Nikolina Đurović – Život je neshvatljivo čudo
Posted by Wescom in Fokus, Kolumne / Blogovi, Novo u biblioteci on August 25, 2016 20:58 / 1 comment
Nikolina Đurović
Život je neshvatljivo čudo
Nikolina Đurović je rođena u Podgorici 1986. godine, na dan Prepodobne mati Paraskeve. Profesorica je italijanskog jezika i književnosti, predavačica je u podgoričkoj gimnaziji. Živi (ontološki), čita, istražuje, rasuđuje, dovodi u vezu, zapisuje, prepisuje… Piše, prevodi. Ispisuje svoj prvi roman ,,Sviše“. Kolumnistkinja je Dnevnih novina Dan.
ŽIVOT JE NESHVATLJIVO ČUDO
,,Život je neshvatljivo čudo jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto kao na Drini ćuprija.“ (Ivo Andrić)
Višegrad nije velji grad. Višegrad je uglavljen, zaglavljen, zatočen međ pošumljenim brdima, usidren, s ove i one strane rijeke. Višegrad se čini vremešan, mnogogodišnji, prezreo, obamro, onemoćao. Posustao i odustao. Njegovo bilo, njegovo bivstvo, njegov krvotok je njegova Drina dragana. Ona je njegova životodavateljka i starateljka, te ga umiva, okrepljuje, s istočnika žustrinu daruje. Priljubila se ona svom ženiku, ko vrat glavi, da se oslanja na nj. Da, usporila je i ona, zastala… Ali nije posustala, odustala. Ona je i dalje ta, ta vječnog toka davateljka.
U Višegradu se nađosmo, Drinom plovismo. S vremešnim supružnicima, pod jarmom prošlosti, zbilje i anegdote, zgode i nezgode, napade i upade, prilike i neprilike brojasmo. Kraja im ne nađosmo, jedva ih sabrasmo. I brzo se zasitismo, preusmjerismo. Dalje nastavismo. Korak naprijed, dva. I baš tada, ugledasmo. ,,Ćupriju Andrićevu“, ,,Konak Andrićev“, kamen od kamena, ,,Andrićgrad“… Andrića na muralu, Andrića pred muralom, Andrića iza murala… Andrića u ornamentu, Andrića u artiji, Andrića u rukotvorini… Andrića u slovu, Andrića u slici, Andrića u misli… Ko o čemu, svak o Andriću! Andrića za zlatnik, Andrića za dva, Andrića na dar. Andrića, rodoljubivog ministra proračuna bez portfelja, koji, sa visine, umnožava bruto domaći proizvod svojim sunarodnicima (pro capite). Ko od koga, drugi od Andrića! Andrića u ariji, Andrića u toku riječnome, Andrića u ognju, Andrića u tvari. Andrića koji nadvladava, preovladava, nadilazi, prevazilazi. Andrića koji prožima, oduhovljuje, koji svom gospodinu luču daruje. Andrića, alhemičara, koji Višegrad obraća u velji grad. Andrića, koji ne potrebuje velji grad, jer on, samim sobom, čudom veljim, tvori velji grad. Andrića, nadvremenog, bezvremenog, vanvremenog, svevremenog. Andrića, onovremenog, a uvijek savremenog. Andrića besamrtnog, na ćupriji, pod ćuprijom, pred ćuprijom. Kad o čemu, vazda o Andriću! Višegrad se sada čini najmnogoljudniji megalopolis.
I svak o Andriću, i drugi od Andrića, i vazda o Andriću, stoga što Andrić vazda za drugoga, za svakoga. Stoga što nadvremeni, nadmen i nadobudan nikad nije, on sebe nadilazi. Stoga što bezvremeni, vrijeme obezvređuje, bez vremena bi mogao, i htio. Stoga što vanvremeni, van vremena i prostora, obitava. Stoga što svevremeni, sve vrijeme, od sebe, daje sve, ovdje i sada (hic et nunc). Stoga što onovremeni, za ovo vrijeme i ne haje, a njegov je protagonist. Stoga što uvijek savremeni je svačiji sunarodnik, saputnik, sabesjednik. Stoga što, ko za koga, vanredni za svakoga! Andrić se sada čini sveprisutan.
A sudba, o najmilijima joj, uvijek mudro rasuđuje, za sva vremena, i poslije vremena. I ovaploti li ih u kamenu, bronzi il’ arđentu, zna da okupi društvo istorodno. Te tako mudra, ne meće platinu pred živinu. Jer ravan ravnoga najbolje poznaje, niži ne poznaje višega. A, pojeta poznaje pojetu, s pojetom inženjer ,,na Vi“ nije, plameni se plamenom raduje. Njegoš Andrića, Andrić Njegoša, Tesla s pojetom, ovaj sličnome. I u kamenu, bronzi il’ arđentu, baš svaki je ko u ploti, živ, življi, najživlji. I u samoći, tihovanju il’ smiraju, svaki je velik, veći, najveći. I međ ljudima, i u metežu, i u slavi, svaki je tih, tiši, najtiši. I za života, i u smrti, i poslije smrti, svaki je važan, važniji, najvažniji. I u vremenu, i poslije vremena, i van vremena, svaki je vječan, vječniji, najvječniji. Jer, blago onom ko dovijek živi, u životu postojanom ko na Drini ćuprija, u kom vazda protiče energija! Andrićgrad se sada čini da uvire u Teslasvijet, a ovaj u Njegoškosmos.
Tekst je objavljen u Dnevnim novinama Dan i na portalu Iskra.
Tagovi: ivo andrić, nikolina đurović, višegrad, život je neshvatljivo čudo
-
Podgorica – Koncert Gudačkog kvarteta “The Gents”
19 Apr, 2018
-
Kotor – Predstava „Ženidba“
19 Apr, 2018
-
„Grad teatar – Crvena komuna“ – Najava pozorišnog programa za 21. april 2018. god.
19 Apr, 2018
-
Centar savremene umjetnosti Crne Gore – Vođenje kroz izložbu „Zeitsprung“ (Vremenski skok)
19 Apr, 2018
-
Tivat – Kolektivna izložba „Dokumentarna fotografija Crne Gore“
19 Apr, 2018
-
Podgorica – Koncert Gudačkog kvarteta “The Gents”
19 Apr, 2018
-
Kotor – Predstava „Ženidba“
19 Apr, 2018
-
„Grad teatar – Crvena komuna“ – Najava pozorišnog programa za 21. april 2018. god.
19 Apr, 2018
-
Centar savremene umjetnosti Crne Gore – Vođenje kroz izložbu „Zeitsprung“ (Vremenski skok)
19 Apr, 2018
-
Tivat – Kolektivna izložba „Dokumentarna fotografija Crne Gore“
19 Apr, 2018
-
Danijela Slavkovic:
Postovani, stric me je upravo korigovao u vezi korena i rekao da nam je poreklo...
-
Mirko jovanovic:
U selu Dragovoljici ranije Trensovo Niksic postoji lokalitet Sindica pod odatle ...
-
Vesna:
Zelim da saznam da li su moj deda i pradeda dosliiz Crne Gore.Po prici bake,dose...
-
mirjana milosevic:
Moj deda Aleksandar Milović rodio se u Sirči kod Kraljeva. Živeo je u Čukoje...
-
Slavko Zdero:
Darko, javi mi se na gore naveden e-mail,mislim da smo rod,ja sam sa Kupresa....
ana vukotić
barski ljetopis
budva
centar savremene umjetnosti crne gore
centar za kulturu tivat
Cetinje
cnp
crna gora
crnogorski simfonijski orkestar
don brankovi dani muzike
gradsko pozorište podgorica
grad teatar budva
herceg novi
humor
istorija
izložba slika
kic budo tomović
književnost
koncert
kotor art
kotorart
kraljevsko pozorište zetski dom
kraljevsko pozorište zetski dom cetinje
likovna umjetnost
miraš martinović
Muzika
muzički centar crne gore
narodna biblioteka radosav ljumović podgorica
podgorica
RTCG
1 Komentari
Odavno nijesam pročitao poetičniji tekst o Andriću. Inače, doživotno sam zaljubljen u njegove ZNAKOVE PORED PUTA.