Miraš Martinović – Antički gradovi snovi i sudbine

 

Zahvaljujemo se gospodinu Mirašu Martinoviću koji je omogućio da se knjiga “Antički gradovi snovi i sudbine” nađe na stranicama Montenegrine. 

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje ove knjige sa našeg portala i njeno dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.

 

 

Miraš Martinović – Antički gradovi snovi i sudbine

 

MIRAŠ MARTINOVIĆ je poznati crnogorski pisac. Ono što ga čini prepoznatljivim na ex Yu i širim regionalnim prostorima, to su antičke teme i zaboravljeni pejzaži Crne Gore, kojima su posvećeni njegovim romani: Putevi Prevalisa (objavljen u Italiji s naslovom Pitere di Montenegrou prevodu Silvia Ferarria, a nekolikiko priča iz te knjige prvedeno je na hebrejski jezik i objavljeno u poznatim književnim časopisima u Izraelu u prevodu Dine Katon), Otvaranje Agruviuma, i roman Teuta, koji je doživio više izdanja, a po kome je napravljena i istoimena internacionalna pozorišna predstava, sa glumcima iz Crne Gore, Albanije, Grčke, Italije i Hravtske, u režiji Slobodana Milatovića. Izdvačka kuća KOHA, iz Prištine, objavila je 2010.godine roman na albanskom jeziku.

Snovi u Doklei je knjiga, koja takođe pripada njegovom antičkom ciklusu, u kome autor na nov, osoben i literarno jedinstven način, kroz život rimskog grada Doklee čiji se ostaci nalaze u blizini današnje Podgorice, priča antičku priču, na ovim prostorima, ali i priču u današnjoj Crnoj Gori i svoje tri velike ljubavi…
Vladimir i Kosara, peta je knjiga ovog ciklusa.

Prije ovih Martinović je objavio romane: Jeretik, Posljednji Eshilov dan i Vavilonski mudraci.
U literaturu ulazi knjigom poezije Mit o Trešnji, za koju je dobio književnu nagradu “Lazar Vučković”. Nevidljivi ljetopis (objavljen 2010.) prva je od četiri knjige koje će ići pod jedinstvenim naslovom NEOTKRIVENA ZEMLJA, a to su Govor kraljeva (objavljena 2011), Govor zemlje i Govor vjekova.

Roman Posljednji Eshilov dan objaviće poznata izdavačka kuća ONUFRI iz Tirane.

Član je Crnogorskog PEN-a i Matice Crnogorske.

Dobitnik je Okotobarske nagrade Herceg Novog, grada u kome živi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

GOVOR GRADOVA

“…Mirašu Martinoviću je uspjelo da iz ruševina i sivila erudicije izvuče dragocjeni materijal, zlatne niti koje nije dotaklo vrijeme. Svojom imaginacijom, faktima i stvaralačkim umijećem, pronašao je i uspostavio komunikacije, pa su drevni gradovi u ovoj knjizi ponovo oživjeli. Za svaki grad, pišući autentičnu priču, Martinović je pronašao orginalni ključ, otvorio ga, tako da svi ovi gradovi sada, raskriljenih kapija, čekaju da se u njih ponovo uđe…”

Predrag Matvejević


METAFORE

“…Ali je piščevo sjećanje ono koje ispunjava vazduh nad grobovima životnim melodijama. Jedna rijetka metafora, sugestivna, prepuna nade i ja, kao Albanac, zahvaljujem se autoru za univerzalnu divotu sažetu u jednoj priči kao poklon našoj savjesti (u međuvremenu obuzela me radoznalost koliko istine ima u priči, osim sugestivne fantazije).

Strijele i frule, vazduh Martinovićevih pisanja rđa bez milosti strijele, a zadivljujuće obasjava frule.

Čudna sudbina balkanska, gdje pravi kralj ostaje ljepota, koja se iako namučena i oskrnavljena, pretvara u rezervu za budućnost, besmrtno iskustvo. U ovoj knjizi pisac puni grobove zaborava životnom melodijom i beharima zelenog granja prepunog zvjezdanih plodova.

Zahvalan sam Mirašu Martinoviću što je oživio davno nestale gradove i domamio do nas glasove drevnih frula, darujući nas njihovom besmrtnom melodijom.”

Visar Zhiti


GRADOVI

SNOVI I SUDBINE

“…Miraš Martinović je takav čarobnjak, da vaskrsava sve to što je nestalo i da nas kao strpljivi i obaviješteni vodič uvede na ulice, trgove, amfiteatre i bojišta, đe se ponovo začinju one stare ljubavi i oni stari ljudi, đe se trguje i tuguje, čitaju pjesme i smrtne presude. Krv teče u venama; krv se prolijeva u arenama i mi, začuđeni ovom čarolijom, i zaplašeni ovom strahotom, vidimo da vrijeme ne postoji, jer sve je isto, odnosno, sve se ponavlja, samo se mijenjaju imena ljudi, mjesta i bogova.

Ali da nije tako, mi ne bismo razumjeli ni Sumere, koji su prije sedam hiljada godina tugovali nad svojim razrušenim gradovima Urom i Urukom, jednako kao i hrišćani nad ostacima Jerusalima, Španci – Gernike a Njemci – Drezdenske galerije, kada je Gerhard Kelerman zapisao: “Ako je neko zaboravio da plače, naučiće to ponovo gledajući srušeni Drezden”. Da nije tako ne bismo imali iste osjećaje gladi, straha, ljubavi, zavisti i cijela istorija bila bi nam nerazumljiva. Kad smo bili u Kelnu, poslije velikih poplava, da obiđemo katedralu do čijih je dveri bila dospjela voda, viđeli smo na svakih sto metara mostove između Njemačke na jednoj i Francuske na drugoj strani. Te su zemlje često ratovale, a ti mostovi služe da se ratovi zaborave i obesnaže.

Knjige Miraša Martinovića liče na te mostove, s tom razlikom što one ne povezuju samo zemlje već i mnogo više – epohe u istim zemljama.

Čarolija ovih priča nije u iznošenju nama nepoznatih detalja, jer to su legende, nego u svježini motiva koji nas oplemenjuju…”

Akademik
Radoslav Rotković

 

KLIKNITE NA NASLOVNU STRANU KAKO BI OTVORILI
KOMPLETAN SADRŽAJ KNJIGE