Premijera predstave Apartman Savoja u Kraljevskom pozorištu Zetski dom

 

 

Predstava Apartman Savoja, u režiji Slobodana Milatovića biće sjutra premijerno izvedena u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju. Ovaj komad nastao je prema dramskom predlošku  tekstova Sandre Vujović i Marije Čolpe, koji su rezultat jednogodišnjih radionica koje su vodili pisci Ljubomir Đurković i Ognjen Spahić, pod okriljem EU programa Kreativna Evropa. Tako su spojene jednočinka Apartman Savoja i kratka priča Punktiranje duše, dvije različite forme u jednu cjelinu.

„Izazov je bio spojiti dvije oprečne književne forme u jedinstvenu dramaturšku cijelinu.  Izazov je bio i usklađivanje posve savremene teme sa epohom. Želio sam da predstava ima sasvim klasičnu formu kako bi dao pravi značaj i time istakao dramaturški pristup i dao prioritet glumačkoj igri. Meni je najvažnija bila adaptacija i dramaturška obrada. Našli smo pravi put. Ličnost Jelene Savojske na značenjskom nivou naše nacionalne svijesti ima posebnu dimenziju, koju još uvijek ne umijemo rabiti kako treba. Ona je svojim životom i humanizmom nadmašila mnoge heroje i heroine ondašnjeg, ali i današnjeg vremena“, kazao je reditelj Slobodan Milatović, koji takođe potpisuje adaptaciju i scenografiju. 

„Pronašla sam podatak da je princeza Jelena, sa samo četiri godine, prisustvovala krštenju svoje tek rođene sestre Sofije u Vlaškoj crkvi na Cetinju. U trenutku krštenja, Sofija je umrla. Naprosto, sve se složilo u trenutku sagledavanja te boli, dok sam ih posmatrala u svojoj percepciji vremena. Osjetila sam tu njenu potrebu za dijeljenjem. Darivanjem i dobročinstvom je popunjavala tugu, tragiku i podsvijestu bol. Odlučila sam da na dramski način „popravim“ procjep i oslobodim je tjeskobe. Da može na miru počivati. Zato se u mojoj priči „punktira duša“, rekla je Marija Čolpa o svom tekstu Punktiranje duše. 

„Šira javnost na Jelenu Savojsku gleda kao na crnogorsku princezu koja je postala kraljica Italije, međutim, jako malo znamo o njoj. U tekstu, kroz lik Nikole, baca se svjetlo na nju kao humanistu, altruistu i ženu, koja je bila ispred svog vremena i predstavlja važnu figuru u našoj istoriji. U eri kapitalizma i konzumerizma, ove osobine rijetko i teško dolaze do izražaja, zato je važno podsjećati na njihovo postojanje“, kazala je Sandra Vujović, pisac drame Apartman Savoja.

Na sceni su Ana Vučković Momčilo Pićurić i Miloš Pejović. U Apartmanu Savoja sudare se potpuno različiti životi. Starac Nikola zaglavljen u prošlosti, nemoćan da prihvati novo doba i njegova surova pravila. On opsesivno čuva predmete iz prošlosti. Tu je i bračni par, lik Petra kao simbol novih pravila u modernom vremenu. Pokazuje se slika odnosa prema tradiciji i njenog sukoba sa novom modernom. „Šest lica naginje se u ambis prošlosti“, kaže dramaturg Božo Koprivica, „Starac Nikola u ambis sjećanja na kraljicu Jelenu Pertović Savojsku“.  Kraljica Jelena ne pojavljuje se na sceni u prvom dijelu komada, ali je prisutna u ispovijesti starca Nikole.

 „U prvom dijelu u jednočinci vidimo opsesiju starca Nikole, a opsesija često dovodi do humora. Druga psihoanalitička priča govori o tome da je princeza Jelena išla kod psihijatra, onda se sve sklopilo. Između krika koju ima za sestru Sofiju koja je kao djevojčica umrla na krštenju u Vlaškoj crkvi, Jelenina kćerka Mafalda je stradala 1944. zbog povezanosti sa Italijanima koji su pružali otpor fašistima. Krik za sestrom i krik za kćerkom. Vidjećemo koliko je sve uklopljeno na premijeri. A ne volim premijere. Mislim da je pozorište proba u stvari, meni je najveće zadovoljstvo u pozorištu da glumim publiku, da sam jedan jedini gledalac“, kazao je Koprivica uoči premijere.                                

„Vidjećemo jednu neobičnu predstavu, stil igre koji imamo u ovoj predstavi nije baš konvencionalan. Ovo nije biografska predstava o Jeleni Savojskoj, ali ona je tema, riječ je o odnosu čuvanja tradicije, naslijeđa i sukob sa modernim viđenjem stvari. U Crnoj Gori- taj odnos kapitalizuma, biznisa i surovosti, nećemo naići na to u inostranstvu koliko kod nas, u jednoj zemlji u tranziciji. Mi uvijek, želeći novo smatramo da treba da potremo ono staro, i o tome govori predstava. Došli smo do toga da svaki lik ima svoje opravdanje i svoje zašto. Nije ništa crno bijelo“, kazao je glumac Miloš Pejović. 

„Osjećam pravo pozorište, nešto čisto i zaista lijepo. Imali smo izazov sklopiti dva različita teksta, mislim da smo napravili dobar posao. Jelena Savojska je lik koji ih povezuje, prvi dio je omaž njoj. Žalosno je što živimo u vremenu u kome je sve svejedno, vlada „svejednoća“, prema tradiciji, prema njenom liku koji je značajan za našu istoriju. Nju doživljavam kao pravu Crnogorku, humanu, spremnu da odbrani ono što smo u našoj osnovi, što smo izgubili u vremenu. Ona je za mene simbol onoga kako ja vidim Cetinje, njegovu ljepotu i njegov miris. Danas imamo neke druge vrijednosti koje nam društvo nameće, pod oklopima smo, pod nekom plastikom, ali mislim da tih njenih osobina ima još u nama“, rekla je glumica Ana Vučković. 

Šest lica, prošlost i sadašnjost, tradiciju i novo vrijeme, sa svime što oni znače povezuje na sceni izbor muzike, moćni zvuk violineVilija Ferdinandija. Svjetlo Danila Pečara i kostimi Blagoja Micevskog zaokružuju koncept predstave.

„Sa režiserom sam mnogo razgovarao o tekstu, atmosferi, kako bi je moja muzika podržala. Na svakoj probi sam sve više ulazio u priču, za mene je ovo bio veliki izazov, budući da je ovo prvi put da sviram bez ansmbla u pozorištu i već napisanih nota. Morao sam pronaći elemente iz tradicionalne muzike, uz modernu obradu jer se u komadu istovremeno pojavljuju starinski namještaj i mobilni telefoni, tako da sam morao sve to pomiriti. Mekši zvuk na početku i grublji na kraju, molska varijanta koja prelazi u dursku“, rekao je uoči premijere violinista Vili Ferdinandi. 

„Kao kostimograf želio sam ispoštovati epohu, ali i činjenicu da radimo savremenu predstavu, riječ je o savremenim tekstovima, a prošlost je daleka inspiracija. Pokušao sam u odnosu na viziju režisera o spajanju ta dva svijeta i dramaturga, prilagoditi kostime. Imamo takođe brze transformacije, kako bismo stekli utisak da je riječ o različiim likovima, koje glumi jedna glumica. Imamo jedan dio na kraju komada koji je neka vrsta kostimsko- scenografske instalacije koja završava priču, a na moju radost uspjeli smo da je realizujemo, a koja će zaokružiti priču“, rekao je kostimograf Blagoj Micevski. 

Starac Nikola u drami nije uspio da osnuje zadužbinu i tako vrati Jelenu Petrović Savojsku, ipak, kako kaže dramaturg predstave Božo Koprivica, zaokružujući priču,  postoji nada da će ova predstava podstaknuti državu da vrati Jelenu, princezu i kraljicu na Cetinje, a“ ako neće država onda će Cetinjani“ jer, kako je rekao „Cetinje je pozorište“.

Tekstovi su rezultat jednogodišnje radionice pisanja pod pokroviteljstvom EU Creative Europe, kojom se promoviše stvaranje i kolektivno pisanje.  Jednočinka Sandre Vujović i kratka priča Marije Čolpe izabrane su među dvadeset dramskih radova crnogorskih mladih pisaca.