Nova knjiga Miraša Martinovića “Sveska od maslinina lišća”

Nova knjiga Miraša Martinovića, Sveska od maslinina lišća, nedavno objavljena u izdanju Nevladinog udruženja Živo nasljeđe iz Herceg Novog, drugačija je od svih knjiga ovog pisaca.

Radi se o ličnoj knjizi, nekoj vrsti intimnog brevijara, sa neobičnim odrednicima i toponimima koji čine autentičnu geografiju, omeđenu mitskim obzorjima, lični glas iz dubina pjesnikovog bića. A lični glasovi su najautentičniji, smatra Martinović:

– U njoj je ono što sam u jednom vremenu sanjao i što mi se događalo u stvarnosti. Zagovrnik sam one Darelove teorije po kojoj: Postoje izuzetni trenuci u vremenu, kao što postoje izuzetna mjesta u prostoru, a postoje i izuzetne i izuzete osobe među ljudima, one koje vam dođu i koje vam svijetle na putu koji se nije mogao ostvariti bez njih. Koje vam daruju svjetlost, iskonske glasove, koje vam otkriju začarane riječi. Bez tih osoba, takvih trenutaka i svjetlosti, ne bi bilo ove knjige. To jeste hronika jedne ljubavi, jedne zime i velike samoće, metafizike, svakidašnjice, patnje, gubitka, nade…I vjere da je sve lijepo na ovom svijetu dok takve osobe postoje u njemu. Svakidašnjica dignuta do metafizičke ravni, trenuci koji su vrhunili svjetlošću i svetošću, tražeći da postanu riječ. Knjiga ljubavi i knjiga o ljubavi, o ženi i riječi. Moja je najličnija knjiga. Pravljena od imaginacije, nestalih gradova, nevidljivih, no stavrnih, uporedni hod kroz istoriju i svakidašnjicu… Postigao jednostavnost kojoj sam težio i sanjao. Ličnost koja je donijela knjigu, hoda gradovima ove zemlje, a sa knjigom i gradovima  koji su nedodiriljivi, pa tako vječno postojani, kaže u izjavi za medije Miraš Martinović.

Martinovićevi pjesnički zapisi Sveska od maslinina lišća nijesu samo ulje  iscijeđene masline pjesništva, već i oni plodovi što svoju umjetničku vrijednost života žive i nakon života. U njima nije najvažnija misaona poenta besmrtnosti, već put do nje, umjetnička izvedba različitosti istorijskih epoha i vladavina One, zbog koje se ratovi vodiše, glave gubiše, nestajaše gradovi i civilizacije, napisala je u pogovoru ovoj knjizi Zorica Joksimović.