Kraljevsko pozorište Zetski dom – Odigrana predstava “Malograđani”



Pozorišnu publiku je u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na samom kraju pozorišne sezone čekala teatarska poslastica, gostovanje Teatra na Vasiljevskom, iz Sankt Peterburga. Bila je to čast, prilika da gledamo gledamo „Malograđane“, klasik svjetske dramaturgije na jeziku Maksima Gorkog, da uživamo u trosatnom majstorstvu ruskih glumaca. Pojavljivanje sjajnog Jurija Ickova kao Vasilija Besemjonova u završnici “Malograđana” bio je samo uvod u aplauz kojim je potom publika, na nogama, rekla hvala odličnom ansamblu. Zanimljivo je da se nakon čuvene predstave u režiji Georgija Tovstonogovog 1966. godine, peterbuška pozorišta nisu bavila ovim komadom, ali je upravo režiser Vladimir Tumanov odlučio prekinuti tu pauzu postavljanjem ovih „Malograđana“ na scenu Teatra na Vasiljevskom.

„Ta predstava iz 1966. bila je toliko snažna i kao takva ostala u pamćenju čak dvije generacije. Nakon toga dobila je i svoju televizijsku verziju. Režirao ju je poznati ruski reditelj, glavnu ulogu imao je jedan legendarni glumac, predstava je postala svojevrsni tabu zbog toga, postala je svetinja peterbuškog pozorišnog života. Naša predstava je drugačija, takođe je snažna i moćna, a ansambl je zaista odličan. Zbog toga je dobro prihvaćena u peterburškom pozorišnom krugu. Važno je reći i da je isto tako prihvaćena i van našeg grada, a to se pokazalo i maloprije u vašem teatru“, kazao je reditelj Vladimir Tumanov.

U fokusu ovog komada je porodica Vasilija Vasiljevića Besemjonova, bogatog malograđanina. U njegovom domu uvijek je mnogo ljudi, ali nema mira i saglasja pod krovom te kuće. Fatalno se razlikuju shvatanja svijeta, vremena se mijenjanju. Očita je kriza arhaičnih porodičnih odnosa, dolazi novi naraštaj. Generacijski sukob, koji je bio tada, aktuelan je uvijek, ponavlja se sa svakim naraštajem, pa su takvi i „Malograđani“ Maksima Gorkog. Postoje uvijek dvije istine, a onu roditeljsku djeca prerastu baš kao staru odjeću, kažu nam glumci u predstavi.

„Moj lik u ovoj predstavi ima problem,  ne prihvata je pordica u kojoj živi. Meni se u stvarnom životu dogodila slična situacija, kada smo otpočeli probe shvatila sam koliko je to stvarno i za današnji trenutak relevantno. U trenutku priprema, počela sam razmišljati o ljudima iz mog života, u riječima Besemjonova čula sam riječi svog oca. Ovaj tekst mi je zapravo pomogao, ponudio rješenja, drugu tačku gledišta, drugačije sam počela percipirati ono što govore moji roditelji. To je promijenilo naše odnose. Večeras smo uživali, vaš teatar ima intimnu kamernu atmosferu. Ovo je večeras bilo druženje, kao neki razgovor gdje svi sjedimo za jednim stolom. Osjetili smo vašu srdačnost“, kazala je glumica Marija Fefilova.

Teatar na Vasiljevskom jedan je od najmlađih i najinteresantnijih glumačkih kolektiva u Sankt Peterburgu. Pozorište je osnovano 1989. godine i postiglo je velike uspjehe, stvorilo bogat i raznovrsan repertoar koji uključuje  izvođenja savremenih autora, kao i ruske klasike. Sa pozorištem su sarađivali istaknuti režiseri, a osvajalo  je najveće državne pozorišne nagrade i učestvovalo na gotovo svim međunarodnim festivalima.

„Naš ansambl jako je iskren, svaku predstavu igraju otvoreno, sa punom snagom, a vaša publika večeras bila je srdačna i što je jako važno-jako dobro razumije rusku klasiku. Sretni što smo imali priliku igrati na Cetinju, istorijskom gradu sa jedinstvenim ambijentom. Vaše pozorište smo doživjeli kao neko, u pozorišnom smislu sveto mjesto. Teatar na Vasiljevskom je veliko pozorište, imamo ansambl koji broji više od 60 glumaca,ove godine slavimo jubilej- 30 godina postojanja. Razgovarali smo sa vašim direktorima, želimo zadržati vezu sa vama. Vi imate jako dobrih predstava, pozorište ste evropskog nivoa i nadamo da ćete sa nekom od njih biti u Sankt Peterburgu na našoj pozornici. Sa vašom umjetničkom direktoricom Lidijom Dedović imali smo jako dobar susret, očekujemo nastavak saradnje“, izjavio je Genadij Judin, zamjenik direktora festivalskih programa i gostovanja Teatra na Vasiljevskom.

Pored Jurija Ickova i Marije Fefilove, anambl čine i Nadežda Živodjorova, Arsenij Micik, Jekaterina Rjabova, Sergej Lisov, Aleksandr Udaljcov, Aleksej Mancigin, Olga Korčagina, Oksana Kudlaj, Mihail Nikolajev i Jekaterina Zorina. Scenograf je Aleksandr Orlov, kostimografkinja Stefanija Graurogkajte, dizajn svjetla potpisuje Konstantin Udovičenko. Muzički urednik je Aleksandr Zakrževskij, a profesor vokala Viktor Volna.