Knjiga haiku poezije „Kaledioskop“ slovenačkog pisca Josipa Ostija

 

OKF - logo

 
 

Knjiga haiku poezije „Kaledioskop“ slovenačkog pisca Josipa Ostija, objavljena je u izdanju Crnogorskog društva nezavisnih književnika iz Podgorice i Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Za izdavača se potpisuje Goran Martinović, a urednik je Milorad Popović. Knjigu je likovno opremila Suzana Pajović.

KaleidoskopKnjiga „Kaleidoskop“ je izbor Ostijevih haiku pjesama napisanih na slovenačkom jeziku u klasičnoj formi (5+7+5 slogova) a objavljenih u knjigama „Dan in noč vsakdana“ (Dan i noć svakodnevice, 2007), „Sence kresnic“ (Sjene krijesnica, 2007), „Oživi mrtva veja“ (Oživi mrtva grana, 2009), „Nocoj sneg diši po tebi“ (Noćas snijeg miriše na tebe, 2009), „Rad imam življenje, smrt pa rada mene“ (Ja volim život, a smrt voli mene, 2012) i „Na nikogaršnji zemlji“ (Na ničijoj zemlji, 2014), koje su izašle prije ili poslije slovenačkog izvornika u višejezničnoj biblioteci „Masin“, skopske izdavačke kuće Blesok (sve u slovenačkom izvorniku, te u prijevodima na hrvatski, makedonski i engleski, a neke od njih, uz to, i na češki, bugarski i španski), a autor im je dodao pjesme iz rukopisa još neobjavljene knjige „Atrij“.

O knjizi „Kaledioskop“ pisao je Boris A. Novak, u tekstu Izuzetno snažna i autentična, svježa i potresna lirika: „Promislimo li ljudsku i dvojezičnu pjesničku sudbinu Josipa Ostija, mogli bismo, umjesto ustaljene biblijske formulacije „izgona iz raja“, upotrijebiti paradoksalnu obratnu formulaciju „izgona u raj“. (Raduje me, da je upravo tu formulaciju izabrao i za naslov izdanja svojih izabranih pjesama, objavljenog u reprezentativnoj biblioteci Kondor Mladinske knjige, Ljubljana, 2012.) Taj izgon je, naravno, izgon u rajski vrt, jer topos vrta ima ključnu simboličnu ulogu, koja, kao temeljna paradigma, preovladava u poeziji koju je Josip Osti dosad napisao na slovenskom jeziku.

A raja nema bez ljubavi. Ljubav je pjesnička konstanta, zajednički imenitelj Josipove poezije, napisane na „jeziku uspomena“ i na jeziku njegove sadašnjosti – na slovenskom. (…)

U suprotnosti s mnogim književnim kritičarima i, čak, pjesnicima, koji se boje neposrednog obraćanja, Josip Osti zna da je veza između ljubavi i pjesme temelj ljudskog svijeta: nema ljubavne lirike, koja nije osobno ispovjedna. Eros je domovina Pjesmi. Pjesma je srce Erosa. Eros je tamna svijetlost, svijetlo, koje sadrži sjenu, život, koji rađa svoj vlastiti kraj. Upravo tragična svijest prolaznosti dodjeljuje Ostijevom vedrom i očarljivom vitalizmu dubinu pjesničke vizije. Pjesnik sve vrijeme živi i izriče paradoksalnu prirodu ljubavi“, zapisuje Novak.

Biografija:

Josip Osti, pjesnik, pripovjedač, esejist, književni kritičar, antologičar i prevodilac, rođen je 1945. godine u Sarajevu gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu studij Historije jugoslavenskih književnosti i hrvatsko-srpskog jezika, potom studirao filozofiju i sociologiju, te položio ispite poslijediplomskog studija Ekspresionizam u jugoslavenskim književnostima. Bio je višegodišnji urednik kulture studentskog lista „Naši dani“ (do zabrane tog lista 1969, zbog njegove pjesme Treće lice množine i još dva teksta, u broju objavljenom povodom obljetnice studentskog gibanja); višegodišnji urednik domaće i strane književnosti u izdavačkoj kući „Veselin Masleša“, u kojoj je vršio dužnost i glavnog urednika, a potom bio smijenjen zbog odupiranja uplivu politike na izdavačku djelatnost i zabrani knjiga; sekretar Podružnice književnika grada Sarajeva i direktor Međunarodne književne manifestacije „Sarajevski dani poezije“; sekretar Udruženja književnika BiH; urednik časopisa „Books in Bosnia and Herzegovina“; predsjednik Udruženja književnih prevodilaca BiH, te, kraće vrijeme, lektor/korektor u izdavačkoj kući „Svjetlost“. Krajem osamdesetih, nekoliko je godina živio, kako je govorio, od ljubavi te onog što napiše i prevede, između Sarajeva i Ljubljane, u kojoj se trajno nastanio 1989. godine. Od 1991. do 2002. godine bio je stalni vanjski saradnik literarnog uredništva Radija Slovenija, potom dvije godine kolumnista kulturne rubrike dnevnog lista „Dnevnik“ iz Ljubljane i kraće vrijeme urednik poezije u književnom časopisu „Sodobnost“,kao slobodni umjetnik. Od 1994. godine živio je između Ljubljane i Tomaja na Krasu, koji mu je od 2007. stalno boravište. U mladosti se bavio atletikom. Bio je juniorski prvak Jugoslavije na 400 metara; član štafete 4 x 400 metara Atletskog kluba „Sarajevo“ koja je, 1967. godine oborila klupski rekord Jugoslavije i držala ga dvanaest godina, a koji je i danas, poslije skoro 50 godina, rekord Bosne i Hercegovine; višegodišnji član juniorske i seniorske atletske reprezentacije Jugoslavije te višestruki prvak i rekorder Bosne i Hercegovine u sprinterskim disciplinama.

Knjige pjesama: Snokradica (1971); Salto mortale, (1974); Tetovirani violinist (1976); Grom iz vedra neba (1978); Umiru i zmije koje su nas ujedale, izbor i nove pjesme (1984); Zmijski pastir (1989); Barbara i barbar (1990); Plamen žar pepeo i obratno (1991); Ljubavno dvorište, za djecu (1993. i 1995.); Sarajevska knjiga mrtvih, dvojezično, u hrvatskom izvorniku i slovenskom prijevodu (1993); Listi (grafike Janka Oreča s pjesmama Josipa Ostija – 2003); L‘albero che cammina / Drvo koje hoda / Drevo, ki hodi (trojezično, prijevod na italijanski izbora pjesama napisanih na hrv./bos. i slov. jeziku – 2004); Rosa mystica (nap. na slov. jeziku – 2005, internetno izdanje 2006, a u autorovom prijevodu na hrv. jezik 2006); Vse ljubezni so nenavadne (Sve ljubavi su neobične, na slov. jeziku – 2006); Dan i noć svakodnevice (uz slovenski izvornik i autorov prijevod na hrvatski, prijevodi na makedonski i engleski jezik – 2007); Na ničijoj zemlji (Na nikogaršnji zemlji, uz slovenski izvornik i autorov prijevod na hrvatski, u prijevodu na makedonski, engleski i španski – 2014); Majhna pesem (Mala pjesma, 2015). PROZA: Prvo pa muško (1966), Odrastao sam sa životinjama (1996. i 1997.) i Učitelj ljubavi (2005) i druge.

Dosad je preveo preko sto knjiga i sedamnaest drama slovenskih autora, te nekoliko knjiga bosanskohercegovačkih autora na slovenački jezik. Njegovi prijevodi djela slovenačkih pjesnika, prozaista i dramatičara objavljivani su u časopisu ARS, a OKF, pored izbora njegovih pjesama Samo je smrt zimzelena, 2009 i više njegovih prijevoda knjiga slovenačkih autora, među kojima treba posebno pomenuti prijevode izabranih pjesama Tomaža Šalamuna (Riječ je temelj svijeta, 2012) i Srečka Kosovela (Slutnja smrti, 2013) te izabranih pripovjedaka Draga Jančara (Pogled anđela, 2014).