Festival MIT dobija Umjetničko vijeće, žiri i nagradu

 

 

 

U maju 2019. u Zetskom domu dodjeljuje se prva “Balkanska carica” 

 

MIT  festival (Montenegro International Theatre), koji se  održava u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju, u svom petom izdanju ovog proljeća dobija nove i važne karakteristike koje ga uzdižu na novi nivo. Festival dobija svoj Statut, Umjetničko vijeće koje formira program festivala i koje će imenovati žiri, a biće dodijeljena i prva “Balkanska carica”, nagrada  za najbolju predstavu, koja će se dodjeljivati u okviru jedne od omiljenih teatarskih smotri.

Umjetničko vijeće MIT festivala čine: Paolo Magelli- pozorišni reditelj;  Gian Maria Cervo-dramski pisac; Dino Mustafić- pozorišni reditelj; Slobodan Milatović- pozorišni reditelj i Lidija Dedović- predsjednik Savjeta i umjetnički direktor Kraljevskog pozorišta.

Na predlog Umjetničkog vijeća u januaru biće imenovan žiri za dodjelu nagrade „Balkanska carica“, a njegov sastav biće poznat javnosti na proljeće 2019.

“Ovogodišnji MIT održaće se u periodu  od 6. do 17.  maja 2019. godine. Festival se pokazao važnim i potrebnim,  publici, stvaraocima i gostima, a u svom petom izdanju imaćemo prvi MIT sa ovim unaprijeđenim kvalitetima kao i posebne goste, te  truditi se da budemo sve bolji i da festivalom širimo međunarodni estetski fokus”, saopšteno je iz Zetskog doma.

MIT je u svojim prethodnim izdanjima bio revijalni festival, a izbor je bio na umjetničkom timu Kraljevskog pozorišta, koji je budno pratio šta se dešavalo u teatru u regionu, naročito kada je riječ o predstavama koje se tiču važnih društvenih tema.  Najbolje je birala publika. Od ovog proljeća, žiri će odlučivati ko dobija “Balkansku caricu”, nagradu nazvanu po prvoj predstavi koja je izvedena na sceni, kako piše Luka I. Milunović u knjizi „Pozorište Zetski dom, 1884 – 1896“, građevinski još nedovršenog Zetskog doma, prema istorijskoj drami knjaza Nikole I.

MIT, festival koji je publika zavoljela ostaje festival koji povezuje, pozorište na Cetinju ostaje mjesto u kome se sastajemo, razgovaramo, družimo i pružamo ruku jedni drugima. Akcenat ostaje na društvenom angažmanu publike koja dolazi u teatar, prevashodno na individualnom preispitivanju,  nakon čega se može mijenjati i svijet oko sebe i društvo u kome živimo, a sve to, imajući u vidu ideju zajedništva koju Kraljevsko pozorište promoviše.