OKF – Nova knjiga Bosiljke Pušić „Hvatač snova (ili Bilo nekad u Herceg Novom)“

 

OKF - logo

 
 

Bosiljka Pusic - Hvatac snova - naslovnaNova knjiga Bosiljke Pušić „Hvatač snova (ili Bilo nekad u Herceg Novom)“, objavljena je u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Izdavač knjige je Goran Martinović, urednik Milorad Popović, a knjigu je likovno opremila Suzana Pajović. Predgovor za knjigu napisao je Momir Mićunović.

„Kada se zatvori poslednja stranica ove knjige, shvatite da je to početak nove, koju ćete napisati vi ili neko drugi, a za vremena koja će tek doći. Postanete svjesni da je živjeti u stvari nesebično darivanje i primanje. Otvorite di­lemu pitanjem: da li postoji razlika između metamorfoze jednog sna iz kojeg nastaje vrstan literata i metamorfoze kao prirodnog fenomena u kojem nastaje jedan leptir? Počnete nazirati kosmi­čku istinu o energiji koju smo posudili i koju ćemo jednog dana vratiti, utrošivši dio nje za dobro budućih vremena. Spoznate, da je to što ste pročitali, potvrda da postoji širi smisao života. Omeđeni smo vremenom koje je precizno izmjereno i koje je odvojeno isključivo za nas i naše savremenike. To je prirodna vremenska mjera naših života. U toj determinanti se rađamo, odrastamo, zaljubljujemo, stvaramo i ponovo rađamo kroz obličja naše djece. Ko umije da uoči, svjestan je snage i siline ži­votne rijeke koja nas uz kosmički huk valja prema budućnosti“, zapisao je Mićunović.

 

Biografija

Bosiljka PusicBosiljka Pušić rođena je u zanatlijskoj porodici, u Ćupriji, 1936. Ubrzo se porodica preselila u Jagodinu, grad njenih prvih koraka, prvih izgovorenih i napisanih riječi. U Jagodini je završila gimnaziju, a studije književnosi diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Udajom se seli u Herceg Novi gde radi kao profesor književnosti u srednjoj školi. Susreti i druženja sa znamenitim ljudima, književnicima i slikarima su imali veliki uticaj na njen književni put. Na podstrek velikog estetičara i književnog kritičara Branka Lazarevića počinje da piše poeziju koju objavljuje u mnogim tadašnjim književnim časopisima. Prvu knjigu poezije „Krila iste ptice“ objavljuje 1970. godine a onda slede: „Privid igre“ (1972), „Pelin u reveru“ (1976), „Rukom prema snu“ i „Druga voda“ (1980), „Dobošari na trgu“ (1985), „Svođenje reči“(1989), „Pepeo i krik“ (2000), „Baršunasti glasovi-haibuni“ (2015), „Privid sunca“ (2015).

Paralelno sa poezijom objavljuje po časopisima kratke priče, te slijede zbirke pripovjedaka: „Kavez“ (1981), „Otapanje“ (1994), „Izlet u Žanjice“ (2000), „Kako preživeti brak“ (tri izdanja).

Više izdanja doživio je i Bosiljkin prvi roman „Otvaranje lutke“ (prvo izdanje 1985 i drugo 2001). Slijede: „Naranča i nož“ (2002), „Narančin cvat“ (2004); sa trećim romanom „Naranča i žeđ“ kompletira trilogiju „Naranče pod šlemom“ (2008). Iste godine objavljuje roman „Knjiga o Vojinu“, a zatim „Hodnik“ (2009), „Stimadur“ (2011) i „Ispod žižule“ (2012), „Tondo“ (2013), „Kumborski vijađ“ (2014).

Podstaknuta pričama svojim unučićima počinje da objavljuje knjige za decu: „Hercegnovske čarolije“ i „Koga boli uvo kako ja rastem“ (2000), „Ružičasti delfin“ (2001), „Žabilijada“ (2003), „Doživljaji magarčića Magića“ (2004), „Kobajagična putovanja“ (2006), „Plavojko“ (2009), „Ko te šiša“ (2010) i „Kralj koji je pojeo i sebe“ (2012), „Bašta od papira“ (2014), „Žab’ilijada“ (2015).

Po odlasku u penziju Bosiljka Pušić počinje i da slika. Do sada je imala petnaest samostalnih izložbi, tridesetak grupnih i izlagala na tri međunarodne žirirane izložbe. Bila je učesnik više likovnih kolonija. Dobitnica je brojnih književnih nagrada.