Maša Vlaović – Intervju sa Ljiljanom Kolundžić


                                          ŽENOM SE NE RAĐA, ŽENOM SE POSTAJE

  • Povod za naš razgovor je specijalno priznanje koje ste osvojili na 5. Bijenalu kolaža u Novom Sadu za rad ,,Nadanje”. Odnos između umjetnosti i ženskog tijela/portreta predstavlja jednu od značajnih tema u istoriji umjetnosti. Kako ste se odlučili da ova tema bude težište Vašeg rada?

U različitim epohama istorije umjetnosti slikari, vajari, grafičari, bavili su se na različite načine ovom velikom temom. Uporište mog odnosa umjetnosti i tijela nalazim još u renesansnom shvatanju ljudskog tijela da je ono najsavršeniji oblik u prirodi. Interesovanje za portret kao što ste Vi primijetili jedno je od centralnih tema u svijetu umjetnosti. Lice uvijek otkriva unutrašnje JA, otkriva umjetnikov senzibilitet i zato se i nagrađeni rad oslanja na ovu temu. ,,Nadanje” je nastalo u 2020. godini i predstavlja idealizovani ženski lik u kolaž tehnici (papirna tapeta, segmenti vlastitih crteža, grafika, čipka, koža). Ženski lik projektuje unutrašnje JA slikanog modela. Na 5. Bijenalu kolaža u Novom Sadu kandidovalo se 105 umjetnika iz pet zemalja, čiji su radovi selektovani, pa mi ova nagrada znači kao podsticaj i inspiracija za dalje stvaralaštvo.

  • Simon De Bovoar u svom djelu ,,Drugi pol” izdvojila je ključnu ideju da se ženom ne rađa, već da se ženom postaje i na taj način uputila je kritiku patrijarhatu i dala je uporište feminističkoj teoriji.  Izložbom “Moderne ikone” prikazali ste jednu zanimljivu seriju osviješćenih, neobičnih, samosvjesnih žena o kojima je pisala Bovoar. Koliko ste radili na ovom projektu i da li ste ovom izložbom pokušali da odbacite stereotipne uloge koje se pripisuju ženi u patrijarhalnoj kulturi?

Dobro ste osjetili kakve sam žene naslikala. One su uvijek dostojanstvene, snažne i svjesne svojih mogućnosti, a uz to pune ljubavi i nježnosti. Na početku rada uvijek mi je bitan proces kristalizacije, promišljanja, kakvu ženu želim da prezentujem, a potom slijedi realizacija. Izložbu sam pripremala tri godine.

  • Portreti žena na Vašim radovima utemeljeni su na kultu ljepote. U savremenoj umjetnosti koja teži dekonstrukciji, pastišu, kolažiranju, razgradnji, Vi se vraćate romantičarskim prikazima i portretima kojima dajate novo značenje?

Aura romantičnog koju Vi isčitavate u mojim radovima, postoji u mojim djelima, ali ja je ipak razgrađujem ubacivanjem elemenata kolaža. Cilj svakog umjetnika je da bude originalan, a ja sam se potrudila da to postignem svojim autentičnim načinom realizacije.

  • Na portretima se jasno smjenjuju emotivna stanja i mentalne predstave žena. Da li je Vaš rad usmjeren isključivo ka prikazima ženskih likova?

Dominantna figura mog opusa su ženski likovi, ali ne i jedini. Na ovoj izložbi sam izlagala “Poljubac”,”Zagrljaj”… što implicira na vezu muške i ženske energije i ljubavi.

  • Interesantni su nazivi Vaših slika koji kada su uvezani čine jednu priču? Da li su oni dio koncepta?

Nazivi su uvijek sastavni dio rada, baš kao što je to definisao Rolan Bart – da je naslov sidrište značenja djela.

  • U Vašem stvaralaštvu dominantne su tehnike kolaža i asamblaža koji nastaju kombinacijom različitih materijala. Kako se razvijao Vaš umjetnički izraz od akademije do danas?

I u ranim radovima, još na akademiji, eksperimentisala sam različitim tehnikama – slikarskim i crtačkim. To me je negdje odredilo kao umjetnicu, što je najekspilicitnije vidljivo na ovoj izložbi “Moderne ikone”.

  • Postoje li neki uzori u istoriji umjetnosti ili na savremenoj sceni čiji Vas rad inspiriše?

Nikada nisam imala uzore u klasičnom značenju tog pojma, ali postoji rad umjetnika prema kojima osjećam bliskost i poštovanje. To su Modiljani i Klimt.

  • Radili ste kao profesorica likovne umjetnosti i obrazovanja? Kako je to dugogodišnje iskustvo sa mladima i oblikovanje njihovih misli uticalo na Vaš rad?

Mladi su mi prenosili tu pozitivnu energiju, a nadam se da sam i ja njima. Iz te sinergije danas imam mlade kolege slikare, vajare, grafičare i dizajnere. To me čini jako ponosnom.

  • Da li smatrate da će pandemija i trenutna kriza uticati na jačanje kreativnih potencijala umjetnika, kao i na produktivnost u njihovom radu­?

Umjetnik je uvijek i zatvoren i otvoren prema svijetu u kojem živi. Poznato je da su kroz istoriju umjetnosti,  u epohama velikih društvenih turbulencija, stvorena velika djela.

  • Trenutno ste na poziciji pomoćnice direktora u Muzejima i galerijama Podgorice. Koliko sa te pozicije možete uticati na oplemenjivanje naše kulturne scene i koliko ste društveno angažovani?

Kao pomoćnica direktora JU Muzeji i galerije Podgorice ću promovisati najznačajnije crnogorske umjetnike, bez obzira na generacijsku pripadnost, mada će akcenat biti na mladima. Angažovana sam ranije na izmjenama planova i programa za srednje škole u reformi obrazovanja. I težila sam da se likovna umjetnost kao predmet vrati u mnogim školama. Smatram da je poznavanje likovne kulture i umjetnosti, bitna komponenta razvoja mladih.

           (Razgovor istoričarke i teoretičarke umjetnosti Maše Vlaović sa umjetnicom Ljiljanom Kolundžić,  foto: Duško Miljanić)

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


17 + eight =