Predstave Kraljevskog pozorišta Zetski dom ambasadori crnogorske kulture

 

Kraljevsko pozorište Zetski dom na Cetinju - logo

 

 

PREDSTAVE KRALJEVSKOG POZORIŠTA ZETSKI DOM AMBASADORI CRNOGORSKE KULTURE

DOKLE POGLED SEŽE I LEPTIR NA SCENAMA DESIREA I KVARTIERI DEL ARTE FESTIVALA

“Dug aplauz, aplauz koji se nije završavao”

 

Predstave Kraljevskog pozorišta Zetski dom tokom novembra bile su ambasadori crnogorske kulture na scenama dva velika festivala u Italiji i Vojvodini. Osmi Međunarodni regionalni festival modernih pozorišnih predstava Desire Central Station u Subotici, sa sloganom „Pesnice u vis“ -jedan od najznačajnijih festivala regiona, u svoju selekciju, koju karakterišu najznačajnije i društveno angažovane predstave okruženja, uvrstio je predstave Leptir u režiji Andraša Urbana i Dokle pogled seže, autorski komad Arpada Šilinga.

Predstave Kraljevskog pozorišta Zetski dom, na ovogodišnjem festivalu koji je  okupio glumce i reditelje iz Srbije, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Rumunije, Slovenije, a koji nije bio takmičarskog  karaktera, ipak se vraćaju sa nagradom. Priznanje su aplauzi i riječi hvale publike naviknute na kvalitet u teatru, jer u konkurenciji koju je u ovom izdanju festivala činilo 15 predstava iz sedam zemalja: (Gogoland I What is Europe? -u režiji Andraša Urbana; Prosjačka opera, Kokan Mladenović; Kokoš, Selma Spahić; Ja sam savršen –jedna nesvesna priča, Zoltan Perovič; Mefisto, Damir Avdić; Naše nasilje i vaše nasilje, Oliver Frljić i druge ..)- nije bilo lako.

Ipak, karte za Leptira i Dokle pogled seže bile su unaprijed rasprodate. Na obje predstave prepune sale Jadran i Kosztolanyi, a publika željna dobrog teatra sjedi i na stepenicama. Sjajan prijem, aplauz toliko dug da se glumci vraćaju publici, teško je izbrojati, možda i već sedam puta. Rediteljsko i glumačko umijeće razlog su toj izvanrednoj vezi sa subotičkom publikom, kao i činjenica da je riječ o dvije predstave sa snažnom pričom: o porodici, o posrnuću ličnom i onom društvenom. Takođe predstave iz Crne Gore koje su nastupile na festivalu su  priče o pobuni, koja je i smisao Desirea i plakata festivala koji sa podignutom pesnicom simblizuje baš nju – pobunu i razmišljanje o sopstvenom identitetu u kome je teško snaći se u odnosu na lokalna, regionalna i svjetska dešavanja. Leptir i Dokle pogled seže su sve to.

 

Leptir - 2

 

“Hvala cijeloj ekipi za odani rad i koncentraciju tokom predstave. Zahvaljujem se Andrašu Urbanu i njegovoj ekipi za poziv i organizaciju. Tako je značajno vidjeti na ovom primjeru  kako se događa kulturni susret, kao i ovaj festival koji zaista  ima posebnu atmosferu i koji je toliko važan  i za Srbe  i za Mađare”, kazao je reditelj Šiling nakon izvođenja predstave.

“Ovo je predstava koja upozorava generacije koje su sada na sceni. Predstava koja ih obavezuje da daju odgovore na pitanja đe smo, kako ćemo i kuda dalje. Predstava koja ukazuje na posljedice tranzicije. Ukratko, predstava koja ćera na razmišljanje dokle um seže”-utisci su Miodraga Kankaraša, generalnog Konzula Crne Gore u Srbiji, nakon odgledane predstave Dokle pogled seže.

 

Ovako intenzivan prijem publike i atmosfera na Desireu koji je sam po sebi drugačiji sa tom buntovnom  pesnicom koju su u znak podrške podigli i građani Vojvodine, Srbije i regiona, oduševili su i naše glumce. Varja Đukić, Srđan Grahovac, Nada Vukčević, Dušan Kovačević, Zoran Vujović, Dejan Đonović, Jelena Simić i Aleksandar Gavranić ove godine bili su dio festivala koji nije konformistički, koji nije glamurozan ali jeste ljudski i jeste u neku ruku revolucionaran jer sabira jake emocije, inovativnost, sabira ljude i opet, pobunu.

 

dokle-pogled-seze-1

 

“Desire fesival je jedan od najvažnijih događaja. Pričamo o publici subotičkoj, najboljoj, vrijedno je igrati pred njima jer su pažljivi i beskrajno zahvalni. Poštuju igru. Nakon festivalskih predstava čestitke i komplimenti, druženja. Izuzetna atmosfera, angažovani teatri, velike i male teme. Dobili smo divan komentar … da je za kraj Festivala Dokle pogled seže, naša predstava, bila neophodna – jednostavnih i čistih “poteza”, bez senzacija tehničkih i efekata i bliska, iznenađujuća… gledaoci su od početka čuli i razumjeli, vjerovali, na kraju nas ispratili dugim aplauzom”, utisci su koje glumica Varja Đukić nosi sa festivala u Subotici.

 

glumci-na-festivalu

 

A prije festivala Desire, Kraljevsko pozorište Zetski dom predstavljalo je crnogorsku kulturu i na prestižnom evropskom festivalu u Italiji. Dvadeseto izdanje festivala Kvartieri del arte u italijanskom gradu Viterbu (koji je trajao od 4.septembra do trećeg novembra), a  na kome je prikazano oko pedeset predstava,  okončao je komad Zetskog doma “Slobodno vrijeme“, dramaturški pregled savremenog internacionalnog stvaralaštva italijanskog pisca Gian Maria Cerva, koji predstavlja rezultat masterclassa koji je vodio reditelj Diego de Brea. Takođe, italijanska publika vidjela je režiju Arpada Šilinga, a Dokle pogled seže, iako uz sve teškoće koje nosi jezička barijera, bez scenografije i svjetla uspio je da snagom emocija i priče, koju su Italijani razumjeli, pomjeri, nasmije i rastuži publiku  u nekadašnjoj crkvi Sant Eđidio.

O autorskom komadu Arpada Šilinga koji su italijanski mediji dugo najavljivali kao režiju jednog od najznačajnijih evropskih rediteljskih imena, italijanska štampa pisala je ovako: “Počinje predstava. Puna sala. Scenografije nema u prostoru, u koji je moguće smjestiti sve moguće priče. Glumci sjede i u publici. Glume na svom jeziku, a tekst publika razumije zahvaljući titlovima projektovanim na ekranu. Scena na kojoj nema ničega nagovještava malo ili ništa, baš kao što je ono što imaju ljudi u istočnoj Evropi, i tu se ukrštaju priče likova u predstavi. Međuljudski odnosi, strahovi ljudi koje svakodnevno more siromaštvo i glad, sve dok ih to stanje ne dovede na ideju o krađi i nasilju, između pokajanja i duhova koji pobuđuju poštovanje i naklonost u porodicama koje su sada već razorene zbog  nesigurnosti.

Ipak, snaga snova o nekoj boljoj budućnosti vode mlade ljude iz te zemlje negdje daleko, u neke druge zemlje, gdje se nadaju da će naći prostor za sebe u nekom drugačijem svijetu i gdje će moći živjeti, ne samo preživljavati kao do sada u svojoj zemlji. Ovu priču zatvorio je onda dugačak aplauz, aplauz koji se nije završavao”, piše italijanski dnevnik Tuscia times.

 (http://www.tusciatimes.eu/)

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*