Svetozar N. Popović

Ciklus “Prag”
iz zbirke “Đavoli su u nama”

 

U pripremi  je nova zbirka poezije Svetozara N. Popovica “Đavoli su u nama” čiji, sam naslov govori o zbilji našeg bitisanja i svakodnevicu apsurda istine koju želimo poistovjetiti sa svim i svačim što nas okružuje i čini ovakvima kakvi smo. Ciklus “P r a g”, koji se nalazi u ovoj zbirci je dio te istine.

 

 

Svetozar N. PopovicSvetozar N. Popović rođen je sredinom prošlog vijeka u Danilovgradu gdje je i završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Ulcinju. Studirao je na Nastavničkom Fakultetu u Nikšiću. Živi i radi u Danilovgradu. Poeziju je počeo da piše kao srednoškolac i student. U tom vremenu bio je aktivan sudionik svih kulturnih i literarnih zbivanja u zemlji. Objavljivao je u mnogim književnim časopisima toga vremena. Najčešće  sukob sa samim sobom prenosio na sukob sa sredinom u kojoj je stvarao. Mnogo je očekivao od života i stvaralaštva u njemu. Pisao je za “Pobjedu”, “Korake”, “Omladinski pokret”, “Univerzitetsku riječ” i mnoge druge, danas nepostojeće listove i časopise. Osnivač je dramskog studija “D” u Danilovgradu i režiser prve prestave tog studija, Drame “Mladost pod suncem. Osnovao je i bio prvi predsjednik kluba pisaca “Mihailo-Miho Vuković u Danilovgradu. Osnovao je i studensku eksperimentalnu scenu Nastavničkog fakulteta u Nukšiću i kao dramaturg i režiser počeo da eksperimentiše sa stvarnošću. Ostale su zapamćene njegove, vrlo uspjele kreacije: Dramatizacija poeme “Jama” Ivana Gorana Kovačića, parodije “Čegović na ljuljašci” i eksperimentalnog igrokaza, drame “Anastazija” čije je prikazivanje, tada zatalasalo kulturnu javnost Crne Gore i zabranjeno je njeno izvođenje. Pokrenuo je mjesečni almanah “Pedagog” koji je povremeno izlazio do njegovog življena u Nikšiću. Bio je aktivni sudionik toga vremena: Predsjednik omladine Nastavničkog Fakulteta, sekretar omladine Univerziteta tada u Titogradu i, tada po funkciji član RKSSO Crne Gore. Postao je poligon za  razračunavanje eksperimenta i stvarnosti. Umoran od svega prestaje da se bavi pisanjem i omladinskim aktivnostima. Okrenuo se običnim životnim temama. Njegovi rukopisi polako nestaju i bivaju uništeni njegovom nemarnošću osim zbirke poezije “Oraške magle” koju iz zaostalih a neuništenih rukopisa sakuplja i priprema za štampu njegov sin jedinac Vladimir Popović koji nije doživio njeno objavljivanje. Tragično je stradao 2011. godine kao uspješan novinar, prodicent i izdavač.

 

 

P R A G

 

I

ISPOVIJEST

I Bog i Alah blagoslovili su istinu
Ali su nepravedni prema onima koji su se otrgli
Pa kao poslenici đavola upravljaju ovozemaljskim preživljavanjima
Bog i Alah su na nebu a đavoli su u nama
Biramo onako kako zaslužujemo tražeći đavola među krstovima
Dospjesmo tamo gdje nikada nijesmo bili
A prostor koji omeđi kokot koji skoči s praga
Omeđismo i pretvorismo u svoj oltar

U ime Boga stvaramo novu vjeru
Onih koje nesmijemo pomenuti a vi ih dobro znate
Imamo moga tvoga a ponegdje i našega Boga
Bog oprašta jer zna da ne znamo što činimo
A sami radimo za sebe protiv sebe za one kojima trebamo

Ne ljutite se na Boga
Bog je u nama i biće nam ovako dok ga ne prepoznamo
A one koji u ime naše i našega Boga nama vladaju
Bogu na ispovijest pošaljemo
Njegovom voljom i sukobom u njima i njihovim atarima
Bez krvi i kavge ovog naroda sa njihovim glavama

 

 

II

P A S T I R

I Isusa su razapeli na krstu
O čemu je razmišljao ostalo je da nagadjamo
Zašto su ga razapeli piše u Bibliji
Koju slabo ili nikako ne čitamo

Pastiri su bili na tragu istine o njemu
S pastirima i mi smo znali o tome ponešto
Danas strižu i ponovo su iste ostrigli
Ostrigoše nova runa
A sa pastirima odoše naša nagadjanja

 

 

III

ĐAVOLJE KOLO

Kao nekad na dan sveti bagremovo cveće cveta
A u bezdan ko u ponor uvriješe sve vrleti
Prljavijem tokom teče protok nade u beznadje
Sahraniše bez istine sva rađanja u livade

Prazne prostor od gomila što ih neko nagomila
Nagomila kam do kama u Rudinu navrh Plata
Stare kosti od vremena zgomilaše ko nekada
Od gomile do gomile trag u magli nešto krije
Sva prljava utočišta duše neke što nesmije
Rad istine ovog pakla raju prići ni na vrata

Sad stadima kojih nema na rovine korov klasa
U pepelu utisnuta svaka stopa našeg stasa
Trag u magli što ostade na kanenu od koraka
Nestadoše svi potoci presušuje rijeka svaka
Pa u mulju umuljana ona ruka koja prosi
Umuljala staro sjeme da sjemenu sad prkosi

Ako kreneš kod komšije da dozoveš neku nadu
Komšija je svojom kavgom zatrpao kućna vrata
Na pragu su zatrpane stare stope od đedova
Nema više u koraku one stope opanaka
U prašini od pepela otisnuta stopa svaka
Da korača neko drugi kroz utrobu ovog palja

Zaprljane ubrisima teške ruke od motike
Isprazniše sva sjećanja i sva stada i sve rike
Na ugiču zvona nema zvoni neka nova jeka
Stado čuva od vukova okoćena tek vučica
Za grlo je stegla prvo stada ovog predvodnika
Da bi vučad ispod grla prve zube naoštrila

Čobani su od svog stada samo čaktar sačuvali
Pa bez stada oko grla čaktar s ovna objesili
Zvoni čaktar na zvonjavu kraj poila i korita
Odzvanjaju na sred praga svi tragovi od kopita

Rukavima obje ruke tudje čelo obrisano
Znoj pokapa po ognjištu sa veriga kota pade
Okide se alka prva sa hrastovog starog pruta
Sa šljemena potekoše neke nove kišne kapi
Na ognjištu nasred kuće utuli se plamen jarki

Nema više one jeke posustala na kraj sela
Nema više kamo ode zadnja priča sa sijela
Rasprodaše sva ognjišta i korijen gdje hrast žili
Našu prošlost u istinu niz Plato su pretočili

Nema kletve ukleto je od poila do poišta
Zadnje čaše na čatrnji ispred one stare kuće
Gdje se pilo i poilo odmaralo i solilo
Ali niko sreće radi pred bogo se prekrstio

Mjesto krsta iza kuće zamotuljak ko zna čega
U baštu je ispod kuće ralo jaje izoralo
Zakopano u Orašje u livadu prvu brazdu
Neki đavo zakopa ga i ugasi nad u nadu

 

 

IV

RIJEKA

Rijeka čuva tajne vremena kojim teče
Ponekad bistra najčešće mutna
Ponegdje premošćena našom mladošću
Povezanih obala i starih vrbaka

Protiče rijeka koritom vremena
I čuva soje tajne od naše prolaznosti
Lijevo I desno od vododerina i vodotoka
Strme ili blage obale kriju sva proticanja

Protiče danas kao i juče ali je mutna
Od nekih vremenom pogubljenih vraćanja
U prošla za danas pripremljena sjećanja
Za prazno za ništa uzavrelo sjutra

Bili smo pod mostom starih neimara
Skvasili noge i nijesmo mogli gaziti dalje
Jer je u rijeci voda bila zaprljana
Našim prljavim neopranim rukama

Rijeka teče i čeprka po obali iz sjećanja
Po prvim susretima i prvim poljubcima
I barci koju je vrtlog prevrnuo ispod mosta
Sa tobom u tada modernoj haljini na tufnama

Bila je mokra ali čista od mojih poljubaca
I uprljana pričom mog najboljeg prijatelja
Od želje da ti ko nekad u vozu opet recituje
Očeve prljave košulje iz objavljenih sjećanja

Rijeka i danas teče istim tokom i obalama
Sa nekim novim zaljubljenim parovima
Dali čista ili prljava od njihovih poljubaca
Čuće se od tihih šapata ili nekih sjećanja

Sve su rijeke iste i imaju ista proticanja
Svrati makar usputno ponekad na bilo koju
Jer sve one teku jednako izmedju svojih obala
Čiste ili prljave od nas i naših prepričavanja

 

V

GUVNO

Polja žitna pokošena guvna stara ovrhoše
Odlećeše sa sred sela kavgom svojom u kljunove
Neke ptice s klasjem hlebnim našu nadu odniješe
Sva sloboda ovog neba ikone su neke nove

Oposliše opošljeno započeto na bunjišta
Obraše ih u berbama svi berači naše nade
Sva su polja pokošena i obrana svaka bašta
Opet ptice našeg neba o glavama nama rade

Leti opet isto jato uzlećela neka sila
Sokoli su na litice polomili svoja krila
Zavadjene krilatice rečene su nekad prije
Na košćeli u drvetu ljudskog lika više nije

Nema lika ni naličja ova zora koja sviće
Dolijeću nove ptice izleže se novo tiće
Tićad ova iz kljunova tudju muku iskljuvaše
Sve se stislo u okove okovaše ime naše

U guvnu je mjesto konja upregnuta nova marva
Iz nosa im bez ubrisa roje muve mnogo larva
Na tanko je ko u dimu zadimilo usred gore
Čoban goni zadnje stado kako stići prije zore

Proplanci su sjenokosi plodne njive zaoraše
Zadnju brazdu bez plugova zaoranu nama daše
Zaoraše nad u Boga iskri brazda ko i prije
Staro guvno nasred sela da se žito svuda sije

Biće sjetve i sjemena u prostoru koji stasa
Naselit će stare kuće neki narod nova rasa
Stari prorok na istinu proreče nam novu braću
Žuta rasa koja nosi guvnom našim svoju naćvu.

 

VI

KLETVA

Sa svitanjem zora neće
Da prokune moje snove
Od istoka mjesto zore
Prazan proctor u okove

Okova me božjom voljom
Sveza omču oko vrata
I prekide moju nadu
Zalupiše kućna vrata

Omča skriva sve istine
Božja volja ko da reče
Nek krvare stare rane
Konop nadu presiječe

Sveza opet nad ognjištem
Kraj veriga da ne klate
Prazne ruke odsječene
Sa đavolom sad se blate

Od kamena i mramora
Nad u boga suze čine
Ispod Garča u tišini
Zemlja krije sve istine

Sva beznađa ko u nadi
Noćnom morom sad me mori
Sunca nema na istoku
Kunem lice ovoj zori

Sve proklinjem već ukleto
Nekom kletvom bez imena
Na pragu je zadnja stopa
Gdje je noga polomljena

Riječ moćna al prokleta
Kraj ognjišta iz prošlosti
Konop mi se opet sveti
Danas postim tuđe posti

 

 

 

Tagovi: , ,

 
 

Kalendar

June 2019
M T W T F S S
« May    
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930