Ivona   Vujisić

Grzegorz Łatuszyński „Czarnogórskie klimty” Ogląd literacki i dziennikarski

Gžegož Latušinski ”Crnogorska klima” Književni i novinarski pregled

  • Jak się rodziły Czarnogórskie klimaty?

Dugi niz godina fascincaije ovom zemljom, njegovom literaturom, istorijom, tradicijom rodili su u meni želju i interesovanje za Crnom Gorom. Sve je počelo od mog studentskog čitanja – od velikog Gorskog vijenca  crnogorskog  vladara Petra II Petrovića Njegoša, pjesnika tek petnaest godina mlađeg od Adama Mickejeviča i Aleksandra Puškina. Pisac uporedjuje Crnu Goru sa površinom poljskog lubuskog vojvodstva čiji je broj stanovnika koliko i četvrtog po veličini u Poljskoj grada Vroclava. Neće se kako kaže u knjizi baviti ekonomskim analizama i sociološkim pitanjima, jer nije to njegova oblast. Na Crnu Goru gleda okom pisca i novinara i tako je pokušava predstaviti, malo prozom, malo pjesmom, malo eseistkom i publicistikom, sa nadom da će se tekstovi o njoj uzajamno upotpunjavati i oslanjati jedan na drugi, uspostavljajući bliske odnose sa Čitaocem, pružajući mu fakte i emocije koje te fakte oživljavaju. Smatra da sve što se može naći u enciklopdijama i na internetu je manje vrijedno od onoga što je iskušeno i proživljeno. -Ako bih morao drugačije, kaže autor – ostavio bih pero i bavio se nekom drugom korisnom aktivnošću ili uzeo kramp u ruke, jer fizički rad može biti stvaralački i dati čovjeku mnogo satisfakcije što sam u više navrata potvrdio u kontaktu sa Crnogorcima. Bili su navknuti na aktivan život, vječito ratovanje sa sabljom u ruci i odbranu svog planinskog parčeta zemlje; cijenili su hrabrost, čast, poštenje, pouzdanost i posvećenost; bili životni i istrajni kao vukovi. Sada su to otvreni ljudi, srdačni, sa velikom urođenom inteligencijom, nezavisno od stepena obrazovanja, sa kojima lako stupate u kontakt, vodite zanimljive razgovore ispunjene životnom mudrošću dobijenom u najtežim geogrfskim i istorijskim uslovima, prenošenu sa pokoljenja na pokoljenje u živim i danas poslovicama i govorima. Možemo samo da im pozavidimo na ljubavi koju pokazuju prema svojoj domovini, istoriji, osjećaju dostojanstva i ponosa koje nose sa sobom.

  • Perspektywa historyczna / Istorijska perspektiva

Autor govori o Crnogorcima kao hrabrom narodu koji je češće umirao u ratu nego prirodnom smrću, a kako su umjeli da vode bitke govori samo činjenica  da su u bici na Vučjem dolu koja je trajala jedan dan ubili 2700 Turaka, među njima 186 oficira. Opisuje crnogorsku istoriju, izmedju ostalog i najistaknutijeg crnogorskog vladara XIX vijeka vladiku Petra II Petrovića Njegoša kao čovjeka sa posebnim talentom za vođenje politike zahvaljujući kome je, dosta unazađena Crne Gora, pod njegovim vođstvom prerasla u savremeniju, bolje organizovaniju i uredjeniju državu, ali i posebnim književničkim talentom (autor Gorskog vijenca, koji se može porediti sa Puškinovim „Evgenijem Onjeginim” i poljskim „Panem Tadeušom”); Nikolu I Petrovića Njegoša, kao vladara koji je ojačao crnogorsku državu iznutra, pobrinauo se o obrazovanju, kulturi, uredio pravo i podigao medjunarodni značaj i prestiž Crne Gore; Podgoričku skuštinu, Kraljevinu SHS, Titovu Jugoslaviju, Miloševićevu Jugoslaviju, raspad Jugoslavije, SRJ, dolazak na vlast Mila Djukanovića, odvajanje Crne Gore od Srbije-referendum 2006…(„Zahvaljujući tome što su obje države i Srbija i Crna Gora našle mnogo dobre volje da održe valjane, čak bliske odnose, postoji nada da će se crnogorska zajednica ujediniti  kao što se ujedinila poljska nakon podjela”)

 

  • O antologiji nakon njenog objavljivanja dr Vojćeh Kališevski u eseju pod iznenađujuće prostim, informativnim nazivom „Pjesme koje su (postoje)” je napisao:

 

„Bašta crnogorskih pjesama. Tako egzotična i tako – čini se – nerealna, od ranije nepostojana, kao nijema. I evo otvara se sa Gžegožom Latušinjskim, postoji i iznenađuje svojom raznolikošću, tonalitetom, perspektivom slika, promjenljivošću raspoloženja. Ona je mjesto kroz koje se prostiru granice svjetla i sjenke. Bojno polje i polje odmora. Ono je mjesto čovjeka na zemlji.”

„Svaka pjesma crnogorske antologije Gžegoža Latušinjskog može da nas odvede drugim putem, može da nam otvori druge perspektive. I svaka – što je zaista neobično – čineći djelić cjeline, ne gubi sopstvene konture”.

 

  • Milovan Djilas

Razgovor o vremenuh kada je M. Djilas bio potpredsjednik Jugoslavije, vremenu kada je posumnjao u komunizam koji je po njemu ustvari bio industrijski feudalizam, o  vremenu nakon smrti Staljina kada su Tito i dio vlasti težili usporavanju procesa demokratizacije čemu se M. Djilas usprotivio i kritikovao Tita zbog toga; o njegovoj viziji približavanja istočnih zemalja Evropi i preko nje Americi kroz ekonomsku i kulturnu povezanost; viziji svijeta na kraju milenijuma bez rata izmedju Varšavskog i Atlantskog pakta i bez nuklearnog rata

  • Mirko Kovač

Razgovor sa istaknutim hrvatskim, srpskim i crnogorskim piscem o političkoj situaciji u Jugoslaviji kroz prizmu martovskih studentskih demonstracija na Trgu Republike u Beogradu protiv politike srpskog nacionalističkog predsjednika Slobodana Mloševića; podrška M. Kovača omladinina protestima koji su po njegovom mišljenju prva sekvenca budjenja demokratije.(1991.)

  • Jevrem Brković

Razgovor sa istaknutim crnogorskim pjesnikom o raspadu Jugoslavije i procesu osamostaljenja pojedinih njenih republika; protiv stvranja Velike Srbije, protivljenu Hrvata takvoj politici, o Božićnom ustanku Crnogoraca 1919.; osamostaljenju i nezavisnosti Slovenije i Hrvatske o Miloševićevoj Srbiji i odnosu  prema Crnoj Gori za vrijeme Momira Bulatovića i početku udaljavanja od Srbije sa Milom Djukanovićem na čelu; o situaciji u Crnoj Gori nakon rata sa NATO-om; o gubitku podrške Evrope i Amerike Miloševićevoj politici i prognozama njegovog odlaska u Medjunarodni sud u Hagu; vjerovanju u crnogorsku nezavisnost.. „Nakon diktatora Miloševića Balkan nikad neće biti „bure baruta”. NATO rat iz vazduha će promijeniti sve odnose na Balkanu.. multikulturalizam i multietničnost će konačno biti ukorijenjene kao prava balkanska vrijednost.”

  • Nikola Gvozzdenović

Razgovor sa Nikolom Gvozdenovićem, osamdesetogodišnjim istaknutim crnogorskim slikarem koji je bio inicijator, osnivač i prvi dekan Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju; njegovom svijetu van politike i ljubavi prema Crnoj Gori; o radu sa studentima kao profesor likovnih umjetnosti; crnogorskim istaknutim slikarima Lubardi, Miodragu Dadu Djuriću i radu sa studentima (Govorili su na Akademiji: Ako nekoga niko nije umio da nauči, neka ide kod Gvozdenovića, on će ga naučiti”).

 

 

 

 

Tagovi: , ,

 

Bez komentara

Budite prvi.

Poruka


 

 
 

Kalendar

November 2017
M T W T F S S
« Oct    
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
27282930