Kraljevsko pozorište Zetski Dom – Premijerno izvedena predstava Bog masakra

 

 

Uprkos crvenom meteo alarmu na Cetinju, pozorište je za premijeru Boga masakra bilo ispunjeno do poslednjeg mjesta. Četvoro mladih glumaca, u komadu koji je režirao makedonski reditelj Siniša Evtimov, uspjeli su da nasmiju publiku koja je, posmatrajući jednu svakodnevnu situaciju, shvatila da gleda sama sebe. Okružujući scenu sa sve četri strane, imamo eksluzivan pogled i jasan uvid u to da smo prestali da govorimo istinu, da smo veoma ljuti i dvolični, da su roditelji, koji su se sastali kako bi razriješili dječiju svađu, mnogo veća djeca od one koja su se potukla u parku, da su ona u svojoj agresiji samo njihov odraz. Posmatrajući dva bračna para koja, od tolerancije i pacifizma  koji bodu oči, dolaze do ispada punih netrpeljivosti, gledamo se u pomalo distorziranom ogledalu u kome humor ispunjava jaz između dvije krajnosti u ponašanju  i čini probleme deklarativno umjerenog zapadnog društva mnogo jasnijim. 

„Tužna je priča, iako je smiješna kada je gledaš sa strane. Smijući se, prepoznaješ tugu, kada to shvatiš, to te napravi boljim čovjekom. Vjerujem u promjene. Nadam se da se vidimo onakvima kakvi jesmo, trebalo bi hitno da se pogledamo u ogledalo, da pogledamo higijenu zuba, da provjerimo da li bacamo đubre na pravo mjesto. Male stvari pokreću svijet i promjene. Genijalni su glumci sa kojima sam proveo mjesec i po, mladi su, ali smo uspjeli da uradimo adaptaciju i stignemo do publike. Odgovornost je doći u zemlju koja nije tvoja. Moraš ostaviti produkt koji će trajati, projekat koji će zavoljeti publika. Bila mi je čast raditi u Kraljevskom pozorištu“, kazao je nakon premijere reditelj Siniša Evtimov.

Glumci Omar Bajramspahić, Jelena Đukić, Marija Labudović i Vule Marković podigli su publiku na noge odigravši poznatu dramu Jasmine Reze. Smatraju da tekst, iako napisan u Francuskoj, važi i za naše podneblje, naročito kada je riječ o mladim generacijama roditelja i njihovom odnosu prema sopstvenoj djeci. Premda je riječ o inostranom tekstu, i crnogorsko društvo može se bez problema uključiti u ovo preispitivanje mentaliteta evropskog  građanina čiji dijalog, obilježen širokim  osmijehom, istovremeno  počinje  kvalifikacijom  da je dječak bio „naoružan“ štapom, a onda i konstatacijom da je „unakazio“ svog druga. Predstavu koja zahtijeva tačnost i ogromnu koncentraciju, glumci su uspjeli sagraditi zahvaljujući prostoru i povjerenju koje im je dao reditelj.

„Bio je ovo jako intiman proces sa četvoro ljudi, sa rediteljem koji je sa nama imao specifičan odnos od samog početka. Za nas ovo nije samo premijera, ovo je nama mnogo ličnije. Imali smo divnog reditelja koji brine o glumcu i sve prepušta glumcu. Tekst je takođe odličan. Srećna sam što sam ostvarila ovu ulogu jer ovo je lik koji me držao godinama sa željom da ga igram. Iako je tekst pisan za neko drugo mjesto i vrijeme – u Francuskoj, a onda je napravljen i film u Americi, mislim da je jako lokalan, da govori i o našem društvu, o nekim novim generacijama roditelja, koje su jako zanimljive i mislim da bi trebalo da ljudi obavezno pogledaju ovaj komad“, kazala je glumica Jelena Đukić.

„Imali smo sjajnu pretpremijeru, tu smo probili led sa publikom, a večeras smo se malo razgoropadili čuvši dobre komentare, glumcima je to uvijek potrebno, pogotovo kada dolazi od naših dragih kolega i profesora. Večeras smo grunuli punom parom i mislim da se to vidjelo. U ovoj drami imate jedinstvo mjesta, vremena i radnje. Nemate nijedan trenutak praznog hoda, potrebna je ogromna koncentracija, morate se fokusirati na glumačke partnere. Sat i deset su karakteri pod konstantnim promjenama raspoloženja, stanja i pritom mnoštva malih radnji. Zahtjevna je predstava, ali kada imate dobru, sinhronizovanu ekipu i dobrog reditelja, onda ništa nije teško. Ovaj tekst je veoma tanan i suptilan i ako ga ne vozite na pravi način, onda zna da sklizne u nešto što nije. Ovdje je riječ o pozorištu koje svi volimo, pozorištu koje razumijemo i koje nas se tiče, ovo je bliska i savremena tema“, kazao je glumac Vule Marković.

Dobre utiske sa pretpremijere publika je ponovila i na premijernom izvođenju nagradivši ekipu predstave aplauzom, a ovaj komad tek očekuje pozorišni život, prva repriza je na repertoaru već dan kasnije, 3. februara. Scenografiju i izbor muzike potpisuje Siniša Evtimov, konsultant i lektor je Dubravka Drakić, dok je izbor kostima uradila Marija Vujović.