Nikolina Đurović – Vasilisa u zemlji čuda



Darovi bogova imaju dvije strane, jednu svijetlu i jednu tamnu...


Žena. Eva i Marija. Grešnica i iskupiteljka. Kći i roditeljka. Ropkinja i vladarica. Očajnica i Blaženka. Arhetipski obrazac svake žene. Žena u ženi. Žena. Afrodita i Psiha. Ljepota i plodnost. Jedinstveni potencijal žene. Žena kao žena mijenja se i stari, majka kao majka ne mijenja se i ne stari. Misija žene je uzvišena. Prokreacija kao fantastična kreacija. Dvoje kao jedno, od jednog još jedno, dvoje u jednom. Obraćenje nižeg u više, Erosa u Agape, slasti u žrtvu…

            Vasilisina žena. Gracija, višestruka u krinolini balerina, uplašena u bezizlazu Alisa u zemlji čuda, u ljubavi i u beznađu, u letu i u padu, u plesu i u strahu, u redu i u haosu… Vasilisina dualna žena. Muževna i ženstvena, hrabra i krhka, animalna i spiritualna, putena i čedna… Vasilisina patnička žena. Žrtvovana, na giljotini ili krstu, ili ,,na kistu“. Mnogolika je Vasilisina žena, kao što mnogolika je svaka ljudska/ženska sudbina.

             Izabrati motiv žene kao dominantan motiv svoje umjetnosti, može samo ona žena koja je arhetipski i u potpunosti svjesna svoje ženstvenosti. Arhetipska ženstvenost sobom nosi (potencijalnu) opasnost, i to su umjetničke preokupacije ove umjetnice. Arhetipska ženstvenost sobom nosi i multipotencijalnost, i to su dodatne dileme naše umjetnice. Biti samo žena ili i žena-majka, biti ropkinja ili vladarica, ili žena ,,samo“ umjetnica? Živjeti po srcu ili po pravilima? Slijeđenje srca najčešće odriče pravila, a što postaje slijeđenje sopstvenih pravila. Umjetnost je onaj izraziti prostor slobode idealan za uspostavljanje ličnih pravila. Zaobilaženjem tuđih, a slijeđenjem srca i svojih pravila, nastaju istinska umjetnička djela. Tako birala je i Vasilisa, od srca umjetnica.

             Izraziti, mnogopotencijalni prostor slobode, ipak, prostor je svojevrsnog rizika. Nemajući pred sobom ,,inhibitorska pravila“, nosilac svekolike slobode u stalnoj je, potencijalnoj opasnosti, šta učiniti sa suviškom slobode, da li ga upotrijebiti na korist ili na propast duše. Nositeljka suviška slobode je i akterka na Vasilisinim radovima, u tom ,,prekoračenju slobode“, najčešće prekoračuje društvena pravila. Ona može biti ogoljena, ne jer je lascivna, već jer je slobodna; ona može biti krilata i put neba vaznesena, a može biti i prizemna, u toru sa životinjama, jer neograničenost joj je to omogućila; sklona padu i letu, jer I pad je let: ,,Se lui scende così in basso, allora significa che si eleverà molto più in alto.“

             I upravo na toj binarnosti ili binarnoj opoziciji počiva cjelokupno Vasilisino djelo: Agresiji se suprotstavlja Ballo – Balerina više nije agresivna; Ljubav (Ljubav, Ljubav II) će nadvladati Strah – negativna emocija je sublimirana; i najoskudnija odjeća postaće zanosna krinolina – na pozornici života (Teatro) zaigraće i Balerina. Binarnost se ogleda i u ogledanju u onom drugom, žena u ženi i gracija u graciji (Due donne i Dvije gracije), svoja krv u krvi svojoj (A mio fratello), on u njoj i ona u njemu (Lui e Lei), što daje potpunu dijalektičku harmoniju.

             ,,Svijet je ovaj grdna mješavina“, u jednome, harmonija i disharmonija. Svaki čovjek teži harmonizovati disharmoniju, umjetnik ponajviše teži preobraziti disharmoniju. To mu i polazi za rukom, tragom alhemičarske aktivnosti, u kojoj se sve nevolje ovog svijeta pretvaraju u uspjela i trajna umjetnička djela – vidljiva u svim vremenima. U uzvišenom alhemičarskom zadatku, gdje se sastaju život i sublimacija, nastaju umjetnikova natprirodna djeca. Crteži, slike i grafike Vasilisina su vanvremena djeca.

           Vasilisa, u italijanskoj verziji Vassilissa, kao da je svojim novim imenom pridodala ona nedostajuća slova dva, da najbolje opišu njena životna i umjetnička iskustva. Stradanje, strah, slikarstvo i sloboda, kao da su trajno utkani u novu varijantu njenog imena, kao da najbolji su opis njenog imena. Bivajući u stradalnom svijetu i noseći strah od svijeta u sebi, ona kao da želi od svijeta da se razobruči. U tome joj pomažu preostala slova dva. Ili još mnogo primjera ,,s“  početnog slova – sasvim sublimaciono, sa velikom strašću, kojom živi i stvara, kojom živi i slika, kao da se oslobađa svih obruča društvenih normi i stradanja i postaje slobodna. Nije omanula svaka umjetnost koja oslobađa.

           Radojević Vasilisa, začuđena pred svijetom i njegovim nebrojenim manifestacijama, od ovog svijeta i za ovaj svijet je (pro)kreirala. Njena kreacija je tipično ženska, dubinski patnička, umjetnički sublimaciona i zbog toga izrazito vrijedna. Ona napušta realni svijet običaja i stradanja, tvoreći sopstveni svijet (umjetničkih) čuda. U umjetnosti ona je kao iz kaveza oslobođena ptica. U svijetu ona je vapaj iz zlatnog kaveza: ,,Dajte mi umjetnost da se izobručim!“ Preobražavajući životna čuda u čudnovata (umjetnička) djela, Vasilisa postaje Alisa sa svojih slika, u zemlji čuda. Vasilisa u zemlji čuda je krupan plod na tankim granama čovječanstva…

Mr Nikolina Đurović,
profesorica italijanskog jezika i
teoretičarka savremene umjetnosti

Objavljeno u kulturnom dodatku Ćirilica, Dan.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


twenty + fourteen =