Poštovani pośetioci, objavljujemo zbirku haiku poezije Slavke Daković pod nazivom “Haiku neveni”. Prethodno smo objavili njenu zbirku “Haiku mozaik”. Ako ste pročitali prethodno objavljenu zbirku, sigurni smo da nećete oklijevati sa početkom čitanja nove zbirke “Haiku neveni”. Uživajte.

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa našeg portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.

 

Slavka Daković je rođena 25. II 1943. godine u Kobiljem Dolu (Cetinje).
Do sada je objavila zbirke pjesama:
„Snoviđenje” (1983),
„Lipe poetese” (1988),
„Licem u lice” (1995),
„Usamljeno ljeto” (1996),
„Sa druge strane rijeke” (2005),
„Hodočasni soneti” (2006),
„Treperenja” (2010),
„Haiku mozaik” (2015),
„Metafora postojanja”, (2017).

Nagrade i priznanja:
1. „Trinaesti novembar” – nagrada oslobođenja Cetinja (1978)
2. „
Marko Mašanović” za 1986. godinu
3.
„Zlatna povelja” na JU-ME Festivalu poezije, Subotica, 2004.
4.
„Zlatna povelja”, III Međunarodni festival poezije, Novi Sad, 2004. godine
5.
„Povelja za najšepšu rimu”, JUME Festivalu poezije, Subotica, 2005. godine
6. „XVIII JU međunarodni festival poezije, Subotica 2007. godine 
„Povelja za visoko rodoljublje”,
7.
Virpazar, 2003, godine II nagrada za pjesmu o vinu
8. Virpazar, Festival vina i ukljeve,Specijalna nagrada za poemu o vinu 2006. godine

Član je Udruženja crnogorskih haiđina.

Zastupljena je u Antologiji Dušana Đurišića.

Živi i stvara na Cetinju

 

 

Izvod iz recenzije Zorana Raonića

NE VENI NEVENI

Uvažena pjesnikinja Slavka Daković, poslije obimne i više no uspjele haiku zbirke Haiku mozaik, javlja se sa novom knjigom, novim rukopisom haiku poezije Haiku neveni. I, odmah treba kazati: ova zbirka je po malo i iznenađenje, jer se odnekud povjerovalo kako se u prethodnoj knjizi sublimiralo sve ono što je poetesa u tome žanru imala da kaže. Činilo se da je dosegla zenit, jer je i tamo ispisala apsolutnu poeziju, koju je više teško dosegnuti. Draga pjesnikinja je sada nadmašila i sebe i očekivanja onih koji njen književni rad prate. A to je zato što je njen umjetnički zenit postavljen visoko, nedostižan čak ni pogledom, mišlju. Divim se toj njenoj snazi, i duši koja tako rascvjeta u svim prilikama. I duši koja hoće to da zabilježi, da podijeli sa nama. Sa svima, i za vazda. Sada se ispostavlja da će ova nova knjiga sasvim sigurno, i srećom, zasjeniti onu prethodnu. I ne samo tu, već i neke druge knjige ove autorke. O nekim drugim autorima da i ne govorimo.

Mladenački poletno, razdragano, evo je pod cetinjskim lipama, među mimozama, na Skalinama, na Stradunu, u zavičaju, pod zvijezdama, u cvijeću i cvrkutu, na nebu. Na nebu, na kome pretežno borave pravi umjetnici. To je ono posebno parče neba gdje se kupe pjesnici svih vremena – (ne) počivši, nesmireni, (ne)rođeni, ne … Vješta i iskusna poetesa proširuje svoj inače jako obuhvatan registar motiva, uslovljen novim iskustvima, na starim i na novim mjestima, dosegnut okom koje gleda i vidi što drugi ne vide, niti će vidjeti. Njeni haiku trenuci nijesu zaustavljeni, oni su poput bljeska koji traje. To su oživjele misli, opredmećeni snovi, vidikovci koji se otvaraju u duši, u iskustvu, oslikani da traju, da žive, za neprolaznost, za sva vremena, za duše koje se poezijom hrane.

Pjesnikinja je svoj obiman rukopis podijelila u cikluse, čak dvadesetak njih, nejednake dužine, ali ne da bi razlučila teme i motive, nego da bi locirala određena raspoloženja i stanja, da bi umirila ushite i u haiku uvila sjete, da bi se vraćala nekim odredištima, ali i da bi im na taj način posvetila svoj poetski dar i nadahnuće koje je tamo nosi. Prepoznajemo tu „Sunce mog sela“, sudbinska okružja, Lovćen i podlovćensku Crnu Goru, vječno more i neprolaznu mjesečinu koja se naselila u duši, kroz koju struje maestrali, zbilje i šale, vremena davna, ali i vremena nova, najnovija, jer autorka diše punim plućima, živi razigran život, voli mladonosno i sanja, kako i dolikuje vječitoj sanjalici. Pjeva kako priliči samo istinskim i istinitim pjesnicima.  Citiraćemo ovdje neke od zanimljivih i uspjelih pjesama, pjesama koje jesu haiku, ali i više od toga:

U jesen mi se
prikradaš u snove
još pun proljeća.

Ponekad tako
uživam u tišini
tvoju prisutnost.

Znala bih gdje ću
da sam cvjetna latica
u čiji haiku.

Tišina noćna.
Oslušni: neko pjesmom
liječi dušu.

Proljeće virnu
topolama u njedra,
pjesnik se prenu.

Jadranke nema –
U njenom dvorištu
cvjetaju lipe.

U noćnoj tami
svici oponašaju
svjetlost zvijezda.

Obuzima me
čarolija trenutka
ovaj haiku.

Berba mimoze
– u jeku velike fešte
more mirisa.
..

KLIKNITE NA NASLOVNU STRANU DA
OTVORITE ZBIRKU HAIKU NEVENI

 

 

 

Tagovi: , , , , , , , ,

 
 

Kalendar

November 2018
M T W T F S S
« Oct    
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
2627282930