokušaju da se zaustavi smrt. Demencija je mala smrt.“ Upotreba humora u romanu je bila značajna jer  „humor u srcu smrti omogućava onaj otklon koji oslobađa i pisca i čitaoca.“

„Moje knjige su ljubazne“, kazala je dalje Dimić opisujuću svoju poetiku. „Naravno, može se pisati i na tmuran i tužan način – to zavisi od konstitucije samog pisca. Ali ja imam taj refleks, potrebu da priče budu dobre prema čitaocima. Da priča ponudi prostore u kojima čitalac može  da se oslobodi. Tome  me je naučio Mihiz koji mi je jednom rekao da publika ne može da podnese dva sata užasa.  Treba mu dati prostor da diše.“

„Važno je da knjiga diše, da ima komunikaciju. To je pitanje uvjerljivosti književnog djela. Dobro napisano djelo je ono koje se tiče onoga koji ga čita.“

Na kraju Ivana Dimić odgovarala je na pitanja publike: o inspiraciji za temu romana, o piscima i knjigama koje voli da čita. Citirajući Borhesa, Dimić kaže: „Neki se ponose knjigama koje su napisali, ja se ponosim knjigama koje sam pročitala.“

 

 

RUMUNIJA – ZEMLJA GOST PREDSTAVILA SVOJU IZLOŽBU

Rumunija, kao zemlja – gost sajma, na posebnom štandu predstavila je tradicionalne rukotvorine i kulturu svog naroda.

 

 

„Kultura najbolje predstavlja jednu zemlju. Svi koji posjete izložbu imaće priliku da se upoznaju sa tradicijom i kulturom naše zemlje. Cilj je da svi shvate zašto je važno očuvati kulturnu baštinu i kakve to ima veze sa knjigama. Nadam se da če publika nakon što obiđete izložbu još više dobiti želju da sazna sve o poznatim piscima naše države“, kazao je ambasador Rumunije u Crnoj Gori , Ferdinand Nagy.

 

 

 

MARKO TOMAŠ ODRŽAO PROMOCIJU

Marko Tomaš, jedan od najzapaženijih savremenih pjesnika sa postjugoslovenskog prostora, predstavio je svoju poeziju i poetske zbirke brojnoj zainteresovanoj publici na ovogodišnjem 12. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja.

 

 

Marko Tomaš, kako je istaknuto na promociji, „pjesnik je bosanskohercegovački, hrvatski i svjetski. Rođen je u Ljubljani nekih osamdesetih godina, odakle je krenuo za Bosnu i Hrvatsku.“ To putovanje, taj prolazak stalni je motiv njegove poezije.

Na opasku da je revolucija lajtmotiv njegove poezije, Tomaš je rekao: „Ja se volim igrati snažnim pojmovima. Ljudi te pojmove interpretiraju politički, međutim, oni su složeni, kompleksni, sa milion nijansi. Ja zagovaram unutarnju revoluciju: povratak čovjeka sebi. Svaki pojedinac je užasno bitan: njegov sadržaj, način na koji je on slobodan je važan za svako društvo. Nisam zagovornik krvavih revolucija. Svaki dan treba da bude jedna revolucija kroz koju pojedinac prolazi u odnosu na vlastito iskustvo.“

„Odlaženje, napuštanje, upuštanje u nešto novo je prevazilaženje sebe. Nisi završena priča. To shvatiš tek kada se krećeš, kada putuješ“, rekao je Tomaš povezujući lajtmotiv revolucije sa svojom ličnom topologijom.

„Kada moraš neprestano da uspostavljaš sebe – to doprinosi svakako malim intimnim revolucijama“, nastavio je dalje Tomaš. „Čovjek ne bi smio biti gotova priča dok god je živ. Pomjeranje kroz prostor nas vodi u prevazilaženje sebe.  Zna to biti i bolno“, opservira Tomaš, „otkidanje dijela sebe koje se zbiva onda kada čovjek nešto zauvijek napušta. Cesta i pomijeranje već jesu dovoljni da nas natjeraju da sebe sagledavamo kroz nove aspekte.“

 

 

Na pitanje o ulozi demonskog u poeziji, Tomaš kaže da je demonsko „i kada čovjek ne može da živi u porazu, kada pokušava da se na silu izdigne i poraz pretvori u pobjedu. Govorim i o diktaturama i onom političkom“, eksplicirao je Tomaš.

„Bog nije završena priča“, prešao je sa demonskog na božansko u odgovoru na sljedeće pitanje. „Čim postoji kao ljudska ideja, onda već time Bog postoji. Problem je što mi ne shvatamo slojevitost tih ideja.  Bez ideja, bez apsolutnog nestaje i naše žudnje za životom i počinjemo živjeti kao prazne ljušture. Zaboravili smo da treba da se radujemo i da budemo zadovoljna bića. Gubeći maštu i znatiželju, gubimo životnu radost.  Idemo kao mali diktatori koji vrište okolo i ne mogu da nađu zajednički jezik.“

Na pitanje o nacionalizmu, odogvara: „U kontekstu svega što se u istoriji dešavalo, jednostavno mi nije jasno kako ljudi nisu shvatili kako je država običan koncept. Teror domovine je u tome da joj na silu pripadamo. Najveći patriotski čin koji čovjek može da učini je da plati porez i to je to.“

Na kraju, na zadovoljstvo i insistiranje publike, Marko Tomaš pročitao je nekoliko svojih pjesama.

 

 

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA NADE VOJINOVIĆ

 

 

 

Tagovi: , , , , , , , , ,

 

Bez komentara

Budite prvi.

Poruka


 

 
 

Kalendar

December 2018
M T W T F S S
« Nov    
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31