Koncert posvećen muzici Antonjina Dvoržaka koji je trebalo śutra veče (22.februar) da bude održan u velikoj sali KIC-a, do daljnjeg je odložen zbog bolesti muzičara.
U okviru koncertnog ciklusa “Kamerna muzika”, KIC “Budo Tomović” organizuje koncert posvećen muzici Antonjina Dvoržaka u petak, 22. februara 2019. godine, u Velikoj sali, sa početkom u 19 sati.
Klavirski kvintet br. 2 op. 81 i
gudački kvartet br. 12 op. 96 “Američki” izvešće mladi kamerni ansambli iz
Podgorice “Stretto” i “Doclea”.
Kamerni ansambl “Stretto” oformljen je 2017. godine. Čine ga perspektivni mladi umjetnici: pijanistkinja Milena Nikočević, violinistkinje Eleonora Nikolić i Milena Vuković, violistkinja Mirjana Jovanović i violončelista Lazar Bubanja. Pijanistkinja Milena Nikočević se uspješno bavi pedagoškim radom u Umjetničkoj školi za muziku i balet “Vasa Pavić”, a ostali članovi ansambla sviraju u Crnogorskom simfonijskom orkestru. Njihova ljubav prema kamernoj muzici dovela je do kvalitetne saradnje i niza veoma zapaženih nastupa na Cetinju, Kotoru, Podgorici itd. Članovi kamernog ansambla “Stretto” imaju želju da svojim radom i koncertnim izvođenjima doprinesu raznovrsnosti i kvalitetu kamernog muziciranja kroz izvođenje djela različitih stilova i epoha, afirmišući kamernu muziku kao jedan od najljepših vidova bavljenja muzikom. Prošle godine u okviru ciklusa kamerna muzika, izveli su program posvećen njemačkom kompozitoru Robertu Šumanu.
Gudački kvartet “Doclea” čime mladi profesionalni muzičari, alumni Fakulteta muzičke umetnosti u
Beogradu, a danas kolege i članovi Crnogorskog simfonijskog orkestra: Slađana
Cvejić, Sonja Vojvodić, violine, Petar Obradović, viola i Milan Ninković,
violončelo. Kvartet je oformljen 2017. godine, a imenom DOCLEA sugerišu
na geografsko – istorijski prostor na kome zajedno rade, žive i stvaraju. Prvi
zajednički nastup imali su u okviru majstorske radionice za kamernu muziku
profesora Antona Martinova, u organizaciji KIC-a „Budo Tomović“ u Podgorici.
Svoj prvi cjelovečernji koncert održali su u Podgorici u organizaciji
Umjetničke škole za muzuku i balet „Vasa Pavić“. Nastupali su i u kotorskom
kulturnom centru „Nikola Đurković“ kao i na 7. Internacionalnom festivalu
„Muzika na žici“ u Sarajevu. Organizacija OPEROSA ih je odabrala da učestvuju
kao rezidentni ansambl u njihovom dvogodišnjem regionalnom projektu. U okviru
ciklusa kamerna muzika kvartet je prošle godine na cjelovečernjem koncertu
izveo program posvećen muzici Volfganga Amadeusa Mocarta. Neki od članova
angažovani su kao saradnici mentora na Ljetnjem kampu za kamernu muziku.
PROGRAM
Antonjin
Dvoržak (Antonín Leopold Dvořák, 1841-1904),
češki kompozitor i dirigent romantične muzike, je bio rođen u selu
Nelahozevesu, sjeverozapadno od Praga. Pored Bežiha Smetane, bio drugi češki
kompozitor koji je ostvario svjetsku slavu. Njegov otac František, virtuoz na
citri, prenio mu je ljubav prema muzici. Mladi Dvoržak je učio violinu kod profesora
Jozefa Spica, svirao je na seoskim igrankama i nastupao kao solista u lokalnoj
crkvi. Po preseljenju porodice u mjesto Zlonice, kao dvanaestogodišnjak,
nastavio je da izučava muziku kod Antonjina Lehmana, uglavnom harmoniju i
sviranje na orguljama. Ponekad bi svirao na misama. Iako je njegov otac želio
da mu sin postane trgovac i dobro savlada njemački jezik, mladi Dvoržak je bio
fatalno zaljubljen u muziku. Zahvaljujući Lehmanu i njegovom uticaju, Dvoržak
je dobio blagoslov od svog oca da se trajno posveti muzici. Sa 16. godina je
upisao studije u Pragu gdje je izučavao je orgulje, harmoniju, kontrapunkt i
kompoziciju. Konzervatorijum je radio u veoma skormnim uslovima, imao je samo
jedne orgulje, ali je pružao studentima veoma obrazovane profesore koji su im
prenosili dobru osnovu muzičke teorije i prakse. Nakon dvije godine diplomirao
je javnim koncertom, izvodeći Bahova djela, uglavnom preludijume i fuge, kao i
svoje kompozicije-fuge.
Nakon
studija je tražio posao ne bi li se osamostalio; živi je u iznajmljenim
stanovima u Pragu, često sa svojim rođacima. Zbog nedostatka iskustva nije bio
primljen za orguljaša crkve Svetog Henrija, te je prihvatio posao violiste u
malom orkestru Komzak koji je izvodio lakše programe u restoranima, na
igrankama i promenadnim koncertima. Taj ansambl je kasnije bio angažovan kao
osnova za operski orkestar Privremenog pozorišta (otvoren 1862). Skoro deset
godina Dvoržak je redovno svirao violsku dionicu izvodeći opere Verdija,
Donicetija, Majerbera i drugih, često pod upravom Bedžiha Smetane. Zbog velikih
obaveza u orkestru, nije imao vremena da komponuje svoja djela, ali je često
išao kod prijatelja Karela Bendla da bi svirao klavir. Bio je veoma kritičan
prema svom kompozitorskom radu, svoje rane radove nije izvodio, neke je
uništio. Prvi radovi za koje je potpisao opus su gudački kvarteti op. 1 i 2.,
mnogo prije njegovih simfonija.
Po
pisanju kompozitora Jozefa Suka, koji je bio Dvoržakov učenik i zet,
tokom rada u Privremenom teatru Dvoržak se zaljubio u glumicu Jozefinu
Čermakovu u čijoj familiji je podučavao klavir. Jozefini je posvetio svoj
ciklus ljubavnih pjesama “Čempresi” po tekstu Gustava Pfleger-Moravskog.
Međutim, kasnije je oženio njenu sestru, trinaest godina mlađu Anu.
Dobijanjem
umjetničke stipendije Ministarstva kulture i obrazovanja u Beču, Dvoržakova
karijera je bila u usponu. Jedan od članova žirija za dodjelu stipendije bio je
Johanes Brams, čuveni njemački kompozitor, koji mu je kasnije postao doživnotni
prijatelj i preporučio da objavi svoju muziku kod uglednih izdavača Fritz
Simrocks. U to doba je imao preko 30 godina, ostao je šire zapažen po Moravskim
duetima, kao i po klavirskom kvintetu d-mol, popularnoj Serenadi za gudače i
Petoj simfoniji. Njegov porodični život je zadesila velika tragedija (izgubio
je u kratkom periodu troje djece). Nakon smrti njegovog prvog djeteta napisao
je klavirsku izvod Stabat Mater koje je kasnije, u formi vokalno-instrumentalog
djela – kantate, postalo jedno od njegovih najpoznatijih. Dvoržak je takođe
poznat po svom “slovenskom perodu” i muzici koju je stvarao nadahnut slovenskim
folklorom (Serenada za duvače u
d-molu, tri slovenske rapsodije, serija klavirskih komada, gudački kvartet br.
10, Češka svita, Ciganske pjesme, kao i prva serija slavnih Slovenskih igara.
Uz to i Simfonija br. 6, koju je kasnije dirigent Vaclav Talih opisao kao djelo
koje “pulsira krvlju čeških zemalja”.
Uslijedila
su gostovanja u inostranstvu, u Londonu je boravio često, što je bilo značajno
za njegovu dalju karijeru; mnogi britanski festivali i muzičke kuće su mu
naručivali i izvodili premijerno nova djela (Simfonija br. 7,
oratorijum Sveta Ljudmila,
komična opera “Prodana nevjesta”
i Rekvijem). Ukupno devet posjeta Londonu bile su trijumf za kompozitora i
češku muziku; počasnu titulu dao mu je Univerzitet u Kembridžu. Njegova se
muzika se takođe izvodila širom muzičkih evropskih centara
(Beč-Budimpešta-Lajpcig-Berlin). U periodu od 1878. do 1888. Dvoržak i njegova
supruga su izrodili šestoro djece i doživjeli su da odrastu. Godine 1891. bio
je pozvan da bude direktor i profesor kompozicije Nacionalnog muzičkog
konzervatorijuma u Njujorku. Novi posao mu je omogućavao trideset puta veću
platu od one za koju je radio na konzervatorijumu u Pragu. Tamo je ostao pet
godina, napisao je djela nadahnuta Amerikom, Simfoniju br. 9 “Iz Novog
svijeta”, Gudački kvartet br. 12 “Američki”, gudački kvintet br. 3, Biblijske
pjesme, i započeo rad na koncertu za violončelo i orkestar u b-molu.
Po
povratku iz Amerike, Dvoržak je nastavio da radi na Muzičkom konzervatorijumu u
Pragu i prenosi znanja generacijama mladih čeških kompozitora (Oskar Nedbal,
Vitezslav Novak, i Jozef Suk). U to doba u Češkoj je osnovana i nacionalna
filharmonija, koja mu je ukazala čast da na otvaranju diriguje svoja djela.
Klavirski
kvintet br. 2, A-dur, op. 81 je nastao petnaest godina poslije njegovog prvog
klavirskog kvinteta. Dok je prvi bio proizvod vremena kada je Dvoržak još
pokušavao da se pronađe kao kompozitor, drugi je svedočanstvo njegove nadmoći u
izabranoj oblasti. Prvi stav je pisan u sonatnom obliku sa dvije glavne teme
koje su podložne svim varijacijama stvarajući neobično živopisnu melodiju.
Drugi stav je jedan od Dvoržakovih najoriginalnijih dumki, poput pjesme lirskog
sadržaja. Treći stav “Skerco” je brzog tempa i oponaša stil narodnog plesa.
Muzika finalnog stava blista neobičnom melodijskom vitalnošću i živahnim
ritmovima, u okviru sonatnog oblika sa tri teme.
“Američki”
– Gudački kvartet br. 12, F-dur op. 96 je napisan tokom Dvoržakovog
boravka u američkom gradu Spilvilu gdje je provodio svoje ljetnje odmore tokom
angažmana na Nacionalnom muzičkom konzervatorijumu u Njujorku. Bio je
inspirisan prirodom tog kraja kao i elementima afro-američke i indijanske
kulture i muzike. Prvi stav počinje glavnom pentatonskom temom u violi, koju
kasnije preuzimaju prve violine. Dvoržakova neobična odluka da viola, a ne
violina, prva odsvira glavnu temu, dovela je kritičara Hartmuta Šika do
zaključka da je to neka vrsta autobiografskog elementa. Drugi stav je spor sa
beskonačnom melanholičnom melodijom bez većih promjena što se tiče svih
muzičkih komponenti. Potpuno suprotan tome, treći stav je ritmičan i pun
fragmentarnosti, sličan je stavu “Skerco” iz njegove simfonije “Iz novog
svijeta”. Poslednji stav, napisan je u tradicionalnom obliku ronda i zrači
radošću. Artikulacija “stakato” u obje teme asocira na primitivne ritmove
bubnjeva američkih Indijanaca, čiju je muziku tamo otkrivao.
Pozorišna predstava “Lutka” nastala po motivima zbirke “Imaj u vidu”, a na temu vršnjačkog nasilja biće izvedena u utorak, 17.decembra 2019. godine, u sali DODEST, sa početkom u 12 sati. Autorski tim čine: […]