Poštovani pośetioci, predstavljamo vam izbor pjesama Sonje Padrov Tešanović iz Herceg Novog. Pjesme su namijenjene najmlađim čitaocima. 

 


 
 
Sonja Padrov Tešanović  rodila se 1967 godine u Osijeku, đe je završila i školovanje. Udata, majka dva sina, živi i radi u Herceg Novom. Većinu pjesama i priča koje je napisala posvetila je svojoj i svoj drugoj dobroj đeci.

 

 

 

 

 

BABA I DEDA
Volim te još od malih nogu
i ništa tu promijenit ne mogu!
Volim te još od pelena i kolica,
od prvog pogleda na vratima jaslica!

Volim te još od školskih dana
i tada si bila, jedina prava!
Volim te još od fakulteta,
za me si bila misica svijeta!

Kada si izašla iz porodilišta,
od tebe i bebe ne voljeh više ništa!
I kad smo počeli dobijati bore…
moja ljubav bješe veća neg’ more!

Voljeh te tako cijelog života,
’oću da priznam, nije sramota!
Nek unuci pričaju djeci u školi,
kako njihov deda, babu voli!

Jer… voljet ću te i poslije smrti,
zbog tebe, meni se Zemlja vrti!
A kada jednom… i ona stane…
Bila si i ostala… jedina za me!

 

BARKA
Kupio sam barku moćnu,
zavide mi svi u selu!
Sa njom ću na vožnju noćnu,
obići ću Boku cijelu!

Ribolovac svjetskog glasa,
neustrašiv morski vuk!
Kapetana Kuke klasa…
za more baš… imam njuh!

Moja barka baš je strava
i ime je njeno bitno…
nek se zove MORSKA KRAVA…
a ne neko biće sitno!

 

BOJLER
Talase sam snažno sjeko,
Hrabar gusar… svak bi reko!
Kad zaronim i zaustavim dah,
i strašnu ajkulu pretvorim u prah!

Plivam brzo, skoro ko gliser,
noge mi u vodi postaju elise,
još kad na njih stavim peraje…
sve mi ribe odaju priznanje!

O mojim vještinama u vezi vode,
non-stop se prepričavaju zgode!
Savršeno se snalazim u vodi…
Stvarno mi prija… stvarno mi godi!

Al’ noćas se dogodilo nešto…
Nimalo fer!!!
Mama je zaboravila uključiti bojler…
A kad nema tople vode,
nije baš lako izvoditi ove zgode!!!

 

CRNOGORSKA…SENTIMENTALNA…
Ich liebe dich!
I love you!
Io ti amo!
Dođi amo,
da ti rečem dvije…
što se u ovijem riječima krije!!!

Nije lako, jednom đetiću,
sa Lovćena, sivom tiću!
Uf, što je teško, jado crni…
Ođe pred očima sve mi se crni!!!

Junačko srce, sašlo u pete,
tako mi, čoče, riječi svete!!!

Mnogo smo bome, time dobili,
što kupismo telefon mobilni!
Pa možeš reći što ti se svidi,
a da te niko živ ne vidi….
ne reci nikom, molim te….
tako mi čojstva… VOLIM TE!!!

 

ČOVJEK
Kada bih bio životinja neka,
bio bih mačor, što miša čeka!
Znam da je sa moje strane ružno,
al’ ne bih bio insekt, sem ako je nužno!

Bio bih životinja, neka, pažnje vrijedna,
a ne neka živuljka, jadna i bijedna!
Lav, majmun, slon, kit ili ptica?
Izbor mi je pun nedoumica!

Ne mogu više da lupam glavu,
dobio sam na lotou sedmicu pravu…
Čovjek sam.. .a od kad je svijeta i vijeka,
nema savršenije životinje od čovjeka!!!

 

DA JE VIŠE PARA
Na more bih išao ali bura duva,
a hladnoga mora treba da se čuva.
I sunce je prejako, strava kožu prži,
najbolje je onom ko se hlada drži!

Na planinu da idem, to bi bila zgoda,
skijanje i sankanje, to je glavna moda!
Al…taj silni snijeg i vjetar kroz kosti,
prehladno je to za mene, Bog nek mi oprosti!

U banju da odem… za to sam još mali,
u banju se ide kad ti nešto fali!
Meni su za sada sve koze na broju,
u banju ću otići za godinu koju!

To su samo, eto, bile misli moje,
iako je najbolje bit kod kuće svoje!
Ali… onda… opet… crv mi umom hara,
valjalo bi otić’ negdje, da je više para!

 

ELEKTRIČNA ENERGIJA
Tatu sam pitao,
kako sam postao?
A on je na tren…
bez teksta, ostao!

Minut il’ dva…
I šutnja je prestala;
– „Rodio si se zato…
Što je struja nestala!“

Nije mi jasan odgovor dao!
Na šta je mislio?
Ko bi ga znao!!!

 

IZNENADNI GOST
Iz šetnje, kada zakasnim kući,
mama misli, treba me tući,
al’ tata kaže: pusti nek živi,
i mi smo tako nestašni bili!

Jedinicu kada donesem kući,
tada me tata želi tući,
al’ mama kaže: nemoj ga biti,
sutra će on to ispraviti!

Vidite i sami, šalu na stranu,
moji roditelji imaše manu!
Uvijek je neko pružao spas,
a ja živio tristo na čas!

Al’ iznenada, deda u goste banu,
i odmah shvati roditelja manu!
Reče… unuka moga previše volim,
da bi ovo mogo da dozvolim!
Promjenit ćete ponašanje,
odma’ od jutra…
ako malom želite bolje sutra!

Još uvijek ne znam ko ga je zvao,
al’ lagodan život za mene je stao!
Često sam mislio, šta im je pomenuo,
te mi se život sav preokrenuo!

Sada u školi radim ko profa,
mogu vam reći, klinci su katastrofa!
Odlično koriste roditeljske mane,
jedva čekam… da im deda bane!!!

 

KORPA
Kako sam samo nokte jeo,
otkad sam nju u školi sreo!
Nemoj ništa da se čudiš,
zaljubih se, da poludiš!

Dozvolu za ovo nisam tražio,
ja sam za glavnog frajera važio!
Bio sam visok i dobro građen,
vaspitan, kulturan i uglađen!

Mislio sam, toga proljeća,
desila se ljubav stoljeća!
Ona manja a ja veći,
nema kraja mojoj sreći!

Ali, ona je imala jednu manu,
ko da je pripadala nekom klanu,
koji voli momke žgoljave i sitne,
a ne ovakve snažne i bitne!

Pomislih:
“Ko joj je kriv, ne zna šta gubi,
al’ o ovoj korpi, cijela škola trubi!“

 

LJUBAVNA PRIČA
Misliš da sam laf,
uvijek spreman, na gaf!
Da sam pravi džek
i imam poseban šmek!

Da sam neviđen lik,
snažan, kao bik!
Da sam najveća faca,
što svijetom gaca!

Sve je to zato, mala,
što bi mi srce dala!
Zato što ti se sviđam,
a mala si da te viđam!

Al’ kad u školu pođemo,
u prvi razred kad dođemo!
Bit ćemo spremni…
A ne kao u vrtiću…
Za prvu, pravu, ljubavnu priču!!!

 

MAJMUNSKA POSLA
Vjetar pirka, lišće šušti,
a majmun na grani banane ljušti!
Dok ga gledam, mislim o lekciji,
na biologičarskoj sekciji!

Oni su mirni, ne vode rat,
svi se poštuju ko brata,brat!
Tu je na snazi prirodni odabir,
svuda vlada harmonija i mir!

U evoluciji se izgleda, potkrala greška…
ne tako strašna, al’ za priznat’ teška!!!
Izgleda da su oni od nas postali…
a mi na nižoj grani, ostali!!!

 

OLIMPIJADA
Olimpijada je uvijek u svečanom tonu,
takmičari se ponašaju po bontonu!
Fer plej je na snazi, to svi znaju,
na terenu izgaraju i maksimum daju!

Uživam da gledam… pa uz mnogo rada,
možda bude jedna i moja olimpijada!
Do nje doći, to sportisti znaju…
Sve treba da daju i dugo da traju!

Zato ja treniram i pomalo maštam,
na terenu sebi greške ne opraštam!
Još sam mali al’ srce mi gori,
da uzmem medalju sebi i zemlji koju volim!

Olimpijada je parada vrhunskoga sporta,
dolaze sportisti različitih sorta,
ali svaki misli i u sebi moli,
da uz drugo dvoje na postolju stoji!

Zato neka olimpijski plamen vječno gori,
da uz sport svi postanemo ljudi bolji!
Medalju neka uzme bijeli, crni, žuti…
Da se igramo i volimo, a ne da smo ljuti!

I zato krugovi olimpijade nek opašu planetu,
i uvijek neka pobijede najbolji na svijetu!!!

 

PJESMA UTJEHE
Vjerujte mi na riječ!!!

Protezu kada prestanem nositi,
zubima svojim ću se ponositi!
Akne kada mi siđu sa nosa,
lice ću imati ko jutarnja rosa!

Noge kad se povežu sa tijelom,
smatrat će me remek djelom!
Glas kad mi prestane mutirati,
moći ću u operi ordinirati!

Ruke kad prestanu da se klate,
bit ću ko momak sa plakate!
Klempave uši, kad dođu u normalu,
ma bit ću ko za reklamu!

Ovaj proces… predugo traje,
iako na kraju, rezultate daje!
Nekad ću zgodan momak biti,
al’ treba pubertet preživiti!

 

PJEVAC-BUDALA
Tek što su se sinoć ugasila svjetla…
Odmah sam začula našeg pijetla!
Taj je poludio, skroz na skroz,
smiješi mu se šerpa, kao loz!

Oko ponoći on stalno kukuriče,
kokoška nijedna od umora ne miče,
podočnjake gaze kokošije noge bose,
prestale su čak i jaja da nose!

Ali jedne noći… tata skoči:
„Eee, sad je gotov, tako neće moći!“
Kad… u dvorištu, jedan lisac, mlađi…
upravo se spremao neviđenoj krađi!

Tako je pjevac sprečio strašni prizor,
uramljena mu slika krasi televizor!
Tata je pričao i svima se hvalio…
Al’ jednu činjenicu je zanemario!!!

Naš pjevac se i dalje u ponoć drao,
iako više niko nije kokoške krao!
Sve ono sa liscem slučajnost je puka,
priznat to selu bila bi bruka!
Al’ šta da se radi, kad istina je prava…
Naš pjevac, u stvari je… BUDALA!!!

 

SEZONA KUPANJA
Idem na plažu, premda je hladno,
kažu da more još je gadno!
’Oću da budem u fazonu
i otvorim kupačku sezonu!

Mogu da dobijem i upalu pluća,
noge mi drhte,poput pruća!
Ostat’ ću zdrav, uzdam se u Boga,
samo da dopre do uveta tvoga!

Pričat će svi: “On ima petlju!“…
A ti ćeš htjeti sa mnom u šetnju!

 

SNAGATOR
Želim da budem jak i velik,
otprilike kao Baš Čelik!
Da budem kao Herkules snažan,
visok, mišićav i vrlo važan!

Da budem jedan, čovjek Džambo…
da me od milja zovu Rambo!
Od Popaja da budem na boljem glasu,
svi da se dive, mome stasu!

Ko to ne može da shvati.
Na ovu adresu, nek se obrati;
– zabavište – RAZIGRANI VJETAR
budući snagator, Petar!!!

 

STOMAK
Ljubav mojih roditelja bila je čudo
i mamin je stomak počo rasti ludo!
To sam se ja bio dogodio…
I poslije nekog vremena rodio!

U prvo vrijeme bilo je kul,
kuća nam je stalno bila ful!
Ujne, strine i tetke pune mašte,
čeprkaju oko mene, kao oko bašte!

Moje korake i riječi prve, meke…
zapisivali su u teke neke!
Ludo su me mazili i voljeli,
ni u čemu nisu mi odoljeli!

Ej… ljudi, dobro sam prošao,
što sam na ovaj svijet došao!
Mogu da imam sve što biram…
I šta god hoću, mogu da diram!

Tek sam se bio razigro po svijetu…
Uživo u igri, pjesmi i cvijetu!
Kad ispred mene, ugledah čudo…
Mamin stomak, opet poče rasti ludo!!!

 

STOP ŽELJAMA
Moje želje bile su skromne,
ne ko kod neke djece… ogromne!
Ja sam želio nekog ljubimca,
papagaja, mačku, il’ kanarinca!

Želio sam nekog,da ga ja pazim,
brinem o njemu i da ga mazim!
Mama mi reče: “Ispunit ću ti želju!“
Ne bješe kraja mome veselju!

Bio sam strpljiv, kao što treba,
al’ umjesto ljubimca, stigla je beba!
Sad ga svi čuvamo i volimo…
O drugom ljubimcu i ne zborimo!

Ne usudim se više… da tražim išta,
jer kod mojih roditelja, posla nisu čista!
Svaku moju želju shvataju globalno…
I ispunjavaju je… nije normalno!!!

 

TROGODIŠNJI PORTRET
Ne razlikujem boje? Pa šta?
Ne znam ni kol’ko su dva i dva!
Ne umijem još da koristim pribor,
al’ zato vežem živce u čvor!

Tako sam slobodan, s godine tri,
što bi Englezi, rekli…fri!
Imam maštu, pa to je strava,
naučna fantastika za me je šala!

Dnevno istrčim jedan maraton,
a glasne žice jake ko megafon!
Za tren oka svuda se stvorim,
i vjerujte, nikad se ne umorim!

Brz sam skoro kao kometa,
kada me privlači određena meta!
U tijelu mi igra svaki atom,
dok sam prljav il’ umeljan blatom!

Zbog zločestoće ne bi’ se nikad, kajao…
Dobar sam, ko da me sami vrag vajao!
Al’da nije mene i meni, sličnog svijeta,
potpuno dosadna… bila bi planeta!!!

 

 

 

Tagovi: , , ,

 
 

Kalendar

May 2018
M T W T F S S
« Apr    
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031