OKF – Nova knjiga Draga Jančara „Pogled anđela“

 

OKF - logo

 
 

Nova knjiga Draga Jančara „Pogled anđela“ nedavno je objavljena u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Knjiga je izdata u okviru biblioteke „Savremena proza“, a izdavač je Milorad Popović. Urednik Jančareve zbirke pripovjedaka je Pavle Goranović, a knjigu je sa slovenačkog preveo Josip Osti. Lekturu potpisuje Zuvdije Hodžić, a dizajn Ana Matić.

Drago Jančar, pripovjedač, romanopisac, dramaturg i esejista, rođen je 1948. u Mariboru. Diplomirao je na Višoj pravnoj školi mariborskog univerziteta. Bio je urednik studentskog lista Katedra, kasnije tri godine novinar mariborskog lista Večer i nedjeljnika 7 dni. Godine1974. bio je osuđen na godinu dana zatvora zbog neprijateljske propagande. Poslije tri mjeseca zatvora, 1975., bio je pomilovan i iste godine otišao na služenje vojnog roka u Vranje (Srbija). Tri godine je bio slobodni umjetnik, a onda se, 1979., zaposlio u Viba filmu u Drago Jancar - Pogled andjelaLjubljani kao dramaturg i tamo radio do kraja 1980. Od 1981. je urednik i sekretar izdavačke kuće Slovenska matica u Ljubljani. Godine 1985. boravio je u Americi, u Nju Orleansu i Njujorku, s Fulbrihtovom stipendijom za umjetnike. Godine 1989. bio je tri mjeseca u Minhenu s Bavarskom stipendijom za pisce, a 1992. u Beču, kao gost Austrijskog udruženja književnika. Kraće vrijeme je boravio u Velikoj Britaniji i više puta u Americi, kao i drugdje. Od 1987. do 1991. bio je predsjednik slovenačkog PEN centra. 1994. godine je, s tadašnjim predsjednikom PEN-a, Borisom A. Novakom, Nikom Grafenauerom i Josipom Ostijem, na poziv tamošnjeg slovenačkog kulturnog društva Ivan Cankar, posjetio opkoljeno i granatirano Sarajevo.

„Jančara, danas, nesumnjivo, jednog od najreprezentativnijih, ne samo slovenačkih, nego srednjoevropskih, odnosno evropskih pisaca, od prve knjige, knjige pripovjedaka, Hodočašće godpodina Houžvičke (Romanje gospoda Houžvičke, 1971.), nadalje, često zanima povezanost pojedinca i povijesti, a, prije svega, tajanstvena i mračna čovjekova priroda. U većini svojih priča, romana i drama, pa i eseja, bavi se mračnom poviješću i mrakom čovjekove duše. Životnim i čovjekovim podzemljem.Traumatičnim opterećenjima i destruktivnim nagonima. Neurotičnošću i erotičnom naelektriziranošću. Rizičnim i incidentnim situacijama. Čovjekovim konfliktom sa samim sobom i drugima. Tajanstvenim u njemu i oko njega. Onim što graniči s čudom i čudom samim.Graničnim situacijama, u kojima je sve na kušnji i u kojima životna igra postaje opasna. Često i po život, jer se, najčešće, okončava strahom, nasiljem, bolom, krvlju… , a nerijetko i smrću. Jančar, tako u monološkim, kao i u dijaloškim tekstovima, mada njegovi monolozi nerijetko imaju tenziju dijaloga, opisuje stanja između sna i budnosti, u kojima stvarnost podsjeća na teške, morne snove, za koje čovjek ne zna, je li se iz njih probudio ili se iz njih više uopće neće probuditi. Posebno tada, kada zagazi u neprozirni mrak u sebi i oko sebe, te luta bezizlaznim labirintom vremena i prostora. Zato ne iznenađuje što su tama i tamno najčešće boje i određenja Jančareve proze i dramatike, odnosno njegove literature uopće”, zapisuje Osti.

Štampanje knjige pomogli su Ministarstvo kulture Crne Gore i fondacija „Trubarjev sklad“ u okviru Udruženja slovenačkih pisaca.