Nikolina Đurović

DOKTOR VS TRANSCENDENTALIST

 

Nikolina Djurovic - 200

 

Nikolina Đurović je rođena u Podgorici 1986. godine, na dan Prepodobne mati Paraskeve. Profesorica je italijanskog jezika i književnosti, predavačica je u podgoričkoj gimnaziji. Živi (ontološki), čita, istražuje, rasuđuje, dovodi u vezu, zapisuje, prepisuje… Piše, prevodi. Ispisuje svoj prvi roman ,,Sviše“. Kolumnistkinja je Dnevnih novina Dan.

 

 

DOKTOR VS TRANSCENDENTALIST

Sve se to dogodilo na putu za Jasnu Poljanu, gdje dr sci. traga za izgubljenim tajnim dnevnikom Lava Nikolajeviča Tolstoja, a seljak, idući svojim putem, susreće se s njime, posve unezvijeren, jer prethodno, imao je lični susret sa zvijeri…

 

DOKTOR: Dobar dan, ja sam doktor. Drago mi je.

TRANSCENDENTALIST: Bog ti pomogô doktore! Ja sam seljak ovog obližnjeg sela, ili seljanin, znaš ti bolje!?

D: Ipak seljanin, seljaci su ovi prostaci što ne čitaju ruske klasike.

T: Aha… A kojim dobrom doktor međ seljacima, pardon, seljanima?

D: Pa znate kako, ja sam doktor, profesor doktor, doctor scientiarum. Diplomirao na Lomonosovu baveći se ,,Jasnom Poljanom u djelu Lava“, magistrirao ljubopitan da l’ je ,,Nikolajevič, vjernik il’ nevjernik“, doktorirao kuriozan kakva je ta ,,Religija Tolstojeva“. Redovni sam član Ruske akademije nauka. Ja sam, znate, veliki rusofil. Moje naučno polje djelovanja su misli, misli Tolstoja, Dostojevskog, Bulgakova… To su, znate, bili veliki mislioci! Pa se zanimam, mislima i životima grandioznim. Stoga sam i ovdje, lični odnos Nikolajeviča i Sonje za mene i dalje pokriven je koprenom. Možda Vi znate nešto o tome?

T: O, doktore doktore, pod velikim jarmom ti si! Misliš šta Fjodor misli, da l’ imaš svojih misli?! Meni je moj mudri baćuška, tek da me niko ne ćuška, u amanet darivao alfabet, tek da ne budem analfabet. O čitanju, najradije ispitujem Prirodu; o pisanju, svoje sentimente mećem u baćuškinu mi artiju. Šta sa Sonjom, neznaven sam, al’ slutit bih mogô…

D: Vi ste, defakto, romantičar?! Pa da, romantično je i Tolstoj zborio: ,,Razum me nije ničemu naučio, sve što znam dalo mi je, otkrilo mi je srce.“ Cijenite sažetost?! Lapidaran je bio i Dostojevski: ,,Oni koji znaju da govore, govore kratko.“ Šolohov međutim…

T: Mani me se, doktore, misli mislilaca! Čuj me, doktore, jer mislilac sam i ja! Poslušaj, šta danas sam mislio… Vidiš, ja svakog bogovetnog dana, u pogodan sahat, odlazim u čitaonu. Ona moje je odmaralište, moje lječilište. Ona uvijek mi se raduje, u saglasju sam s njome. Danas, ja njoj nijesam se veselio, danas, s jadom sam je prigrlio. Danas, ja život sam omrznuo, danas, kukavički sam ga podnosio. Danas, malodušan i netrpeljiv, zlosrećnik, na Prirodu je zalajao! Ja zalajao, a na me, sve se rušilo, sve se obrušilo… Ja zalajao, a nada mnom se oblak nadvio, grom me gađao… Ja zalajao, a deblo mi put ispriječilo, umalo me nije sravnilo… Ja zalajao, a zvijer u meni zvijer prepoznala, na me kidisala, očnjake u meso zarila… Ja zalajao, a zvijer zarežala, živog me skamenila! Petrificiran, donjom usnom sam micao… ,,Maestra je bezgrešna, sam si greška!“ Unezvijeren, zvijerski sam potpisao: ,,Zalaj na život, život postaće ti kivot!“

D: Hm, zanimljivo! Šta li bi, zaboga, Bulgakov na to kazô?

T: Te onako ojađen, raskuben, izbezumljen i posramljen uzvisio sam pogled ka Nebu. Sunce je sijalo i obasjavalo, grijalo i milovalo, trpeljivo podnosilo, nije petparačilo. I opet, i iznova, i danas i sjutra, te bješe mi mustra. ,,Sjaj i iza oblaka, jer oni su varka!“ Po Suncu, trpljenju sam se učio…

D: Vi zaista duboko proničete! U vezi sa Suncem, kažu da je ono najegzaktnija personifikacija Božanskog, da li se saglašavate? Prema Tolstoju: ,,Boga je teško spoznati, ali to ne znači da ga nema, nego je to znak Njegove veličanstvenosti, a naše slabosti.“ Prema Dostojevskom: ,,Kad Bog ne bi postojao, trebalo bi ga izmisliti.“ Ja zaista nemam neki diferenciran stav u vezi sa time…

T: Ti čitaš, doktore, Tolstoja, ja čitam samo Njega. Tebi najdraža je Karenjina, meni Njegova pisarnica. I kako me pitaš da l’ ima Njega, pa da l’ ima Karenjine bez dragog ti Lava? Ja rekô bih da ,,Priroda, Njegova je priroda“!

D: Filozof Vi ste seljaninu, no, ja morao bih poći, vrijeme će mi proći. A čekaju me tomovi, skupovi i spisi, Tolstoj, Dostojevski i ostali Rusi.

T: Bog s Vama profesore, ne bih ni ja vrijeme gubio

Doktor, naučnik. Kaže da vrijeme nije gubio, drugima se bavio. Iz knjiga učio je život, iz knjiga, pisao je knjigu. Čedan, parafrazirao je. Transcendentalist, umjetnik. Najvećma bi volio da vrijeme nije gubio, sobom se bavio. Iz Prirode učio je život, po Životu, pisao je knjigu. Ogoljen, uvjeravao je.

Doktor vs transcendentalist, krajnji ishod, 1:2. (Doktorova jedinica stoga što briljantna je memorizacija, dvije stotine gigabajta straordinarna je memorija!) A sa vremenske distance…

DOKTOR (najintimnije, sam o drugima): Pa da, eto zašto Tolstoj je besjedio: ,,Znanje je tek onda znanje onda kada je stečeno naporom vlastite misli a ne pamćenjem. “Zaista, s tog razloga Dostojevski je kazivao: ,,Koliko je ljudi koji ne misle sami, nego žive od misli koje su izmislili drugi.“

TRANSCENDENTALIST (najintimnije, sam o sebi): Ali, ja sasvim sam smjerno bilježio Osjećaje, zar slave i besmrtnosti vrijedno to je!?

Možda, u Jasnoj Poljani, to Nikolajeviča romantičnog avet bješe…

Kolumna objavljena u Dnevnim novinama Dan i na portalu Iskra.

 

 

Tagovi: , ,

 

Bez komentara

Budite prvi.

Poruka


 

*

 
 

Advertisement

Advertisement

Kalendar

March 2017
M T W T F S S
« Feb    
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031