REFESTICON 2020 – Miraš Martinović dobitnik međunarodnog priznanja Zlatni zmaj


Crnogorski književnik Miraš Martinović dobitnik je međunarodnog priznanja za doprinos fantastičnoj književnosti Zlatni zmaj, koje dodjeljuje REFESTICON.

Regionalni festival fantastične književnosti se održava u Bijelom Polju u organizaciji Radija Bijelo Polje i suorganizaciji JU Ratkovićeve večeri poezije.

Kako su naveli organizatori, projekat je osmišljen tako da se u Crnoj Gori putem Festivala fantastične književnosti regionalnog karaktera, kroz književnost i druge umjetnosti afirmiše kulturna baština Crne Gore i njen kulturni identiten u cijelom regionu.

Ovogodišnji festival fantastične književnosti je tematski posvećen Ilirima. Uzimajući u obzir dosadašnji književni opus Miraša Martinovića, kao i temu ovogodišnjeg festivala, sasvim je sigurno da se autor našao na svom terenu koji malo ko kao on poznaje, pa je i ovo priznanje očekivano.

Izražavajući zadovoljstvo dobijenim priznanjem, autor je uputio pozdravnu riječ organizatorima međunarodnog festivala REFESTICON. Obraćanje prenosimo u cjelini.

Prijatelji, kolege,
Dragi Bjelopoljci!

Najprije želim da u ovom za mene posebno svečanom i važnom času uputim komplimente timu Regionalnog festivala fanastičnme književnosti na čelu sa Dragićem Rabrenovićem za ono što  su učinili u proteklih sedam godina, praveći jedinstvenu poveznicu između književnosti zemalja Balkana, oživljavajući ono što nas je povezivalo u dalekim vremenim, čineći tako snažnu potporu  današnjim vezama i vremenu u kome se ostvarujemo kao ljudi i narodi.

Ovaj i ovakav festival, njegovi kreatori i učesnici, prepoznali su moje djelo, kao dio tradicije, kultura zemalja i naroda, koji su se ostvarili na Balkanu, te me i ovjenčali uglednom nagradom ZLATNI ZMAJ. Uzbuđen sam i počastvovan, pa ne znam da li ću u ovom času, naći prave riječi da im zahvalim na ovom daru. Bez velike pompe, činim to  s dvije najdnostavnijom riječi: veliko hvala! Ova nagrada, koja zadobija sve viševisoki ugled u književnom svijetu, uz imena ovjenčanih prethodnika, koji zauzimaju visokopozicionirana mjesta u svijetu, baciće posebnu svjetlost na moj rad i  moje knjige. Koje su više zapažene i visoko repesktovane  izvan Crne Gore, gdje su moje djelo mimoišle sve nagrade. O tom djelu drugi pišu i govore, a ja ćutim, znajući da  ima autentičan govor.

Značaj ove nagrade je za mene poseban i u tome – što mi se  dodjeljuje u godini kada je festival u znaku drevnih Ilira, naroda koji nekada bijaše velik i brojan, da bi  u određenim istorijskim okolnostima, nestao sa svjetske pozorinice. U istriji je i to moguće, nestanak čitavih naroda. Ali taj narod je ostavio tragove na ovoj zemlji na kojoj mi danas živimo i na širim prostorima Balkana, koji ga potvrđuju i čine živim. U istoriji se dešava i to, dođe vrijeme kada ožive i izumrli narodi. Tako je i sa Ilirima, kojih nema u zvaničnim istorijskim čitankama, ili mi bar ne učimo o njima. A na prostorima Crne Gore, vidni su mnogi tragovi: ilirske gradine, mogile – groblja, zidovi zidani suhozidom,  u arheologiji poznat kao – ilirski način gradnje, čiji ostaci  postoje, iako zidani prije više  milenijuma. Takav jedan zid postojano stoji u drevnom gradu Rizinium, današnjem Risnu, ratnoj prijestonici ilirske kraljice Teute. Gradu koji gotovo dvije decenije istražuju crnogorsko – poljski arheolozi, o čemu je prof. dr Piotr Dyczek napisao knjigu od preko hiljadu strana, na poljskom jeziku. Risinium je markantna tačka nekada velikog kraljevstva, prostor u kojem su skoncentrisani brojni  tragovi, svjedoci života Ilira, njihove religije i kulture.

Tih tačaka ima dosta na mapi Balkana, i na mapi Crne Gore. Njima sam posvetio i život i djelo. Dobro upućena teortičarka književnosti Božena Jelušić, gvoreći i pišući o mojim knjigama, zapisala je i ovo karakterističnu  rečenicu: Iliri nijesu imali svog pjesnika, Miraš je pjesnik koji im dolazi iz budućnosti“.

Bez da suprostavljam mišljenje uvaženoj profesorki, a njen kompliment mi veoma imponuje, ustvrdio bih: Iliri su imali pjesnika, čije je djelo možda nestalo u tmninama istorije. I ako nijesu u bukvalnom smislu, pošto nijesu ostali pisani tragovi  i jezik toga naroda (a imali su jezik!), ja toga pjesnika osjećam u sebi. Osjećam njegov duh i glas. S tim osjećajem su nastajale moje knjige posvećen  tom narodu i njegovim civilizacijskim  dostignućima. Sažetak svega je roman TEUTA KRALJUCA ILIRA, zbir drevnih glasova, žiža kroz koju se prelama duh toga naroda, a njihovo kroz naše vrijeme.  U vremenu čiji smo svjedoci i savremenici, žive sva prethodna vremena.

Drago mi je da će  knjiga uskoro biti objavljena ovdje u Bijelom Polju u izdanju JU Ratkovićeve večeri poezije i Radio Bijelog polja. Biće to njihovo zajedničko izdanje, meni posebna radost!

U nama žive svi prethdnici, ništa nije mrtvo, sve živi u opštoj memoriji, u kojoj nalazimo ono što tražimo. Bez dubinskog poznavanja prošlosti, budućnost nas neće otvoriti kapije.

Zlatni zamj je priznanje glasovima prošlosti, koje artikuliše naše vrijeme. Glas drevnog pjesnika koji ne umire!

Hvala vam!
Herceg Novi,
24. decembar 2020.                                        Miraš Martinović


Miraš Martinović jedan je od najznačajnih crnogorskih pisaca. U literaturu je ušao knjigom „Mit o Trešnji“ (prvijenac nagrađen književnim priznanjem Lazar Vučković). Na regioinalnim i širim prostorima postao je prepoznatljiv po antičkim temama i zaboravljenim pejzažima Crne Gore koje je oživio u romanensknoj prozi: „Putevi Prevlise“, „Otvaranje Agruvijuma“, „Teuta, Snovi u Doklei“ i „Antički gradovi/snovi i sudbine“Objavio je i romane: „Jeretik“, „Vavilonski mudraci“, „Poslednji Eshilov dan“, „Harfistkinja iz Ura“, roman o Njegošu „Drugoga sunca luče“ i knjigu priča „Povatak u Aleksandriju“. Bogatu stvaralačku riznicu Martinović upotpunjuje pjesničkim knjigama: „Nevidljivi ljetopis“, „Govor kraljeva“, „Govor zemlje“, „Sašpatavanje s memorijom“, „Luk i lira“, „Glasovi iz kamena“ i „Dan koji nije prošao“. Djela su mu prevođena na nekoliko jezika. Dobitnik je Regionalne književne nagrade Teuta i Oktobarske nagarde Herceg Novog grada u kome živi. Član je  Crnogorskog PEN-a i Matice Crnogorske.


Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


15 + 12 =