Gordan Stojović – Priča o jednoj nevjerovatnoj Argentinki našeg porijekla




“JOLI”: ŽENA IZ LA TORDILJE KOJA JE ISPISALA ISTORIJU U VAZDUHU


Prije skoro 60 godina padobranom je oborila svjetski rekord i postala prva žena instruktor padobranstva u Latinskoj Americi, obilježivši jednu epohu. Ona je Vidosava “Joli” Vukadinović (Vidozaba “Yoli” Vucadinovich), rodom iz ove oblasti, iz San Husta čiji su roditelji porijeklom iz Crne Gore. Sada boravi u Kanadi i govori o svojoj “borbi protiv mačizma” i tom rizičnom padu koji je mogao da joj okonča život.

Sa čvrstim ciljem da dokaže da može da postigne isto što i muškarci, pa čak i da ih nadmaši, prije skoro 60 godina jedna žena je „razbila kalup“ u padobranstvu oborivši svjetski rekord u automatskom noćnom skoku. U pitanju  je Vidosava “Joli” Vukadinović (Vidozaba “Yoli” Vucadinovich), rodom iz La Tordilje, koja je 4. novembra 1961. godine, sa 22 godine, postavila rekord skokom sa visine od 8.833 metra. Joli je postala prva žena instruktor padobranstva u Latinskoj Americi. Osnovala je Klub “Bijeli orlovi” (Águilas Blancas), specijalni korpus padobranaca policije Kordobe i bila pilot aviona. Obilježila je epohu kada su žene počele da budu glavni junaci u aktivnostima u kojima je preovladavalo muško prisustvo. Trenutno živi u Londonu, provincija Ontario u Kanadi i u svojoj 81. godini kaže da je „borba protiv mačizma u to vrijeme bila veoma teška, ali uspjela sam da uradim ono što sam željela“.

U intervjuu za GLAS SAN HUSTA (LA VOZ DE SAN JUSTO), „Joli“ iz Kanade priča kako se rodilo njeno interesovanje za ovaj sport, o borbi protiv „muškosti“ tog trenutka i o tom skoku koji je obilježio prije i poslije u istoriji padobranstva.

“Padobranci su mi zagorčavali život jer nijesu željeli da jedna žena bude poput njih”, rekla je Joli”


Strast koja se rodila iz tuge

Usred tuge zbog smrti svoje majke, Joli je pronašla „izlaz“ u padobranstvu. “Bila sam veoma vezana za mamu. Umrla je u  Kordobi kad sam ja bila tinejdžerka. Bilo mi je veoma loše, nisam jela, nisam spavala i jednog dana su me prijatelji pozvali da skačemo padobranom blizu kuće”, priča Joli. „U tom trenutku sam pomislila da je to možda prilika da mi se nešto dogodi, da okončam svoj život i da se ponovo sretnem sa majkom“, nastavlja priču. Ali, daleko od toga, Joli je u sportu otkrila strast koja joj je „spasila život“. „Dopadalo mi se da se osjećaam kao gospodarica univerzuma dok sam skakala slobodan pad“, tvrdi Joli.

Na jednom od mnogih predstavljanja. Svi su željeli da se slikaju sa njom.


Borba protiv mačizma

U jeku epohe u kojoj je jačala mačo kultura, a pogotovo u sportu, ova žena je uspjela da sruši paradigme i pokaže da je „moguće“. “Niko nije mislio da ću nastaviti sa ovom aktivnošću, jer je to bila ‘muška stvar’. Padobranci su mi zagorčavali život jer nisu željeli da jedna žena bude poput njih”, priznala je Joli. Uprkos tome, nikada nije odustala, već naprotiv, „to mi je dalo više snage“, rekla je. “Nastavila sam da se borim i skačem, a 1959. godine postala sam instruktor padobranstva, jer sam samo sa ovom diplomom mogla da radim ono što sam željela; u suprotnom,  muškarci mi nisu dozvoljavali”, pojasnila je.

Joli sa svojim učenicima u školi “Bijeli orlovi”

Godine 1961. otvorila je sopstveni klub u Kordobi –  “Bijeli orlovi” (Aguilas Blancas), u kojem su mnoge žene sticale početna znanja. “Uvijek sam se borila protiv mačizma; muškarci me nisu voljeli jer su uvijek mene zvali da skačem u različitim djelovima zemlje; ne zato što sam bila najbolja, već upravo zato što sam žena, to je bilo nešto novo za to vrijeme”, rekla je žiteljka La Tordilje.


“Radila sam stvari koje se muškarci nisu usuđivali”

“Nisam bila baš dobar padobranac, ali sam se usuđivala da radim stvari za koje muškarci nisu imali hrabrosti”, rekla je Joli. Takođe, ispričala je da je “na silu” postala pilot. “Po dobijanju instruktorske licence, iz kluba su od mene zahtijevali da postanem i pilot, ali kasnije sam saznala da to nije bilo potrebno. Postavili su mi tu prepreku misleći da neću proći kurs, ali uspjela sam.” U vezi sa stvarnošću u kojoj žene danas žive, stičući prednost u različitim oblastima života, Joli je izrazila da je „veoma srećna što su stvari danas drugačije“. Njen posljednji skok bio je u Kanadi 2003. godine, prilikom kojeg ju je nezgoda u snijegu spriječila da nastavi sa ovom aktivnošću.


Skok koji je obilježio prije i poslije

Sa 22 godine, 4. novembra 1961. godine izvela je “skok svog života”

4. novembar 1961. bio je„ ključni“ datum za Joli i za čitavu zajednicu padobranstva, pošto je svojim skokom, po noći i sa 8.833 metra visine, postavila svjetski rekord. S tim u vezi, bivša padobrankinja je objasnila da postoje različite vrste skokova, zapravo je i sama izvodila mnoge, ali rekord je postavila u takozvanom automatskom noćnom skokom. „Za razliku od slobodnog pada, padobran se otvara automatski.” Joli je podsjetila da ju je ovaj svjetski rekord mogao koštati života i da je možda to razlog što još uvijek nije ovjeren. “Padobrani nisu bili pogodni za tu visinu, jer su podržavali brzinu do 140 km/sat, a brzina vjetra bila je 300 km/sat”, priznaje. U svojoj priči, Joli se prisjetila da “su mi se pokvarila oba padobrana, originalni i onaj za hitne slučajeve; takođe i maska sa kiseonikom, usljed čega sam na zemlju stigla onesviješćena, ali spasila sam se jer su mi tkanine koje su letjele oko mene omogućile da brže stignem a da se ne ugušim.“


Alegorijski mural, omaž rodnog grada

Proteklog 8.  marta, tokom proslave Dana žena, opština La Tordilja odala je posebnu počast Vidosavi “Joli” Vukadinović (Vidozaba „Yoli“  Vucadinovich), koja se sastojala od otkrića spomenika u njenu čast. Smješten je u parku opštinskog Istorijskog muzeja, na južnom ulazu u grad. Djelo čiji je autor Andrea „Nina“ Moja – poznata umjetnica iz provincije Kordoba – ima oblik ugaonih zidova koji predstavljaju krila aviona. Unutra su simbolični oblici padobrana (u vidu otvora u zidu).

Spomenik smješten u Muzeju, priznanje grada u kom je rođena

Na ovaj način mogu se vidjeti zapisi na zadnjem zidu, omogućavajući tako ljudima koji posjećuju ovaj spomenik dinamičan prikaz i obilazak. Još jedan detalj su siluete oblaka koje predstavljaju visinu obrađenu u visokom reljefu u betonu. Cjelokupno djelo biće patinirano u plavim tonovima koji predstavljaju nebo. Na glavnom zidu nalazi se počasna ploča od strane vlasti, a na drugom priča o postignutom rekordu.


Kao izvor korišćen „ La voz de San Justo“ ( Glas San Husta)


1 Comment

  1. Gordan je genije, sve suprotno od onoga sto Crne Gore ima u vlasti i opoziciji, kretivnost, snaga, znanje i pozitivna ljubav prema CG.

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


eighteen − one =