Rođena 10. juna 1980. godine. Živi i radi u Podgorici, gdje je završila osnovnu i srednju školu, a 2005.godine diplomirala na Pravnom fakultetu.

Jelena Aleksic PetrovicOd 2011. godine autor web portala Plava zvijezda. U pitanju je autorski sajt koji se može pratiti na adresi www.plavazvijezda.com, kao i na istoimenoj facebook stranici. Sadržaji sajta su: intervjui sa poznatima i onima koji će to tek biti, reportaže sa detaljima koji nam svima znače, umjetnost i oni koji je stvaraju, kultura, istorija, poetski konkursi, poezija.

Od 2007. godine je član Planinarskog kluba Gorica iz Podgorice, otkada povremeno objavljuje putopisne reportaže u dnevnom listu “Pobjeda”.

“Jedan brazilski pisac je rekao: “Visoki planinski vrhovi koji nas okružuju kao da govore da se tu nalaze samo da bi izazivali čovjeka. I da čovjek postoji samo zato da bi prihvatio čast tog izazova.” A pjesnik Pablo Neruda je rekao: “Lagano umire onaj koji ne putuje”. I ne moraju ta putovanja biti tamo, preko granice. Ne, sasvim je dovoljno okrenuti se tu oko sebe, među svoja brda, svoje planine, svoje kanjone i rijeke. Među granice svoje države. I odmah živimo! I to osjećamo!”

“I gledaju nas prijatelji sa čuđenjem. Ne razumiju toliku ljubav prema prirodi, državi, sebi, Stvoritelju. Ne razumiju ni toliku upornost da stignemo do planinskih vrhova, ni sreću kada uspijemo. Ne razumiju ni nedeljna rana ustajanja, ni proliveni znoj dok idemo ka vrhu, ni rumenilo zadovoljstva.”

U vrletima tih izazova odjeknulo je i jedno DA… Naime, Jeleni su planine donijele mnogo radosti i poezije, ali i ljubav. U braku je sa planinarem iz istog kluba od 2011. godine.

“To je zanimljivo. Naime, u nekom od godišnjih Biltena “Gorice”, upisala sam kao najavu za period koji predstoji: “Rađaće se nove ljubavi, čiste i lijepe… Tako je to kada si planinar.” A onda je na kraju 2011. godine došla prilika da napišem najnoviji rad za isti Bilten i u njemu se prisjetim te rečenice. I desila se ljubav, jer tako je to kad si planinar! Naime, u toku te 2011.godine u Planinarskom klubu Gorica su sklopljena tri braka i sva tri između planinara i planinarki koji su se upoznali baš u našem klubu.”

Tokom 2013.godine se klub obnovio najmlađim planinarima. I prinova Jelene i njenog supruga je na putu.

Nada se da će njena neobjavljena zbirka poezije “Plava zvijezda” naredne, 2014. godine ugledati svjetlost dana. Do tada vrši promociju pjesama na internet portalima i učestvuje na poetskim konkursima i festivalima.

Dobitnica je nekoliko priznanja, od kojih je do sada najznačajnija druga nagrada za rukopis Amajlija na takmičenju za mlade pjesnike na Ratkovićevim večerima poezije u Bijelom Polju.

U slobodi izbora,
koja nam je data svima,
biram da “ja budem promjena
koju želim vidjeti u svijetu!”
(Mahatma Gandi)

 
 

Jelena Aleksic Petrovic - Izbor poezije

 

Svemir tebi – svemir meni

Zagrizla sam oblak
i pustila da iz njegove klice
u meni izraste novi!

Zagrizla sam krak zvijezde
i pustila da u meni
izraste nova i plava!

Pojela sam i djelić sunca,
progutala kapsulu plavetnila,
plućima usisala šarenilo
i mrak,
i sad je čitav svemir
stao u mene!

Dajem ti sebe na dar!

 

Golubovi

Ma kakve zvijezde!
To su bijeli golubovi
raštrkani po nebu.
Lete za suncem,
udvaraju se mjesecu
i poput golubova
prenesu poruku
i vrate se na svoja mjesta.

Ma kakvi da su
stalno na nebu!
Razlete se samo noću
ali jutrom se usele
u sanjive oči dječaka
srećne što imaju gnijezdo.
Jutrom se uvuku u
nemirne vlasi djevojčice
koja zna da ih prepozna
oko sebe na drugima.
I zbog toga se ona smije
i samo zbog toga ona ima
najljepši osmjeh.

Ma kakve zvijezde!
To su bijeli golubovi
raštrkani u nama.

 

Plava zvijezda

Na jedan dan
smo se izmiješale.
Ja sam ušla
u srce zvijezde
a njen duh je ušao
u moje.
I čitav dan je trajala
ta zamjena.

I zato sad razumiješ
kako sam ti onomad
poslala
razglednicu iz Nedođije.
Mogla sam i fotografiju
ali bilo me strah
od tvog straha.
Sad valjda znaš
i da ne blefiram
kad ti kažem
da znam gdje je
Nojeva barka
i da ti mogu poslati
pjesmu sa nje.

Znam i kako
se poljupci ostavljaju
po vasioni
i koje treba otvoriti oko
da bi ih vidjela sa zemlje.
Znam i kako ruža
zatrudni
i kako se sunce
razmnožava u zvijezde.

Na jedan dan
smo se izmiješale.
Ja sam ušla
u srce zvijezde
a njen duh je ušao
u moje.
I čitav dan je trajala
ta zamjena,
i za čitav život
ostaje da pamtim
kako je gledati
očima zvijezda.

Ipak sam srećna
što ostajem čovjek.

 

Planina

Donosim ti večeras
drugačiju sebe na dlanove.
Donosim ti miris snijega,
odlučnost stope,
ljepotu želje i truda.
Duša mi večeras
miriše drugačije.
Pomiriši me.
Udahni me u sebe
i postani planina.

Suka, 1214 metara iznad mora, opština Podgorica

 

Cipele

Kažeš za moje cipele
da su pohabane i nije ti jasno
kako mogu u njima hodati
svojim Postojanjem
i biti dostojna istog.
Odgovoriću ti – u tim cipelama
sam svoje fizičko srce spojila
sa jezgrom svoje duše
i tim jedinstvom svoj duh
oslobodila iz kandži ropstva.
A ti se i dalje čudiš.

Kažeš za moje cipele
da su prašnjave i nije ti jasno
kako mogu u njima blistati
neobičnim sjajem
i biti dostojna istog.
Odgovoriću ti – u tim cipelama
sam sa staze mladalačkih snova
otišla na ogromnu pozornicu poezije
i tim letom krila svog duha izbavila
iz zatvora sumnji.

Ti se i dalje tako isprazno čudiš,
a ja ću ti reći i to da sam
u tim cipelama riješila Andrićevu
težnju i prebrojala sve
hercegnovske stepenice,
gazila putem prve pjesnikinje
u mojoj maloj zemlji
i sjedjela pod najstarijim stablom
koje u svakoj šupljini sebe
krije tajnu i mog Postojanja.
A ti se i dalje čudiš.

Sa njima na nogama sam
svoje prvo bjelilo platna izmazala
kolekcijom slikarskih boja,
dala ti povod da pričaš o mom
slikarskom umjeću,
a onda sam ne čekajući tvoj sud
otišla dalje da natopim nove
slike preslikavajući ih sa odsjaja
moje duše koje ti i dalje
ne razumiješ. O pobogu, šta bi
radio kad se ne bi neprestano
zanosio mnome?

I uveče kada ih skinem
i stavim pored onih salonskih one će,
iako pohabane i prašnjave,
sijati jače nego najnoviji par do njih.
I u tom plamu će otići u vječnost.
A ti i dalje razmišljaj o njima.
Govori i dalje da nisu dostojne
sjaja u mojim očima,
ali ne zaboravljaj da i ti na nogama
nosiš cipele koje će jednom
otići u vječnost.
Sa kakvim pričama
i kolikim talogom prašine?

 

Da sam…

Da sam se samo sjetila
ućutala bih onomad sebe.
Natjerala bih se
da prekinem da vičem,
da tražim,
grebem
i uzaludno čeznem.
Ućutkavamo druge
a kad bi sebi prekinuli
unutrašnji vrisak
tek tada bi zabrujao
potok u kojem je sve.

Da sam se samo sjetila
dala bih Ti ruke.
Vodio bi me Ti stazama
i uzimao jaram zaludni
sa mojih pleća,
kao što si i obećao.
Srce bi mi danas kucalo šire
a korak bi bio lakši
i hrabriji.
Al’ da sam se sjetila tada
možda ne bih naučila
da izborim
prostranstvo
ovog danas.

I Tebe u njemu….

 

Ti, Antić i komete

Nijesam ja više balava
za takve stvari.
Nijesam, pa iako
te držim za ruku dok hodamo,
iako se privijam noću
uz tebe
i još uvijek ti čitam
Antića na klupi u parku.

Nijesam ja više balava
za takve stvari
već u zelenilu očiju
bolje nego ikad
švercujem planine,
a tvojim očima
mi i dalje počinje nebo.

Kad niko ne vidi
udahnem i malo sunca
pa kad te poljubim
prenesem ti sunčani virus.
Kad niko i ne sluti
uhvatim kometu u letu
pa od nje izrendam prah
koji posipam
neprimjetno iz džepova.
I onda zemljom
izrastu zvijezde
a ja i dalje te držim
za ruku dok hodamo…

Nijesam ja više balava
za takve stvari
već uspjela sam odrasti
do djeteta.
Zato te istinski volim.

 

Sa tobom…

Stavi me u obod
svog šesira.
Sakrij me njegovom
hladovinom
i vodi me.
Vodi kada gaziš planinama,
kada u njima
dočekuješ zore
i stopalima gaziš
snijeg koji počinje da kopni.

Stavi me u nabor
svog kaputa.
Zaštiti me njegovom
tišinom
i vodi me.
Vodi sakrivenu
od lošeg,
ušuškanu k’o dijete,
sigurnu kao na
ruci Gospoda.

Sačuvaj me!
Sačuvaj čistinu na čijem izvoru
želim da se Ti napiješ!

 

Vapaj

Daj mi Gospode
da progledam.
Na srce mi stavi oči
da njima razaznam svjetlost,
da njima prepoznam
Tvog Sina
i da na njihovom odsjaju
načinim sebi časniji Duh.
Daj mi Gospode snagu.
U stopala mi podaj
jačinu karijatida
da u vjeri kada stojim –
stojim nepomično,
da poput tvrđave
prkosim vjetru
i da mi isti ne može ništa.

Daj mi Gospode
blistavila.
U obraze mi utkaj
Tvog sjaja
i ozari me hrabrošću
da isti raznosim putevima svojim.
Vapim za time Gospode,
vapim da se na
Tvom plamenu grijem
i grijući se
svakog trena iznova obnavljam.
Daj da se poznaju tvoja djeca,
daj da se Ti poznaš među nama.
Da Ti živimo.
Da nam živiš,
kroz nas.
Za spasenje.

 

 

 

Tagovi: , ,

 
 

Advertisement

Advertisement

Kalendar

August 2017
M T W T F S S
« Jul    
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031