Promocija knjige “Povratak u ulicu Maršala Tita” autora Željka Milovića biće održana u organizaciji KIC-a “Budo Tomović” u petak, 21.aprila 2017. godine, u Multimedijalnoj sali KIC-a, sa početkom u 20 sati.

           O knjizi će govoriti: novinar Jovan Nikitović, prof. Milun Lutovac, novinar Milorad Đurković, direktorica KIC-a Snežana Burzan, recenzent knjige Predrag Lucić i autor. Moderatorka večeri je Barbara Delać

           Knjiga Povratak u ulicu Maršala Titaje nostalgična priča o djetinjstvu, ali i jednom vremenu i njegovim vrijednostima. 

 

PREDRAG LUCIĆ:

FIGURINE FELLINI IZ STARE TOPOLICE  

            Čak i da Željko Milović ni na jednom mjestu u ovoj knjizi nije spomenuo svoju dječačku strast za sakupljanjem sličica – koja ga ne napušta ni u očinskim godinama – čitatelj bi u ovom piscu lako prepoznao zaljubljenika u albume. Jer njegov je Povratak u UlIcu maršala Tita zapravo album ispunjen sličicama i slikama, tonovima i zvukovima, okusima i mirisima, sjećanjima i osjećanjima djetinjstva i odrastanja.

            A te su sličice tako posložene, i ta su sjećanja tako ispisana, da bi na ovom albumu, umjesto logotipa Figurine Panini, trebalo stajati – Figurine Fellini. I ne bi to bila samo posveta velemajstoru umjetnosti sjećanja s druge obale Jadrana, čiji nam je Amarcord otvarao prozore vlastitih djetinjstava, nego i znak raspoznavanja među onima koji, poput Federica iz Riminija i Željka iz Bara, sličice od kojih su sazdani njihovi životi razmjenjuju s drugima.

            Nije u ovom albumu amarkordska samo Stara Topolica, kao što autor sugerira već u prvoj rečenici. Amarkordska je čitava Milovićeva partitura – od djetinjeg propinjanja za singlicama na polici u Elektrometalu pa do suočavanja s ponižavajućim nakrcavanjem muzike čitavog jednog života, i života još mnogih, u mp3 format; od prvih žetona kupljenih kod Teta Danijele i ubačenih u džuboks u improviziranoj fliperani pod nadstrešnicom starog autobusa pa do upoznavanja s “muškim pjesmama” iz sektora “H” sa džuboksa u drumskim krčmama za usamljene kamiondžije; od ustrajnih ali uzaludnih pokušaja da se iz pokvarenih klarineta, dobivenih za stupanje u pomladak bleh-muzike, dobije ikakav zvuk pa do one djevojčice iz IV-2 zbog koje je pjevanje u školskom horu bilo ispunjeno posebnim emocionalnim nabojem.

            I kao što niste morali nogom kročiti u Rimini, a da vas obuzme i nikada ne napusti osjećaj da ste dio života proveli među junacima Fellinijeva Amarcorda, tako i čitajući Milovićev Povratak u Ulicu maršala Tita – čak i ako nikada u životu niste bili u Baru – postajete emocionalni sudionik dječjeg nogometnog prvenstva “među zgradama”, osjećate se kao da ste od malih nogu gost Arifove slastičarne i da su vam oči još uvijek dječje velike, veće čak i od porcije “barskog kačamaka”.

            Tako u Milovićevom prijatelju Milanu koji je upišao i hlače i cipele na dočeku Štafete mladosti prepoznajete nekog svog školskog drugara, a u Radenku s Golije nekog vršnjaka koji je odjednom odnekud došao, sjedio u klupi iza vas, i najednom se, prije nego što ste ga stigli pošteno upoznati, nekamo vratio, da ga više nikada ne sretnete. I ako jednom u životu ipak naletite na tog tajanstvenog prolaznika kroz vaše djetinjstvo, u prepo-znavanju će vam pomoći – sličica Radenka s Golije iz albuma Povratak u Ulicu maršala Tita.

            Željko Milović je ove priče iz života – među kojima posebnu majstoriju predstavlja ona o roditeljima – ispisao tako sugestivno da čitatelj od početka do kraja dijeli i njegovu radost ispovijedanja i sudjeluje u njegovoj vječno dječačkoj zapitanosti pred svijetom u kojemu je odrastao. Zato je Povratak u Ulicu maršala Tita mnogo više od knjige sjećanja.

            Ona je i poziv odavno odrasloj djeci da se sjete čijim su imenom htjeli nazvati svoju “Ulicu maršala Tita”: imenom Ivice Šurjaka, Zagora Te-Neja, Brucea Leeja, Sandokana… ili pak nekog lokalnog nogometaša koji je Zvezdinoj, Hajdukovoj ili Partizanovoj zvijezdi zabio golčinu s 30 metara?

            Ona je i obrana dječje i ljudske intime pred terorom stvarnih preimenovanja, i pred kradljivcima sjećanja koji su, kao što se i danas možemo uvjeriti, prateća pojava svakog zemljotresa i koji iz svake prirodne i socijalne kataklizme izlaze kao profiteri. Baš kao onaj sebični i nadmeni tip iz Milovićeve knjige kojemu uspije skupiti sve sličice i prije nego što je izašao album i kojemu svemoćni tata može kupiti pravu nogometnu loptu i prije nego što su je siromašna djeca u nekoj dalekoj tvornici stigla sašiti.

            I takvi su likovi – rođeni kao već odrasli, cijepljeni protiv djetinjstva i od malih nogu predodređeni da u svakoj prilici budu članovi vladajućih partija – usputne sličice u ovom albumu, baš kao i u našim životima.                   Ali zato ovaj album nije njihov, zato Povratak u Ulicu maršala Tita nije njihova knjiga, jer takvi mogu podnijeti sve osim iskrenosti. I takvi se ne mogu čestito zagledati u vlastitu prošlost, jer oni su – vječna čestitajuća sadašnjost.

            Milovićev Povratak u Ulicu maršala Tita je knjiga za one koji će je – kako bi to rekao američki pjesnik Charles Olson – otvoriti kao što dijete otvara kutijicu s bojama. Ili kesicu sa sličicama.

 

           Željko Milović je rođen u Baru 1968. godine, gdje i danas živi. Pisac je novinar i publicista. Član je Udruženja književnika Crne Gore. Objavio je prozne i poetske knjige: “Bandiera Rossa” (1994), “Ovu knjigu nisam nazvao imenom tvojim” (1995), “Periferni vremeplov” (1998), “Bandiera Nera 1” (2000), “Bandiera Nera 2” (2000), “Ona i grad i grad i ja” (2001), “Izdaleka mi žene na potonule katedrale liče” (2006,  izabrane pjesme na crnogorskom jeziku), “Ti dani, te godine” (2007), “Ulica Ivice Šurjaka i što je bilo poslije” (2011), “Мртво море меѓу нас” (2013, izabrane pjesme na makedonskom jeziku). Samostalni je autor monografija “Bar s druge strane ogledala” (2009), “Mir, mir, Mirovica, 30 godina” (2016) i “Crnogorska pop-rock muzika 1954-1991” (2015). Kourednik je i koautor dvije monografije: “Knjiga o Baru” (2001) i “Pristan, priča o srušenom gradu” (2006). Dobitnik je književne nagrade “Ćamil Sijarić” za zbirku pripovjedaka za 2006/07. godinu i nekoliko nagrada za radio novinarstvo, uključujući i Grand Prix na Festivalu radijskog stvaralaštva Crne Gore 2010. godine za ekološku reportažu Radio Bara “Dajmo šansu moru: Deponija Ćafe”. Prvi je laureat godišnje nagrade časopisa “Komu-n@” za promociju i valorizaciju kulturne baštine Crne Gore, 2015. godine.

 

 

 

Tagovi: , ,

 

Bez komentara

Budite prvi.

Poruka


 

 
 

Advertisement

Advertisement

Kalendar

May 2017
M T W T F S S
« Apr    
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
293031