Tivat – Premijerno odigrana predstava „Pobuna mornara“

 

 

Premijerno odigrana predstava Kraljevskog pozorišta Zetski dom

More, jedrenjak Jadran i hrabrost u tivatskoj noći „Pobune mornara“

 

Slovenački reditelj Diego de Brea stvorio je predstavu koja je sabrala  različitosti dobivši zajedništvo, išavši do kraja u namjeri da nam pokaže kako izgledaju glad i žeđ, agresija onoga koji je iznad, sirova krv i dah koji dramatično napuštaju život. Revolucija se dešava upravo zbog toga, jer, života neće biti više ako se ne usudimo. Zato je ova hrabra predstava iznenadila do zadnjeg mjesta ispunjeno gledalište, za ovu predstavu Kraljevskog pozorišta, smješteno baš na autentičnom prostoru tik uz jedrenjak Jadran na tivatskim Pinama. Te granične stvari u borbi za sve što čovjek ima, tako autentično i precizno postavljene, jesu razlog za nelagodu, naročito u vremenu u kome pristajemo na sve.

“Ta strava ne znam, jeste, i nije za publiku. To je način za koji sam se odlučio, nisam htio raditi neki prazan, monumentalni heroizam. Ova pobuna nije promijenila ništa, ali nije bila uzaludna. Danas su ljudi pasivni, pristaju na kapitalističke i neoliberalističke uslove koji nude lažnu sigurnost, ali sa druge strane vlada potuno nezadovoljstvo koje se ne odražava nigdje, pristajemo na sve. Ovi ljudi, u gladi i žeđi, u kavezu broda iz koga nisu sišli četri godine trpeći sve, to su za nas nezamislive stvari. Mi sve to pratimo kao igrani film, ne identifikujemo se, čovjek je takav da, dok njega ne dirne, nema to veze s njim. Kapitalizam strateški radi na toj pasivnosti. Zato smatram da će neko imati otklon, jer valjda nama treba populizam. Ovo je kolosalna tema koja se vraća i koja je aktuelna“, rekao je reditelj Diego de Brea.

„Pozorišna predstava Pobuna mornara je izuzetan projekat koji je ostvario dobar umjetnički rezulat, što je najvažnije. Tretira temu koja za polazište ima jedan jubilej, sto godina od pobune kotorskih mornara. Predstava referiše na istorijski događaj, ali ona je zapravo ponudila puno više. Vrlo ozbiljno, promišljeno, uzbudljivo govori o modelima represije i pobuni kao ljudskom pravu. Postavlja se pitanje da li se u ovih 100 godina nešto jeste ili nije promijenilo. Ova predstava i u toj ravni dolazi do svih gorućih i bolnih pitanja 21. vijeka, a čini se da jedino umjetnost i humanistička nauka zapravo vrlo ozbiljno postavljaju ta pitanja i ulaze u dijalog sa publikom i građanima. Drugi dio ovog čitanja projekta je sam produkcijiski model koji je jedna dobra priča nastala u Zetskom domu. Taj teatar već ima u repertoaru niz projekata koji potvrđuju hrabru i važnu ideju da se u mediju pozorišta radi na koprodukcijama, na različitosti koja dolazi od individualnih umjetnika, koji su slika, i u ovom projektu, ujedinjene Evrope“, kazao je o predstavi Janko Ljumović, njen konsultant i recezent, profesor produkcije na FDU.

Glumci, njih osmorica: Srđan Grahovac, Romano Nikolić, Atanas Atanasovski, Valentin Tino Kostadinovski, Omar Bajramspahić, Peđa Marjanović, Mak Čengić i Marko Todorović, dali su sve od sebe. Oni su dio inovativnog koncepta Art Geto, međunarodnog ansambla koji je Lidija Dedović, umjetnička direktorica Zetskog doma  realizovala kao ideju o pokušaju preispitivanja šta nas je to toliko razorilo. Upravo zbog toga namjera je bila stvaranje nove umjetničke zajednice, a pokazalo se kroz proces i samu premijeru, već je dala važne rezultate. Povezali su se mladi umjetnici, dosegli još jedno parče slobode, dajući pritom puno, kao ljudi i umjetnici koji imaju šta reći. Svi oni bi se i danas pobunili, kažu.

„Ovaj koncept nam je pružio da kao mladi glumci i kolege, sad već i prijatelji, sarađujemo u Crnoj Gori, taj potez Lidije Dedović pokazao se, vidimo i večeras, kao pun pogodak. Ja sam iz Dubrovnika, čast mi je bilo biti dio ove priče, teme koja nama mladima nameće da se pobunimo za to da vrijeme krene naprijed. Ja lično, ja bih se pobunio za solidarnost, za mir, za jednakost i za ljubav“, rekao je nakon premijere hrvatski glumac Romano Nikolić.

„Najveći izazov bio je prilagoditi se metodologiji rada Diega de Bree, koji je zahtjevan reditelj. On nas je vodio kroz fizičke vježbe koje bi nam donijele neku vrstu emocije koja je približna stanjima i osjećanjima u kojima su se nalazili mornari. To je kao pristup jako zanimljivo. Danas nema pobune, dugo se, sistematski radi na tome da se pobune uguše, izražena je atmosfera konformizma, da nam je dobro, lijepo, da možemo sve sebi da priuštimo, dok se osnovne ljudske vrijednosti gube, to donosi kapitalizam. Danas bih se ja pobunio za položaj glumaca na Balkanu“, rekao je Peđa Marjanović, glumac iz Srbije.

“Srećni smo zbog toga što je ovo dobra predstava, što su rekacije dobre, što smo uspjeli da priču ispričamo drugačije, na način koji niko nije očekivao. A opet, čini mi se da smo u nekim trenucima bili i prenježni u odnosu na stvarnost mornara. Porazno je da se nakon ove priče o velikim ljudima iz prošlosti vratimo u današnjicu. Poslije samo sto godina toga više nema, kao da smo neki drugi narod, zaboravili smo da se bunimo, mladi nemaju identitet. Ja bih se pobuno protiv svega, vjerujte. Svaki segment našeg života, od školovanja, sve, sve može da bude bolje, predug je taj spisak“, zaključio je crnogorski glumac Marko Todorović.

Predstava je nastala inspirisana tekstovima „Kotorski mornari“ Fridriha Vulfa i „Četvrti ugao“ Radoslava Rotkovića. Diego de Brea potpisuje takođe adaptaciju, vizuelni identitet predstave i izbor muzike, a ansamblu se pridružila i sopran iz Albanije -Gjylie Pelingu. Reprizna izvođenja na repertoaru su 31.avgusta, kao 1. i 2. septembra sa početkom u 22.30. Predstava „Pobuna mornara“ nastaje kao prvi proizvod  interregionalnog projekta ADNICH, koji pripada pretpristupnim IPA programima. Cilj je stvaranje mreže na južnom Jadranu između Italije, Albanije i Crne Gore, koja će se baviti promocijom nematerijalnih kulturnih dobara kroz umjetnost i pozorište.